A sta njih briga da li ti u zivotu trenutno studiras, beres maline, citas romane ili nesto cetvrto?! Nosis ono sto imas na dan intervjua od zavrsene skolske spreme jer njih samo to zanima, a ne tvoji licni planovi u zivotu da jednog dana diplomiras na nekom fakultetu. Cuj uverenje da si redovan student slatko se nasmejah. Podseti me ovo na pricu kada sam jednom u autobusu prelazio granicu izmedju BiH i Srbije, i covek na granici policajcu pokazuje zdravstvenu knjizicu jer nema drugi dokument kod sebe, na sta mu policajac rece to pokazi doktoru kad podjes na pregled a sad izadji iz autobusa, ne mozes preci granicu.

U ambasadi moras na taj dan dokazati da imas zavrsenih 12 godina skole, i to je jedino sto ce oni gledati, da bi sa tobom zavrsili proceduru. Sve i da si upisala 3 fakulteta, dzaba je ako na taj dan ne mozes dokazati zavrsenih 12 godina skole do tada.

13,200 :grin: Konacno i ja da dodjem na red :naughty:
Sta mislite kada da ocekujem email i promenu statusa, i dalje stoji ''You have been randomly selected...''

Narednih dana sigurno. Nama je promenjen status 13. nekoliko dana posle izlaska Visa Bulletina.

E, evo i mene sa našim utiscima :):) Hvala svima na čestitkama, divni ste :1072:

Ja moram početi od četvrtka, tj. dana prije zakazanog intervjua. U četvrtak poslijepodne nazvala nas je jedna jako ljubazna gospođa iz ambasade kako bi nas obavijestila da je naš kompletan case file poslan na Barbados, umjesto u BiH. Hajde što nama javljaju dan prije intervjua, ali ni oni nisu bili toga svjesni do tog dana :no: Dakle, kaže gospođa da su papiri po hitnom postupku isti dan poslani za BiH, ali trebat će sigurno 4-5 dana da stignu. Da stvar bude još gora ni rezultati ljekarskog u tom momentu nisu bili došli do nje. Moja prva misao je bila da otkažemo intervju za sljedeću sedmicu, ali gospođa je rekla da nema potrebe za tim, da samo uz sve dokumente koje nosimo donesemo i ponovo ispunjene DS-230 obrazce i dvije slike, da ćemo sve fino završiti u zakazano vrijeme intervjua, a onda sljedeće sedmice netko može sam da dođe po vize, ne moramo dolaziti svi!??! Da, bukvalno nam je tako rekla, kao da je to sa njihove strane done deal. OK, bilo nam je malo lakše nakon toga. Kasnije sam ponovo nazvala i dobila potvrdu da su dobili rezultate ljekarskog, bar nešto. Tu večer sam do ponoći ponovo ispunjavala obrazce, ne znam koliko vam je vremena to oduzimalo, ali ja sam one obrazce koje smo poslali u Kentucky provjeravala 2 dana, da mi se slučajno nije potkrala greška, možete onda zamisliti koja je nervoza kad sam sve to morala ponoviti večer prije intervjua.

Pred ambasadu smo stigli oko 13:30 (intervju je bio zakazan u 14:00) i odmah ušli. Standardna procedura, isključite telefone, sve stvari odložiti u korpu na provjeru, dalje smo mogli ponijeti novčanik i pasoše. Oko 13:45 nas je već ona ista gospođa sa kojom sam pričala dan ranije pozvala na šalter 5 (mislim), predali smo sve papire, odmah je vratila mail koji smo dobili od prijatelja (rekla da joj ne treba), adresu sam već upisala u obrazce. A da napomenem i da je zadržala Uvjerenje o odsluženju vojnog roka (znam da su mnogi govorili da su im to vratili). Malo smo se našalili kako su nam papiri završili na Barbadosu, ostavili otiske i ponovo sjeli. Gotovo odmah smo prozvani na šalter 1 da platime vize. Plaćanje smo izvršili u dolarima (nisu uopšte provjeravali novčanice). Vratili se, opet sjeli i čekamo da nas pozove konzul. Nakon 5-10min pozivaju nas na šalter 2. Mi očekujemo nekog starijeg gospodina, kad tamo sjedi mlađa žena (da ne kažem cura) :blink: to je konzul??! Dakle, od momenta kad smo prišli šalteru, kao da smo sreli poznanicu (da ne kažem prijateljicu) i stali da malo "pročavrljamo". Opušteno, opušteno, opušteno. Konzulica je prijatna, cijelo vrijeme je bila nasmijan, započela razgovor na našem jeziku i nakon što je prokomentarisala kako vidi da je znam jezik obzirom na diplomu BA in English Language and Literature, nastavila razgovor na našem. Klinci su je odmah oduševili jer su zajedno s nama podigli desnu ruku kad smo davali zakletvu :):) Šta nas je pitala; čija je adresa koju smo naveli u obrazcima, supruga je pitala zna li on jezik (sve na našem), klince znaju li nešto o Americi, znaju li da je to domovina Miki Mausa i to je to. Dalje je nastavila na engleskom, objasnila nam proceduru, da će nam javiti kad budemo mogli doći po pasoše (obzirom da nam se file "sunča na Barbadosu"), da ćemo dobiti kovertu itd. to znate kako ide. Razgovor je bio toliko opušten, sa šaljivim komentarima na račun cijele situacije oko Barbadosa da je zaboravila da nam uzme otiske prstiju, pa nas je opet pozvala kad smo vec skupljali stvari da idemo :)

I to je to.Piece of cake :grin::grin:

Via cestitke i sa moje strane. Na kraju sve ispadne kako treba :)

Via, jos jednom vam cestitam, bas mi je drago zbog vas.
Kada letite preko okeana i na koju lokaciju? :)

Via sve čestitke tebi i tvojoj porodici na uspješno preskočenoj i zadnjoj stepenici do svima nam tako priželjkivane nove šanse.

Hvala puno još jednom, a svima vama koji još čekate intervju uzvratit ću čestitke sigurno :):)

Letimo sljedeće godine, mart/april, odredište je Seattle.:clap::ziveli2:

Uh nadamo se :)
Via, kako ti kazes to, jos 11 puta da spavamo pa intervju :D