Kao sto sam vec postovao, a i Zana je to pomenula, situacija se razlikuje u regionu. Za Beograd je dovoljan mail ili pisamce osobe koja te zove i bas se raduje sto cete doci kod nje, dakle u neformalnom tonu, tek da konzul vidi da imas nekog preko ko ce te docekati kad sletis. Sama adresa nije nikakav problem, moze kasnije da se promeni. Mi smo naveli na formularima jednu (Florida), na intevjuu smo rekli da necemo ici tamo jer imamo bolju varijantu (Kolorado), a kad budemo sleteli dacemo zvanicnicima na aerodromu trecu, na kojoj cemo zapravo biti (Wisconsin). Kao sto vidis, sve je to podlozno promenama, nisu to bitni podaci koji mogu da budu presudni, kao recimo sto je zavrsena skola ili da li si osudjivan i sl., znaju i oni da nije lako iscupati korenje i tek tako otici negde.
Ukoliko je za makedoniju naophodno pozivno pismo, precesljaj forum, ima dosta o tome, razlicitih iskustava i ideja sta uraditi, pa kad bolej sagledas sta ti je na raspolaganju imaces jasniju sliku sta preduzeti.
__________________
02. 11. 2008. - Prijava za DV 2010
05. 06. 2009. - Prvi koverat stigao, broj 19xxx
01. 07. 2009. - Formulari poslati u Kentaki
09. 07. 2009. - Formulari stigli u Kentaki
04. 12. 2009. - Stigla druga koverta
22. 01. 2010. - Obavljen lekarski pregled
27. 01. 2010. - Obavljen intervju, odlozeno viziranje
09. 04. 2010. - VIZE U PASOŠIMA!
17. 09. 2010. - D(eparture) Day
|