Koliko truda da se pronadje univerzalni recept za srecu. Biti viljuskarista nije lose4, ali ovde, kod mene, jako su trazeni varioci, u cugu je poterbno oko 100 komada sa iskustvom, pa ako ima neki moze odmah da pocne da radi. Mozda ovo deluje kao sala, ali je zapravo deo odgovora na pitanje koje se provlaci - sta za 5 godina. Dodjes, pocnes da radis i zivis i onda imas dve mogucnosti - zadovoljan si time sta imas i teras isto godinama, ili gledas stanje i prilike, vidis u kom pravcu se krece trziste rada, gde je potraznja i rastu plate, doskolujes se, zavrsis kurseve i sl., promenis posao (moze da traje dugo, posebno ako je velika promena u nesrodnim granama, jer nemas prethodnog iskustva), i ides dalje, na bolje. Ako hoces bolje ne smes da se ucauris i prepustis struji, moras da njuskas i trazis. Cinjenica je da ovde ima oglasa za nove poslove u jednom danu koliko u Srbiji za pet godina, ali terba ih pratiti, trzaiti, juriti ljude, povezivati se i ici dalje. Ako si proaktivan mozes nesto da napravis... ako si srecan pasce ti sa neba, ali ja ne bih racunao na tu opciju.
Tacno je da se sve gleda kroz novac. Ovde je sve izracunato do u cent. Zna se koliko vredi rad, koliko vredi necije vreme, nece ljudi da trose uzalud, niti da placaju nesto sto moze i jeftinije. Evo jednostavnog primera - na faksu na kome sam poceo da radim, prvi radni dan je posvecen orijentaciji novopridoslog - gde si, sta ti je ciniti, koja su ti prava i obaveze. Ranije je to cinila osoba zaduzena za taj deo posla, danas je to posao pripremljenih prezentacija koje odgledas tokom prvog radnog dana. nema ljudskog kontakta, idemo na jeftiniju varijantu. Ko to shvata i razume, upoznaje sistem i shvata kako funkcionise. Sto se tice administracije, i ovde gresi i petlja kao u Srbiji, ali se stavri daju ispraviti, kad insistiras potrude se da isprave stvari i urade ti posao na najbolji nacin jer "im je tvoje zadovoljstvo jako vazno (redovan komentar koji sam dobijao kada bih zvao da ispravim brljotine administarcije)", i sve ide uz puno izvinjavanja i sl. Nema Mice Ubice da te sikanira i demonstrira silu iza saltera. Usluznost i predusretljivost vladaju u komunikaciji i to je jedna od bitnih razlika.
Da li ima smisla porediti zivot na Balkanu i u USA? Verovatno ne, razlike su prevelike. Samo jedna stvar je dovoljna - koliko ljudi zeljno ceka odobrenje da emigrira na Balkan? Koliki su redovi pred nasim ambasadama u svetu? A zasto, ako ovde ne valja?
__________________
02. 11. 2008. - Prijava za DV 2010
05. 06. 2009. - Prvi koverat stigao, broj 19xxx
01. 07. 2009. - Formulari poslati u Kentaki
09. 07. 2009. - Formulari stigli u Kentaki
04. 12. 2009. - Stigla druga koverta
22. 01. 2010. - Obavljen lekarski pregled
27. 01. 2010. - Obavljen intervju, odlozeno viziranje
09. 04. 2010. - VIZE U PASOŠIMA!
17. 09. 2010. - D(eparture) Day
|