Kaze mom starome '98 jedan nas prijatelj nemoj ici za Hrvatsku ni jedna drzava poslije rata nije dobra, a usto bit ces i tamo izbjeglica kao i u Njemackoj. Pa kad vec moramo biti stranci ajmo tamo, gdje su svi. Za Sjedinjene Americke Drzave. Moj stari kao vecina u to vrijeme mislio idem u Hrvatsku posto sam Hrvat. Ali eto dok je bilo posla dolazili su domaci na red za posao kad je nestalo posla ne dolaze ni domaci na red , a kamoli stranci. Zao mu je sto nije poslusao svoga kolegu. Ali eto i doslo vrijeme kad je dobio unuka i zbog toga sad ne zalimo niti ja niti moji. Imam 23 godine nezaposlen sam i imam sina starog 10mjeseci, supruga mi studira vanredno radi sina. Pa smo se ove godine prijavili sve troje. Strah nas je i ostati ovdje jer kriza udara sve drzave bivse ex-yu i sve ide prema losijem stanju. Imam prijatelje u Srbiji pa znam i familiju u Bosni i Sloveniji. A opet nas je strah otici. Ali vise covijeka nije strah za sebe vec za dijete dali ce ono imati komad kruha, ako se ovako nastavi dali ce zena iduce godine kad zavrsi fax dobiti posao u struci fax joj je nije deficitno zanimanje kao lijecnik ili ostala zanimanje cak pravnika godisnje zavrsi 1000 u Hrvatskoj a samo 300 ih dobije posao. Dali cu ja dobiti posao. Sve je to jedna velika filozofija i jedno veliko pitanje. Na koje nitko od nas nezna odgovora, ali jedino sto znamo jest. Da se trebamo boriti i prezivljavati u ovome svijetu, nekad se pitam dali je moja mladost moje prednost sto sada moji roditelji je nemaju teze se zaposljavaju stariji su nece mlade , a kamoli stare.. Pa, ako je potrebno i orlom preko bare otici cu.
Ja zelim trbuhom za kruhom ici i to je to moj razlog da mi dijete ima sta za obuc sta za jest.
|