Razumljivo je da mislite na djecu i njihovo navikavanje na novu sredinu ali mislim da je pravo pitanje KAKO CU SE JA NAVICI NA MOJU DJECU U NOVOJ SREDINI?
Iz mog licnog iskustva i iskustva mnogih drugih (skoro 20 god. sam ovde tako da znam dosta nasih ljudi) mislim da su roditelji ti kojima ce ove promjene mnogo teze pasti nego djeci. Po mom misljenju djeca od 3, 4, 5, 6...sve negdje do tinejdzerskih godina su previse mala da bi im ista smetalo u novoj sredimi. Sve im je to nekako novo, zabavno, kao u crtanim filmovima. (zuti autobusi i tako to) Nego vi ste ti koji treba da razmisljate o sledecem:
Da li da dijete promijeni ime (ako je mnogo tesko za izgovor i spelling) da bi bilo bolje prihvaceno u svojoj novoj sredini?
Da li da ga upisete u privatni vrtic/skolu koja ih uci drugoj religiji?
Da li mozete da se obavezete da ga upisete na neki sport, da svira neki instrument ili slicno?
Da li cete biti odlucni da dijete prati svoje religozne praznike i tradiciju?
Da li cete mu braniti da se druzi sa djecom koja nisu iste boje koze ili religije kao vi?
Da li cete mu dozvoliti da pije gazirana pica sa pola kile leda?
Da li ce se u vasoj kuci izuvati njegovi prijatelji?
Da li cete mu dozvoliti da ide sa najboljim drugom u njegovu crkvu?
Da li cete pustiti vase dijete da prespava kod njegovog druga?
Da li cete insistirati da vase dijete prica na vasem maternjem jeziku sa vama?
Da li cete i kako cete reagovati na udzbenike iz istorije u kojima dijete uci mitove o svojoj maticnoj drzavi, licnostima i religiji?
To su neka pitanja kojih se trenutno mogu sjetiti za djecu manjeg uzrasta. Kasnije kad porastu dodju neka mnogo ozbiljnija pitanja kao npr.
Da li cete mu dozvoliti da vozi sa 16 god?
Da li cete mu braniti da se ozeni/uda za nekog ko je druge boje koze ili vjere?
...
Mala djeca mala briga. Velika djeca velika briga.
