Moj tata je jedan od najpoštenijih ljudi koje ja znam. Otvorio je malo preduzeće, evo sad će osma godina kako radi. Bavi se ispitivanjem elektro instalacija. I sad, firma radi, ali s obzirom koliko posla ima, on bi trebao živjeti mnogo bolje od svog rada, ali ne... On vozi auto koje se raspada, 2000. godište, jer nema za bolje. On i mama idu jednom godišnje na more, jer ne može od posla. On ima finih godina, ali se muči, jer je svjestan da njegova firma hrani i njega i brata i mene, koji smo tu zaposleni. Pozitivno je jedino što je sam sebi gazda i sam bira svoje radno vrijeme, a ono je od jutra do sutra.
Ja želim da budem bolja od svojih roditelja (ne mislim da su oni loši, nego da je sistem loš) i da im pružim fine godine pred kraj, jer su to zaslužili.
|