[johnny_nyc]

Ima ljudi kojima ovdje i nije tako loše (manjina) i ima ljudi kojima je ovdje stvarno loše (većina), zajedničko je jednima i drugima da žele otići odavdje, znači da bez obzira na situaciju u kojoj se netko trenutno nalazi jednaka je želja za odlaskom jer budućnost je tragično nesigurna. Zaručnica i ja imamo primanja koja su iznad prosjeka i da kažem da nam je loše zaista bi bio bezobrazan ali nesigurnost u svoje radno mjesto koja je svakodnevno prisutna je strašna, opet ne kažem da vani (u ovom slučaju USA) ti imaš siguran posao ali imaš nadu da ukoliko ostaneš bez njega imaš šansu brzo naći drugi. Mi se bez obzira na visinu naših primanja nemamo m*** odlučiti krenuti u kupovinu stana i hvala Bogu da nismo. Prijatelj je imao posao od cca 7000 kn mjesečno i ostao bez njega, nakon godinu dana jedva jedvice uz sve moguće veze uspio je naći posao, drugi ima "siguran" posao ali je dignuo kredit za stan u CHF i rata mu je sa početnih cca 3000 kn skočila na 4500 kn, nemaš apsolutno nikakvu sigurnost. Gledam kako se sindikati državnih poduzeća bore da imaju božćnice, povećanje plaće iz godine u godinu itd...a šta je s nama na čijoj grbači oni žive? tko se za nas bori? Privatni sektor koji bi trebao biti glavni izvor punjena proračuna, koji bi trebao biti sveta krava ovdje je zadnja rupa na sviralu, mali milijon kojekakvih nameta koji opetrećuju i ovo malo poduzeća koji još rade. S druge strane jednostavno vidiš da koja god politička opcija došla na vlast nitko ne gleda na duže od 4 godine koliko im traje mandat jer njih zanima samo da namire sebe i svoju svitu i nakon te 4 godine doći će neka druga politika koja isto razmišlja i tako prolazi vrijeme i gube se generacije. Idioti nam uništavaju budućnost...nama i našoj djeci...i cemu se nadati? Ako tražiš dobru plaću, ako želiš na ljetovanje/zimovanje, ako želiš novi auto...ovdje te gledaju kao da nisi normalan, kada jedini uvjet sreće postane redovna plaća onda znaš da je društvo u rasulu i da nema tu budućnosti. Ljudi se nadaju da će biti bolje, možda i hoće ali ne za našu generaciju, ekonomija jedne zemlje se ne pokreće preko noći za to treba minimalo 5 - 10 godina, imamo li mi toliko vremena? je nemam. Svaki dan sam sve sretniji i zahvalniji na prilici koja nam je pružena i jedva čekam da idem odavdje i da se vraćam samo na godišnji (i to ne svake godine). Eto sve su to razlozi zbog kojih smo se mi odlučili na odlazak.