[vuxanne]

Prvobitno poslao korisnik via

Zemlja mogućnosti, da, otprilike tako i ja doživljavam SAD. Znam da nije raj na zemlji, znam da život tamo nije savršen, znam da ništa nije isključivo crno i bijelo. Već neko vrijeme sam naše novine uz jutarnju kafu zamijenila američkim, pa mi tako svako jutro počinje uz Seattle Times. Pokušavam se što više saživiti sa događajima, razmišljanjima, uhvatiti korak, kako bi taj period kad stignemo prošao što "bezbolnije". Čitam tako neki dan o radu na praznik (Thanksgivig day, famozni Black Friday itd.). Neke trgovine su odlučile da ne rade na taj dan, neke su pak otvorene, radnici tih trgovina praznik ne provode sa svojom porodicom, već radno, neki su plaćeni sa 1,5 satnicom, neki kao i svaki drugi dan, jedni su zadovoljni, drugi ne. Dakle, svjesna sam da ni tamo nije sve idealno, zapravo mišljenja sam da nigdje nije idealno, ali vjerujem da ljudi tamo ipak žive opuštenije, mirnije, neopterećeni nekim, da kažem nebuloznim stvarima, (kao mi na Balkanu), nadaju se, planiraju odmor, život uopšte, kupovinu kuće, auta... nešto što smo mi davno prestali

Jedna od glavnih stvari vezanih za izbegavanje kulturnog soka je uklopiti se u sredinu. I umesto dantrujem glavu sa Farmom i Stanijom/ Melanijom / kojom god damom sumljivog morala koja je na glavnoj strani Blica, bolje da znam sta se desava u sopstvenom okruzenju. Tako i uplatih 3 meseca domacih kanala i ne gledah ih ni duze od 15 min. Em mi losa slika em nista nemam blage veze o cemu pricaju i zasto jedni drugima toliko upadaju u rec. I nakon sedam godina van zemlje, neki likovi mi sad totalno drugacije izgledaju nego pre... Ali me iste stvari i dalje nerviraju.