Citat:
Prvobitno poslao korisnik adojca
NightSky, što se tiče poklapanja kockica, i tih 'ko zna zašto je to dobro' parola, a pošto nisam pobornik verovanja u sudbine i više sile i tako nekih stvari, mislim da je mnogo verodostojnija priča da sam namestiš sebi situaciju, i u sadašnjem trenutku, a i u budućnosti, i realizuješ te neke planove o kojima je Vuxanne napisala
|
Mislim, Adojca, da me nisi dobro shvatio. Nisam rekla da se treba prepustiti "sudbini", da te "voda nosi" pa "šta ti bog da", što bi se iz tvog komentara na moj post dalo zaključiti, niti da ne treba uzeti svoj život u svoje ruke. Kao neko ko također ne vjeruje u sudbinu, više sile i ostalo što si naveo, smatram da život treba planirati, ali ponekad i najbolje razrađen plan za budućnost "popusti" pod utjecajem faktora koje ne možeš kontrolirati, ali nema koristi žaliti za nečim što se nije u određeno vrijeme uradilo. Neprijatna iznenađenja koja poremete planove se dešavaju. Znam, recimo, za nekoliko slučajeva gdje su ljudi promijenili svoje planove radi člana porodice koji se naglo i teško razbolio. U takvoj situaciji gdje neko ovisi o tuđoj njezi i brizi, ne može čovjek mirne duše u bijeli svijet. Mislim, može, ima svakakvih i puno gorih slučajeva, ali recimo to je jedna od situacija u kojima moraš sačekati da se "kockice slože". I da, u takvoj situaciji iako ti to poremeti planove, bar ti savjest ostane mirna i čista. Ne može se (uvijek) glavom kroz zid, ali ako ne možeš danas, možda ćeš moći sutra ili za mjesec ili za godinu.
Moja je prijateljica nekoliko godina ganjala stipendiju da ode u Tursku. Nije mogla da dođe na red od razno raznih „tatinih sinova i kćeri“. Sigurno bi više voljela da je otišla koju godinu ranije, ali otišla je kad je otišla i iskoristila je priliku najbolje kako je mogla.
Nema razloga da se za nečim žali, pošto se unazad ionako ne može. To je gubljenje vremena i energije. Puno je konstruktivnije sve shvatiti kao lekciju koja ti može koristiti u budućnosti. A u ovom trenutku se prave planovi za sutra.
Osim toga, život ne prestaje ulaskom u 30-te, 40-te, 50-te itd. Nikada nije kasno za pozitivne promjene u životu. Naravno, neće se desiti same od sebe, i jeste bolje prije nego kasnije, ali nije ni kraj svijeta ako se ne dese istog trenutka kad ih zamislimo. Bitno je ustrajati na ostvarenju svojih snova.
A tebi iskreno želim da svoj planove za odlazak u Ameriku ostvariš u svojim dvadesetima, kako si planirao.