Evo i moje iskustvo sa intervjua...
Prvobitno nam je razgovor bio zakazan za 15.01, medjutim odlucili smo da ga odgodimo za mjesec dana, jer nam je bilo nezgodno da idemo s bebom od dva mjeseca dva puta od Banjaluke do Sarajeva, prvo zbog ljekarskog, a onda zbog razgovora za vizu.
I tako smo zakazali novi datum-19.02. U Sarajevu se razgovori za DV vize obavljaju cetvrtkom.
Nakon sigurnosne provjere na ulazu u ambasadu, usli smo u drugu zgradu gdje su salteri, dobili smo broj i malo sacekali, 5min. Sluzbenica nas je pozvala na salter, dala sam joj dokumente, originale i kopije, vratila mi je originale. Posto u online aplikaciji nismo napisali adresu na koju idemo, samo grad, na jednom listu sam odstampala tu adresu. Pitala me je ko zivi na toj adresi i trazila broj telefona, ali ja sam ostavila telefon u autu na parkingu
, pa je ljubazna gospodja rekla, ajd dobro-nazvacete me kad obavite razgovor cim dodjete do auta i izdiktirati mi broj.
Onda smo i muz i ja ostavili otiske prstiju, pa nam je receno da sacekamo. Cekali smo opet 5min, pozvali su nas na salter za placanje, platili smo taksu za razgovor i dobili racun. Opet smo malo cekali, mozda 10min, i ponovo smo pozvani na salter radi razgovora. Konzul nas nije ni pitao na kom jeziku zelimo razgovarati, poceo je sam na srpskom. Prvo je udijelio komplimente nasem bebanu
. Onda smo se zakleli da je sve sto cemo reci istina. Pitao je ko zivi na adresi u USA, da li smo zaposleni ovdje u BiH, sta planiramo kad dodjemo u USA, mi smo odgovorili-da radimo, na sta se konzul nasmijao, pitao je mene da li planiram da radim u struci u USA i muza sta radi ovdje na poslu. I kad planiramo ici u USA. Opet smo dali otiske i onda nam je konzul saopstio da su nam vize odobrene i da mozemo vec sutra da podignemo pasose.
Sve u svemu, ispostavilo se da je razgovor zaista cista formalnost
.