Evo i ja da podelim svoje iskustvo sa intervjua...
5.maj 8.30 ispred ambasade, izlazi sluzbenik sa spiskom imena. Procita sva imena za 8.30 a moje ime ne procita...pocinje hladan znoj da me obliva, zeludac podivljao...obratim se sluzbeniku sa pitanjem zato me nema na spisku...covek uzme drugi spisak na kom je svega bilo 5-6 imena zajedno sa mojim...pade kamen sa srca! Kaza mi da stanem sa desne strane vrata i da sacekam. U redu 50ak ljudi ceka, stanem preko puta njih i osecam da me gledaju u fazonu 'vidi ovog, oce da se uvali preko reda' ...izlazi sluzbenica i kaze mi da podjem za njom. Kaze mi da moram da ostavim mobilni kod njih i da ce mi vratiti pri izlasku iz ambasade. Prodjem kroz skener, objasne mi de idem do kraja dvorista i da ce mi tamo drugi sluzbenik objasniti gde dalje. Spustim se do kraja dvorista, sluzbenik mi poklaze vrata na koja da udjem...i to je to, napokon sam u ambasadi. Cim sam zaakoracio unutra, na salteru su sedele dve devojke(sluzbenice) i pitale kojim poslom sam tu...ja reko, "dosao sam da pokupim nagradu"...devojci je odma' bilo jasno o cemu se radi, dala mi broj i pokazala gde da sednem i sacekam...U roku od 15ak minuta je moj broj dosao na red. Gospodin sluzbenik na salteru mi rece da mu predam pasos i broj koji sam dobio, i da se vratim na klupu za cekanje..10ak minuta kasnije pozvan sam ponovo na salter, i trazeno mi je da predam ostalu dokumentaciju...odmah je gos'n sluzbenik je pregledao papire, ustanovio da je sve tu...poslao me nazad na cekanje...5-6 minuta kasnije pozvan sam ponovo na salter za placanje, dadoh onih 330dolara(dusa mi se cepa, al'sta ces) i rekose mi ajd' sacekaj jos malo...Cekicanje par minuta, opet na salter odoh da dam otiske prstiju, pa hajd' nazad na klupu... U roku od par minuta pozvan sam opet na salter gde mi je saopsteno bilo da sam slobodan do pola 2... Izasao sam istim putem kojim sam dosao, preuzeo mobilni i napustio ambasadu. Bilo je oko 9.10h a temperatura je u tom trenutku bila 28 stepeni...taj dan su najavili pakao(ja naravno nisam ni pomislio da pogledam prognozu tog jutra) a ja sam hteo da izgledam pristojno i obukao sam majicu i preko nje kosulju...
Posle 4 i po sata nemilosrdnog kuvanja vratih se nazad...13.30 sluzbenik izlazi, opet ista procedura...ostavim mobilni, prodjem skener, kroz dvoriste, srednja vrata, novi broj, opet cekicanje...Ovog puta stvari nisu tekle tako brzo...nas petoro je cekalo za Green-ku, i proslo je, bogami, skoro sat vremena dok nisu prvog od nas pozvali. Nakon sto je devojka pre mene odbijena, mozak je hteo da mi eksplodira od pritiska (posle sam saznao da ona nije imala veze sa lutrijom), dosao sam na red...Konzul je bio neverovatno prijatan covek, upitao me je nekoliko pitanja (gde idem, kod koga, vezano za diplomu) i to je bilo to...turno mi kroz salter neko papirce i reko da procitam naglas...poceo sam da citam i dok sam citao shvatio sam da je to zakletva, i shvatio sam da je to to i da mi je odobrena viza...kad sam zavrsio reko mi je "Congratulations, your visa is approved''(ili tako nesto, od ozbudjenja sam zaboravio)...reko je da sacekam jos malo...za minut sam bio pozvan na drugi salter i dat mi je papir sa uputsvom za DHL i preuzimanje pasosa.
To je bilo to! Izasao sam iz ambasade, uhvatio taksi(od stresa nisam vise mogao da hodam) otisao u kafic napio se kao smuk, jos ne mogu da se oporavim...
Generalno, mislim da sam bespotrebno bio pod tolikim pritiskom.
Svim ostalim dobitnicima, koji nisu jos obavili intervju, bih porucio da mogu slobodno da se opuste jer nista nije ni strasno, i da obavezno pogledaju vremensku prognozu kad podju na intervju!
|