Pazljivo procitah sve od 1. do 18. strane foruma i ne bih se ponavljala jer sve je manje-vise navedeno kao validni razlozi za odlazak. Muz i ja takodje imamo tonu slicnih razloga zbog kojih odlazimo. Elem, mi poslije skolovanja (VII-1 stepen oboje) zivimo skromno, neostvarenih potencijala i naravno ni priblizno posla-zvanja stecenih skolovanjem, 3 god.za redom optimisticno saljemo prijave za lutriju. Inace mi zivimo Marfijev zakon, peh nam je srednje ime sto ce se sada vise nego ikada pokazati. Tek prije mjesec dana saznamo da smo izvuceni jos za DV2015, na brzinu posaljemo SD ili kako vec i pomislimo nista od toga ali moze da bude, nakon 7 dana saznamo da smo trudni (a, 3 god.nista iako smo pokusavali i isto toliko smo u braku). Meni se trudnoca zakomplikuje-bolnica, pa kuci na odrzavanje trudnoce-kad eto ti odgovora sa datumom intervjua !!!!!!!!!
sreca, sreca radost uzivancijaaaaaa!!! No da bi otisli na intervju mora, ali MORA se uraditi rendgen, naravno svi doktori su misljenja da ni pod razno sa tako rizicnom trudnocom ne smijem na snimanje. Eto ti ga na! Sada je opcija ili na svoj rizik, da ugrozim zdravlje bebe i trudnocu uradim rendgen i odemo ili da muz ode sam, a mi nekako nekada
stvarno nismo pametni sta odluciti i kako odigrati, ali eto 3 godine radimo po 285 sati mjesecno, iznajmljujemo stan, primamo minimalac, gusimo se.....ni kola, ni ustedjevine, i vec 2 god.ni ljetovanja. Najzad kad se ukazalo svjetlo na kraju tunela, eto novih zackoljica i zavrzlama. Odluka --necemo se predati i odustati, nece biti lako, ali nesto ce se vec iskristalisati. Ovo pisem kako bih vam rekla da koliko god komplikovan zivot se cinio, a i bio, rjesenje se uvijek mora naci i da odlazak kao i ostanak su borba svoje vrste, ne odustajte ni u kom slucaju, ako naumite se oprobati vani dajte sve od sebe i podjelite na forumu jer itekako pomaze, bar meni je, cuti kako dobra tako i manje dobra iskustva. Mnogo je vazno za psihicku pripremu (narocito ako cete ispratiti muza, a vi ostati u ovoj zabokrecini)
