Da se malo izjadam o utiscima ljudi s kojima sam u dodiru
Idem na casove na collegu i kad god nekog upoznam i kroz pricu pita me s kim zivim, kazem ja i suprug, onda pitanje imamo li djece i kazem da nemamo. E onda slijedi nezaobilazno pitanje, a sto nemamo djece? Stvarno mi pocinje ici na zivce da me random ljudi pitaju to i da im trebam obrazloziti razlog sto mi to nemamo dijete. Mozes misliti. Ljubazno odgovorim da budemo mozda nekad u buducnosti i da smo jos mladi i trenutno ne osjecamo potrebu za taj korak, ali ne vidim da se to shvati kao normalan odgovor. Iskreno sam mislila da je ovako intimno zabadanje nosa najvise prisutno u nasim krajevima exYu ali ni ovdje nisam postedjena. Ako sve nije po nekim nametnutim zivotnim normama: vjencani, djeca, kuca, ljubimci, oboje rade pristojne poslove, voze se auta, itd. odmah zacudjena i dodatna ispitivanja a kako to i sto to tako kod nas. Mislim, nije sporno sto neko pita da nakon odgovora to shvati normalno i sve super, ali ne, tacno vidis reakciju predrasude, stereotipa, zacudjenosti, da ne kazem i neumjesnih komentara. Ovo najvise dozivljavam od internacionalnih studenata (Meksiko, Middle East, Azijati, tu i tamo poneki Europljani, nemam nikog on naseg naroda sa Balkana) i ponekih rodjenih Amerikanaca.
Majketimile, jucer dobijem sokantnu reakciju sto rekoh da dolazim u skolu busem. Kazem da mi je zaista zgodno, sjednem na stanici ispred zgrade, linija pici direktno da ne moram ni presjedat, 15 minuta i pred collegom sam. Plus semester pass i besplatna voznja. Ali ne, komentar je da voznja busem bas i nije sigurna, siromasni ljudi, crnci, kriminal i tako to, pa potom pitanje imam li auto. Imam kazem, i stvarno ne vidim logiku da se tlacim saobracajem i parkingom kad mi je dolazak busem sasvim praktican. Ostadose i dalje skepticni mojim odgovorom.... Milioniti je grad, public transportation je pristojan kao i erije kojima se krecem, katkad im objasnjavam da u Europi narod dosta koristi gradski prevoz i da se takodje puno hoda pjesice i da i ja uzivam u tome ali rijetki to i shvate, samo sveto auto je jedino vrijedno spomena. Eto to mi smeta i muz mi savjetuje da na takve nebuloze budem ironicna i dajem blesave odgovore
Imate li i vi slicnih dozivljaja i kako se nosite s tim?