Ja mislim da dosta zavisi od toga cime se ko zadovoljava. Muz i ja smo npr. dosli pre cetiri meseca i za ovu fazu nam je bitno da zaradjujemo dovoljno da otplatimo stan, kupimo sta god hocemo za jelo i povremeno izadjemo na rucak, veceru, u bioskop itd. To postizemo radeci podjednako koliko smo radili i u Srbiji, ja cak ovde radim i manje jer sam nasla part time posao u restoranu da bih ucila za prijemni za doktorske. Znaci sve zavisi od coveka do coveka. Ako neko ocekuje da ce samim dolaskom ovde odmah ziveti kao milioner, sigurno ce se razocarati, ali ako imate skromne i realne ciljeve koje ostvarujete korak po korak, nema sanse da ne uspete. Mi smo ovde kao sto rekoh tek cetiri meseca a vec zivimo bolje nego u Beogradu jer nas ne pritiska egzistencijalno pitanje i politika prisutna u svim sferama zivota.
__________________
oktobar 2014 - prvi put aplicirali (dve prijave)
maj 2015 - muz izvucen
septembar 2015 - vencanje
oktobar 2015 - intervju, vize odobrene
mart 2016 - sleteli u Cikago
|