Vuxanne slazem se s vecinom sto si rekla, a takodje bas puno razmisljam i o pros and cons za odlazak. Mi imamo oko 40 (muz malo vise, ja malo manje) i dvoje male dece. Nekako mislim da u pravo vreme idemo. Deca ce biti dovoljno stara da idu u skole i da se plati ako treba pre i posle. Imam porodicu u Americi (bez toga ne znam kako bih se usudila).
Mislim da je snalazenje tamo totalno individualni proces. Sad smo bili na odmoru u USA i porazgovarala sam sa gomilom nasih ljudi, neki su se snasli, neki su sada u depresiji bez posla, ali kako je moj muz primetio - niko ne spominje povratak (mada znam neke koji su se vratili), a sve price su potpuno razlicite.
Sto se kvaliteta zivota tice, nema sanse da tamo u prvom trenu imam ovo sto i ovde (mi smo naime usli u zonu komfora nedavno, kupivsi predivan stan na kredit, oboje dugo radimo u firmama, ja cak od kuce, imamo ok plate), ali mene ova situacija politicka i socijalna u Srbiji bas deprimira. Kad pomislim da moja deca treba kroz to da prolaze, jeza me uhvati. Zato imam kratkorocni i dugorocni plan ako dobijemo iseljenicku: k-r: izdrzati 5 godina da podobijamo pasose i onda se vratiti (ovo u scenariju da se bas ne snadjemo i da moramo da radimo u Meku ili nesto slicno) kako bi deca u buducnosti imala izbor koji mi nismo imali - da zive gde hoce. d-r: mi se snadjemo i ostanemo tamo da zivimo kako zivimo i ovde (skromni smo, nemam nikakve ambicije da se bogatim i dokazujem u smislu karijere). Ali se trudim da ne prepustimo nista slucaju. Krenuli smo na neke kurseve (frizer, tapetar, vodoinstalater i neke IT kurseve i kurseve iz struka u kojima smo trenutno), da dopunimo vestine koje imamo, zanati da sluze za prezivljavanje, a IT kursevi da dopune radno iskustvo i vestine koje vec imamo, sto bi moglo da doprinese pronalazenju bolje placenog posla. Ja govorim engleski bas dobro, ali cu poloziti i TOEFL ovde, jer razmisljam i o doskolovavanju. Muz stoji prilicno dobro s engleskim, a sad ga driblam uz pivo na terasi da pricamo iskljucivo na engleskom i onda ga ispravljam. Usudila se ne bih da idem trbuhom za kruhom u zemlju gde ne mogu nista da razumem (a znam ljude koji su i tako uspeli ali ja nisam toliko hrabra). My point: nema garancije za uspeh i ne treba ziveti u iluzijama da ce ti nesto pasti s neba, ali ne treba biti ni previse negativan, pogotovo ako biste opisali sebe kao vrednu i racionalnu osobu.
|