Nadam se da necete zamjeriti moje neko vidjenje Amerike, ne zivim tamo, u BiH sam, znam vise ljudi koji tamo zive i ljetos bijah prvi put kao turista, New York.
Citam sve na ovom forumu i nekako osjetih potrebu da napisem neko svoje vidjenje.
Oduvijek sam mastala da zivim tamo, godinama sam i u toku i poslije rata molila muza da preselimo.
Imali smo x prilika, tzv.smo mijesani brak, ja rodjena u Hr.
Nije htio nigdje, elem, nije mi sad ni posebno zao.
Ne bih trazila kruha preko pogace jer za bosanske prilike zivimo jako dobro.
Nakon dosta dalekih zvucnih destinacija, ljetos je dosao na red moj najdrazi grad na svijetu.
Necu ga opisivati, sve je poznato, reci cu samo da me izu iz cipela, da mi je dao vise nego sam ocekivala, da sam u vise navrata plakala kao dijete, od srece.
Izmedju klasicnog cjelodnevnog hodanja i obilazenja, moja pozornost je bila i na ljudima, u metrou recimo.
Vidjela sam masu jako umornih ljudi, nacula razgovore o teskom radu i spajanju kraja s krajem.
Vidjela kupovanje gotovih porcija hrane jer nemaju vremena za kuhanje, jako prljave prozore na stambenim zgradama, male bijele bebe od jedva dva mjeseca u Central parku, koje cuvaju zene afroamerickog i latino porijekla.
Otisli smo i na kafu sa dvjema nasim sugradjankama, jedna je u Queensu a druga je s muzem kupila stan na Uper East Side.
Isli smo i u Astoriu, popricali s nasim ljudima, mislim na sve iz ex Yu.
Ti nasi su nas svi redom prvo pitali kod koga smo dosli.
Svima je bilo cudno da je jedan par iz BiH dosao u NY 'nako.
Uopce grad ne dozivljavaju kao mi.
Vise njih nikada nije bio recimo na Kipu slobode ili ESB.
Dosta njih nam je reklo da nam zavide sto idemo kuci, da je i njima...
Ali...niko se ne vraca.
Kad sam cula da je porodiljni samo 6 nedjelja, nisam mogla vjerovati.
Sjetila sam se onda onih beba...
Meni je to strasno, vjerujte.
Pitala sam i za zdravstvo, nisam glupa uopce, medjutim ja to nisam skontala.
Onda, 6 sick dana, sta ako slomis nogu, moras na operaciju i sl.
Jedna mi pricala da je dosla u Bosnu i operirala kraljeznicu i koljeno, zube svi popravljaju kad dodju.
Nikog nisam cula (sem jedan par u avionu), da je neko otisao na Havaje, Karibe ili Bahame, vecina ih ide u rodni kraj kad moze.
Nostalgija se reze nozem, svi su skuceni i imaju fine aute, ali...
Par njih sa VSS se ni u ludilu ne bi vratili.
Dobro zaradjuju, na kraju, ta jedna moja sugradjanka ima svoj stan na Manhattanu.
Vrtic je za njenu bebu 2 000 dolara!
Moj mladji sin nije htio studirati, odnosno krenuo i venuo uz knjigu, draza bi mu lopata bila.
Otisao je u Hr, ima sve njihove dokumente od prije.
Dalje mu je u planu EU.
Htjela sam ga prijaviti za lutriju jesenas.
Medjutim, rekao mi je da ne zeli.
Da se ne boji izazova i rada ali kraj EU, cak i Canade i Australije gdje nam treba samo elektronska viza, on ipak ne bi u USA.
Naravno, njegova odluka.
Moje odusevljenje Amerikom nije splasnulo, boze zdravlja, ici cemo opet, ali splasnula mi je ta neka prijasnja velika zelja za zivotom tamo, nije mi se bas ni svidjela ta neka grupacija ljudi tamo po ex republikama.
Imam osjecaj da je asimilacija medju Amere samo na poslu, ono...nuzno zlo.
To isto sam vidjela i u Australiji, tamo imam rodicu i bila sam mjesec kod nje.
Uglavnom, mislim da se nasi ljudi svuda relativno dobro snadju, i sam sam dijete gastarbajtera odraslo u Njemackoj.
Svako od vas koji ste imali tu srecu da budete izvuceni, trebate iskoristiti priliku.
Vratiti se uvijek mozete.
Svima zelim svu srecu.
|