Citat:
Prvobitno poslao korisnik milan.b
Da se razjasnimo jer izgleda da niste shvatili poentu. A poenta je da deca u Srbiji u osnovnoj i srednjoj školi, pa čak i na fakultetu dobijaju bolje obrazovanje nego što se dobija u Americi nakon svega viđenog u Čikagu. Ne verujem da se razlikuje osnovna ili škola u Viskonsinu ili Arizoni od ovih ovde. Dovoljno sam mator da znam kako su loši đaci iz Jugoslavije nekad a sada iz država koje su nastale raspadom SFRJ ovde završavali fakultete bez problema i bili među najboljima. Ako su američke škole bolje od naših, kako je moguće da naši loši učenici budu ovde tako uspešni?
|
Nakon svega vidjenog u Cikagu >> mozda malo prosetajte van Cikaga, videcete drugacije stvari.
Apsolutno se razlikuju osnovne skole, cak i u jednom mestu, sve zavisi od zipcode-a, resursa koje skole imaju, a ponajvise od nivoa obrazovanja roditelja i vremena koje imaju da posvete svojoj deci. A i od uzora na koje ta deca treba da se ugledaju. Ovde je drustvo znatno vise raslojeno, sve u zavisosti opet od kupovne moci. Mnoge kuce u sigurnim krajevima i dobrim skolskim oblastima se cene vredne zezenog zlata, a mnogo nove i dobre kucerine u krajevima gde su skole losije se prodaju za znatno manje pare. U skolama koje imaju visoke ocene, roditelji su obicno znatno vise ukljuceni u obrazovanje svoje dece. U njima postoje paralelni razredi takozvanih "gifted programa". U njima je akademska rigoroznost znatno visa nego u obicnim razredima, cak i u istim skolama. Postoje skole blizu fakulteta u koje dolaze studenti da volonitraju i da vode raznorazne programe u produzenim boravcima, kako u osnovnim, tako i u srednjim skolama.
Nasi ucenici su ovde uspesni zato sto im je ta diploma ulazak u ovaj svet. Ulazak na velika vrata. Svako ko je daleko od svoje porodice ne shvata olako tu sansu. Svako ko je dobio sansu da ide ovde u skolu, bila to srednja skola i fakultet, grize i pokusa da uhvati obrazovanje kao sansu da promeni svoj status. Poslediplomci ovde mahom dolaze na minimalce, ali zavrsavaju bez okova u vidu studentskih dugova, uz sansu da nadju taj neki redovan pristojan posao. Sve je takodje i pitanje kako definises uspesnost... Da li je to kupovina novog automobila, krova nad glavom, imanje stabilnog posla, pun frizider, mogucnost da se ide na odmore i da se priusti neka zivotna stabilnost? Mnogi i u nasem sistemu mogu da dodju u slicnu situaciju ako su im se zivotne kockice pogodno slozile i ako su zaigrali na ocekivane karte u odredjenim momentima (vecinom uclanjivanjem u pogodnu stranku koliko se razumem). Oni ostali - ili ce poci negde daleko ko svi mi i krenuti zivot ispocetka.
Ali cemu ova diskusija uopste, ciji je obrazovni sistem izuzetniji? Cemu to? Ako je neko u ovoj temi, verovatno je vec ovde. Verovatno ne moze da ode nazad na Balkan da zavrsava taj nas izuzetni sistem. Verovatno razmislja da se ovde usavrsi. Verovatno je zavrsio nesto sto se ovde ne priznaje, ili misli da moze vise.
Zasto se na sve to treba ovako defanzivno okretati. Neka ih nek se usavrsavaju. Ima prilika. Makar to bili sertifikati, vise skole, fakulteti, poslediplomske. U ljudskoj prirodi je da napreduje i da tezi necemu, boljem nego sto je trenutno.
Ja podrzavam sve one koji imaju optimizam i neku zivotnu nadu. Ona pokrece i tera nas napred.