Hvala svima!!!
Da, vjencat cemo se dok dobijemo datum razgovora u ambasadi, pa cemo onda naknadno staviti mene...
Vjerujem da nece biti problema na razgovoru posto smo vec jako dugo zajedno, nekih 12 godina, imamo brdo slika, pa cemo sloziti fini album, imamo naravno nas najveci dokaz a to je djete rodjeno 2014., zivimo na istoj adresi dosta dugo i zena vec par godina ima moje i svoje prezime na svim dokumentima...
Ja sam uvjek bio za US, tj za odlazak, kopo sam svakako da odem tamo, a i sad sam naravno, a kako rekoh zena je ta koja jos nije sigurna, a ja ne bi htio siliti nju da ide ako nece, tj to je odluka koju ona sama mora donesti, jer ako ide na silu, tj ako neshvati sama sustinu odlska i ove sanse, onda se to nikako nece dobro zavrsiti, jer cu ja prakticki biti sam tamo sa svim "problemima" dok ce ona samo sanjati kako da se vrati i sve ostalo sto ide uz to, pa tako da smatram da moramo biti suglasni u odlasku tj na istoj frekvenciji kako bi odlazak i boravak tamo bio produktivan i sto ljepsi za sve, a da idem sam tj da ja budem razdvojen od obitelji to ne zelim. Nadam se samo da ce s vremenom i ona biti full za odlazak i shvatiti koja je ovo sansa, jer do sad i nije nesto bas svjesna, tj vise je pod utjecajem svojih roditelja i ostalih koji nisu odusevljeni tom idejom, pa se tako i nesto pretjerano i ne bavi s time kao npr ja, koji iz dana u dan kopam nove informacije i kujem planove
. Tako da meni ako u konacnici ne budemo isli(nedo Bog, puj puj puj) ce to jako tesko pasti i vjerujem da cu tesko to prihvatiti, tj. moci nastaviti zivjeti sa spoznajom da smo imali ogromnu sansu a nismo ju iskoristili.
Jos bi samo htio dodati da nas glavni motiv za odlazak nisu financije, tj i one naravno igraju ulogu, mozda vise kroz mogucnosti koje US pruza, ali nama je nekako sve ostalo po malo isto ako ne i vise vazno.