View Single Post
  #8  
Staro 28.05.2008, 23:14
Darko Darko je offline
Drug član
 
Datum prijave: 21.05.2007
US lokacija: Zrenjanin, pored postanskog sanduceta
Poruke: 38
Nepromenjeno

New Mexico

Travel Magazine


Moje poznavanje Novog Meksika, savezne države smeštene na jugozapadu SAD, svodilo se na imena tri grada: Albukerki, za koji sam čuo od Duška Dugouška, Santa Fe zbog kaubojskih filmova i Rozvel, često pominjan u seriji "Dosije X".
I pored "upozorenja" koje sam dobio još u Američkoj ambasadi, da putujem na mesto koje i sami Amerikanci zovu "izvornom" Amerikom, bio sam iznenađen kada sam se sa takvom Amerikom sreo na nekih 8.000 metara u avionu za Dalas. Gospodinu koji je sedeo do mene, požalio sam se kako su me upozorili na specifično ponašanje Teksašana i Novomeksikanca. Moj saputnik mi je savetovao da se opustim, i da je jedino bitno da naučim kako pravilno da uzvikujem kaubojski pozdrav "Haudi". Posle tog, njegovog "Haudi", usledilo je bar još deset otpozdrava u sred aviona. Biće da je kauboj - kauboj, i na zemlji i na nebu, a ja sam shvatio da stižem na mesto sasvim drugačije od Njujorka, Bostona, San Franciska ili Los Anđelesa, u zemlju koja živi svoj osobeni život, gde važi tradicionalno poimanje dobra i zla, ljubaznosti, gde se muškarci i dan-danas ženama javljaju uz blag naklon, dodirivanje oboda šešira i polutiho izgovoreno "Gospođo" ili "Gospođice".

Stigao sam na Divlji zapad! Jedina razlika je što ovi, moderni kauboji pustinju i planine savladavaju uglavnom Ford Explorer-om ili nekim drugim ogromnim džipom, što, naravno, ne znači da i dalje nema konja.
Drugi susret sa tom "izvornom" Amerikom imao sam vozeći se autoputem od El Pasa u Teksasu, do moje prve stanice u Novom Meksiku - gradića Las Krusas. Dvadesetak minuta vožnje teksaškom stranom autoputa dovoljno je da shvatite da Teksašani sebe smatraju posebnim. Uz put su poređane table sa porukama "Drive friendly as Texans Do" i "You're in a State of lonely star". Neizbežna ikonografija su jarboli sa ogromnim zastavama SAD i još većim zastavama države Teksas. Ako kroz Teksas prolazite kolima na kojima nisu tablice Teksasa ili Novog Meksika, vrlo često ćete dobiti pokazan srednji prst, kao znak dobrodošlice i podsetnik da ste u posebnoj državi koja gaji kult "istinskih" Amerikanaca i posebnosti raznih vrsta.
Već prvi pogled narednog jutra na prostor koji je okruživao moj hotel, veoma udoban i odlično opremljen "Sleep In", bio je dovoljan da shvatim zašto je Novi Meksiko država u kojoj se javlja najveći broj očevidaca raznih letećih tanjira i vanzemaljskih bića.





Jednostavno, uz pustinju Nevade, nema idealnijeg mesta na koje bi se svemirski brod spustio.
Iako je reč o pustinji, nema uobičajenih stanovnika poput škorpija i zvečarki, pa se možete šetati do mile volje. Posebna atrakcija je poseta parku u noćima kada je pun mesec, zbog toga što mesečeva svetlost i bela boja peska stvaraju privid polumraka, nešto poput belih noći u Rusiji. Zanimljivo je da se nalazi u samom centru vojnog poseda koji se koristi za testiranje projektila različitih vrsta. Zbog toga se autoput broj 70 često zatvara na nekoliko sati.





Nešto dalje na severoistoku nalazi se grad Alamogordo, poznat, pre svega, po vazduhoplovnoj bazi "Holoman". Reč je o bazi koja je dom Stelt bombardera F117 i B2, a ako imate sreće, možete ih videti u poletanju i sletanju. "Holoman"je jedno od rezervnih mesta za sletanje spejs šatlova. U samom gradu vredi posetiti Nacionalni muzej svemirske tehnologije, a ako ste pušač, dobra vest je da je to jedan od retkih gradova u kome je dozvoljeno pušenje u restoranima, mada su pušači odvojeni u poseban deo.

Iz parka put dalje vodi u samu planinu Sakramento, obraslu gustom borovom šumom. Kao i svuda, tako i ovde Amerikanci vode računa o zaštiti prirode, tako da ne iznenađuju srndaći koji pretrčavaju put.

Na samoj planini nalazi se i rezervat Maskaljero Apači. Indijance teško da ćete videti. Reč je o veoma zatvorenom narodu. Trebalo mi je nekoliko dana i desetak telefonskih razgovora sa poglavicom da bi pristao da me sprovede kroz deo rezervata u kome Apači i danas žive. Takva zatvorenost prema bledolikima ne treba da čudi, posle svega što su preživeli.Rezervat danas, kao uostalom i svi rezervati, uživa određeni vid autonomije, ima svoju policiju, školu i unutrašnju organizaciju, a indijanci ne plaćaju porez. Upravo zbog toga nema rezervata u kojem ne postoji kazino i to takav da može da stane rame uz rame sa onima iz Las Vegasa.

Treba li govoriti da su posetioci baš bledoliki koji nesebično ostavljaju gomile novca onima čiju su zemlju naselili pre nekoliko stotina godina. Osim Apači indijanaca, u Novom Meksiku danas postoji još nekoliko rezervata Navaho indijanaca. U rezervatima se morate pridržavati i određenih pravila. Zabranjeno je konzumiranje alkohola tokom posete rezervatu, slikanje je zabranjeno u većini, a tamo gde nije, slikanje sa indijanicma moraćete da platite, i to najmanje 50 dolara. Ne ulazite u zgrade ukoliko niste pozvani, a retko ćete i biti pozvani u indijansku kuću. Ako ste pozvani da obedujete, ponudu ne odbijajte. Strogo je zabranjeno uzimanje kamenja ili bilo čega sličnog sa indijanske zemlje kao i branje voća. Bilo kako bilo, poseta rezervatu je sasvim sigurno vredna svih gore pomenutih žrtava, jer ćete upoznati kulturu koja je sasvim drugačija od onoga što je prikazivao Holivud tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka.





Izvan rezervata treba videti živopisni gradić Ruidoso. Sve kuće su sagrađene od drveta, većim delom su prizemne, a kako se gradić nalazi u gustoj borovoj šumi, najviše podseća na Tvin Piks iz istoimene serije.

Za sat i po vožnje autoputem istočno od Sakramento planina, stiže se u Rozvel, grad koji se ni po čemu ne razlikuje od bilo kog drugog gradića američkog jugozapada i sigurno da svojim izgledom ne bi privukao gotovo nikakvu pažnju. Međutim, bio je dovoljan jedan trenutak te daleke 1947. godine da se ime ovog grada pročuje po celom svetu. Naime, zvanična verzija kaže da su te godine, baš na 4. jul (Dan nezavisnosti SAD) vazduhoplovne snage eksperimentisale meteorološkim balonom. Zbog jakog nevremena, balon je pao. Nezvanična verzija glasi da je umesto meteorološkog balona pao vanzemaljski brod. Upravo ta nezvanična verzija, učinila je da Rozvel danas bude mali grad velikog biznisa. Priča o padu vanzemaljaca u Rozvel nikada nije dokazana, tim pre što je to što je palo, zapravo palo 75 milja od tog grada. To nije sprečilo sve one koji veruju u vanzemaljski život da i danas opsedaju Rozvel, koji zarađuje ogromne pare od njih. Amerikanci ne bi bili to što jesu, da i od ovog nisu napravili biznis, pa u gradu osim dva muzeja posvećena vanzemaljcima, postoji i festival posvećen malim zelenim bićima. Samo na nikad viđenim vanzemaljcima, Rozvel godišnje zaradi više od pet miliona dolara!

Posle juga Novog Meksika, bilo je vreme da krenem na sever, ka Albukerkiju i Santa Feu. Nije prošlo mnogo milja, a pažnju mi je privukla tabla sa imenom grada Istina i posledice (Truth and Consequences). Čudno ime za jedan grad i, iskreno, očekivao sam da je bilo poprište nekog kaubojskog obračuna ili orgijanja legende Divljeg zapada Bilija Kida.
Međudržavni autoput 25 vodi na sever, ka Santa Feu. Pruža se gotovo paralelno sa već pomenutim putem "Camino Real". Iako je napolju temperatura dostizala skoro pedeseti podeok, asfalt je bio vreo, ali ne i deformisan kolotrazima, što se na našim putevima često dešava tokom leta.Novi Meksiko je, čini mi se, jedino mesto na planeti gde na izlasku iz toaleta postoji knjiga utisaka.

Upisao sam kratko: "Srbi su bili ovde" i datum. Da se zna...

Prvi veliki grad i, zapravo, najveći grad Novog Meksika na koji nailazite tokom puta ka Santa Feu je Albukerki, mesto gde je Duško Dugouško skrenuo na pogrešnu stranu.
Pruga prolazi kroz prelepe planinske predele Novog Meksika i Kolorada, i čak 11 puta prelazi međudržavnu granicu. Kako je reč o dobro osmišljenoj turističkoj atrakciji, usput će pored voza projahati najpre indijanci, potom doseljenici sa čuvenim konjskim kolima prekrivenim belim platnom, zatim tragači za srebrom, kauboji... To je, možda, i najlakši način da upoznate istoriju američkog Divljeg zapada.
Da ne bude da sam zaboravio, u Novom Meksiku nalazi se i grad Los Alamos, mesto na kome je 1947. godine isprobana prva nuklearna bomba.





I pre nego što sam završio svoje putovanje po Novom Meksiku, ostalo mi je nekoliko dana za upoznavanje sa još jednom legendom ove države, ali i celog američkog zapada, njenim najvećim odmetnikom... Billy The Kid, prema legendi momak neobuzdanog duha, ubio je 21 čoveka, za svaku godinu života po jednog. Međutim, prema istorijskim podacima, u periodu od četiri godine, Billy The Kid učestvovao je u 16 revolveraških obračuna, ubio najmanje četvoricu, a asistirao u ubistvima još najmanje petorice ljudi. Billy The Kid, poznat pod nekoliko različitih imena, obreo se na jugu Novog Meksika nakon što se porodica posle Njujorka, Indijane, Vičite, Kanzasa, Santa Fea konačno skrasila u gradiću Silver City. U suštini, ovaj mladić je bio revolveraš i kradljivac stoke, a tragovi koje je ostavio iza sebe su svuda po jugu Novog Meksika. Prvi na koji sam naišao bio je u Las Krusasu, u njegovom istorijskom delu Mesila, u kome se i danas nalazi zgrada u kojoj je Bili 1881. bio osuđen na smrt i u kojoj je čekao svoj sudnji dan. U zatvoru se našao zahvaljujući još jednoj legendi Divljeg zapada, šerifu Petu Geretu. Međutim, Bili se nije pomirio sa takvom sudbinom i 28. aprila 1881. godine beži iz zatvora i ubija dvojicu Geretovih zamenika. Već polovinom jula iste godine, Pet Geret ubija ovog odmetnika u kući njegovog prijatelja Pita Maksvela. Geret ga je ubio sa dva metka, a poslednje Bilijeve reči bile su: "Ko je to, ko je to?" Njegov grob i danas se nalazi na ranču Fort Sumner u blizini grada Deming, na 80 kilometara zapadno od Las Krusasa. Turisti, osim groba, mogu obići i kuću u kojoj je ubijen jedan od najpoznatijih odmetnika Divljeg zapada. Oni koji su želeli da priča o mladom revolverašu bude drugačija, smislili su legendu po kojoj je on uspeo da pobegne Petu Geretu, sakrije se u Meksiko, a da se zatim posle nekoliko godina vrati u Teksas, gde je navodno umro u gradu Hiko 1950. godine. Kako god bilo, moj podsetnik na njega je kopija poternice sa njegovim likom koja se može kupiti u Las Krusasu za 15 dolara.

Države poput Teksasa, Novog Meksika, Arizone i Kolorada mesta su za upoznavanje prave Amerike i pionirskog duha na kome su sagrađene današnje Sjedinjene Američke Države. Možda su ove četiri države najbolja mesta da shvatite pravo značenje stiha iz američke himne "land of the free"...
Reply With Quote