View Single Post
  #16  
Staro 01.11.2012, 21:59
AllenJohnJohnson AllenJohnJohnson je offline
Drug član
 
Datum prijave: 14.01.2012
Poruke: 70
Nepromenjeno

21 mi je godina, i na 2. sam godini povijesti i engleskog jezika i književnosti. Smatram da trebam otići dok sam mlad. Razloga imam koliko hoćeš.

Htio sam postati vojni pilot, ali nažalost slomio sam nogu 3 mjeseca prije liječničkog. Ranije sam skidao gips (s rizikom izvrnem gležanj do kraja), ali nije pomoglo. U grupi od 12 ljudi, bio sam drugi najbolji, da bi me srušili na refleksima zbog noge, i nisu mi dali drugu priliku. Prošao je lik koji je tek koji tjedan prije prestao pušit marihuanu. Od 10 mjesta, popunili su samo 6.
Osim razočaranja u sustav, i dalje želim biti pilot, ali kako da se iškolujem ovdje, s kojim novcima? I što ću, nego sam upisao se na filozofski faks (lagan je, ali mi nije do toga da budem profesor).

Dođem na faks, i učim gluposti, Hajde, na engleskom učim zanimljivo i potrebno, jer su i profe bili po svijetu i znaju kako raditi. A iz povijesti mi stavili j.... arheologe za predavače (koji naravno tupe o arheologiji i iskopavanju, a ne o povijesti i kritičkom razmišljanju) i jednog lika koji je završio srednju ekonomsku, diplomirao pravo, doktorirao nautiku, da bi mi on na kraju predavao 4 predmeta iz povijesti u prvoj godini. Onako, upali word i prepisuj svaki sat sve redom...
Faks mi je od 8-20 sati, razbacan s pauzama od 45 ili 90 minuta. Katastrofa, za ubit! Ne izlazim uopće (jer ne želim), ali sam trenirao borilačke vještine, da sam na kraju morao odustati od toga zbog rasporeda. Isto mi se dogodilo i s plesom. Jedan kolega i ja smo se htjeli pridružiti osječkim Cannonsima (američki nogomet), ali evo već dvije godine ne možemo zbog rasporeda.
Zbog istog razloga ne mogu ni posao naći.
Eto, to je ukratko moja razočaranost sistemom. Zato bih htio, dok sam mlad, iskusiti američki sveučilišni život.

E sad, ja još živim na selu. Bio sam na par mjeseci u Rijeci i Zagrebu u osnovnoj i srednjoj školi, kada su mi se ti gradovi sviđali. Sad su mi nekako maleni, jednostavno sam ih prerastao. Osijek sam doslovce u prvih mjesec dana propješačio, ali to je dosadan grad, selendra.
Jednostavno imam potrebu otići u neki svjetski velegrad. Moji prijatelji me već odavno karakteriziraju kao nekakvog nomada ili skitnicu, jer misle da bi mi i NY dosadio nakon par godina.
Rekao sam da ne izlazim, jer jedino što moji vršnjaci rade kad izlaze, jest da se obloču koliko mogu, i samo partijaju. Bez alkohola ne znaju kako da se zabave. Meni treba veliki grad s puno sadržaja. Volim ja kafiće, barove i klubove, ali oni kod nas služe samo za kavu i pivo. U srednjoj sam imao ekipu s kojom bih stalno išao na biljar ili pikado. Matere ti, ništa od toga ne mogu nać u centru Osijeka... Tu su i treninzi, ples, avijacija... Pa ovdje si ne mogu priuštiti ni da odem u teretanu!!!

Tu su i financije. Da završim ovaj faks, najbolje što mi se može dogoditi je posao u srednjoj školi. J.... to. Što da radim s 5-6 tisuća kuna? Ni stan, ni auto, ni p... materinu se ne bih mogao priuštiti. Ni moji nemaju para, i sad me jedva izdržavaju iako imam stipendiju. I otvoreno su mi rekli da nemaju para za sve nas (ja sam najstariji od 3 djece), pa se nadaju da bih ja mogao školovati brata i sestru .

Mlad sam, marljiv. Ali faks koji vrijedi k... mi ne dopušta pravi život kakav sam si zamislio kao čovjek u ranim dvadesetima. U garsonjeri u Osijeku nemam ni TV ni internet. Svoju ušteđevinu koju sam štedio cijeli život sam morao dati na glupavu školarinu zbog zavrzlama i stalnih mijenjanja pravila studiranja. Žalosno mi je da kad dođem navečer doma, jedino na pameti mi je leć u krpe. Tako bacati život i energiju...

Radim doma, učim na faksu, uopće se ne zabavljam, nemam para... kao ni razlog za ostat u Hrvatskoj. Osim jednog para smeđih očiju

Last edited by AllenJohnJohnson; 01.11.2012 at 22:04.
Reply With Quote