View Single Post
  #122  
Staro 11.07.2017, 22:05
LJ75 LJ75 je offline
Stari vuk
 
Datum prijave: 07.09.2016
Poruke: 126
Nepromenjeno

Citat:
Prvobitno poslao korisnik Ggaga Prikaz poruke
Zdravo svima:-)
Da reaktiviran malo ovu temu bas me zanima vase misljenje iz danasnje perspektive. Naime izvuceni smo u maju na lutriji. Presrecni. Cekamo intervju. Kako vreme prolazi i kako se upoznajemo sa americkim zivotom javljaju se zebnje i strahovi od neizvesnosti. Nasa situacija je sledeca: imamo po 40 god, zivimo sa srpske uslove veoma dobro: u elitnom delu Beograda, imamo nekoliko nepokretnosti, ja radim vec 15 godina u stranoj korporaciji imam dobru platu, privatno zdravstveno osiguranje i penzioni fond. Muz je promenio nekoliko velikih korporacijam i pre par godina osnovao privatnu firmu. Sada se malo muci, vise ulaze nego sto zaradjuje ali veruje da ce mu se jednog dana vratiti. I pored toga zivimo veoma pristojno: odemo min 2 puta godisnje na more i isto toliko na skijanje, otputujemo i van toga na neki mini break po Evropi. Imamo kcerku od 10 godina koja ovde svira uspesno klavir, trenira pobedjuje na takmicenjima. Bili smo dva puta turisticki u USA i odusevili kako su ljudi tamo bez predrasuda.
Mi ne idemo zbog finansija! nama su se u Srbiji smucili ljudi! Opsta devalvacija ljudkih vrednosti i morala: u korporacijama laktanje, namestanja, ogovaranja, malogradjanstina, mediokriteti na svakom koraku. U privatnom biznisu, prevare, lazi, nepostovanje dogovora, naplata postenog rada nemoguca misija; kod kcerke u skoli takmicenje od 1. razreda ko ima bolji telefon, koliku kucu, ciji mama ili tata je na boljoj poziciji, ucitelji koji slezu ramenima a kolo vode "uspesni biznismeni", deca nevaspitana, ne postuju nikakav red. Radimo mnogo, a prijatelje koje volimo i koje smo izabrali redje vidjamo jer su dalje, a osudjeni smo na kompromise sa ljudima koji imaju decu slicnog doba ili u blizini.Novine, vesti i politiku smo odavno prestali da pratimo kako bi "pregurali" dan.
Od USA ocekujemo da radimo i da se nas rad adekvatno vrednuje i materijalno i moralno.Ali i da nastavimo da mozemo da putujemo i uzivamo u zivotu. Najvise da pruzimo detetu bolju perspektivu. Imamo i puno prijatelja tamo koji su afirmisani i rade na dobrim pozicijama u dobrim kompanijama i koji ce nam pomoci. Imamo i love za pocetak. Sa GC i radnim iskustvom od 15 i vise godina na razlicitim menadzerskim pozicijama ne bismo se zadovoljili radom u butiku ili piceriji.Svesni smo da cemo morati malo da zrtvujemo makar u pocetku ali me zanima vase misljenje sta biste radili na nasem mestu i da li je neko imao slicno iskustvo.
Veliki pozdrav svim forumasima:-)
Neka vam je sa srećom.

Naravno, odluka je vaša, ali i mi smo u skoro istoj situaciji. 40 godina, 2 djece, nekoliko nekretnina, prilično novca za naše uslove, s tim da je lokacija Bosna, a ne Srbija.

Mi smo odlučili da idemo, iz jednostavnog razloga što se ovdje uvijek možemo vratiti, a isto tako, vjerujem da je SAD puno bolja opcija za djecu, a možda i za nas.

Ovdje me brinu demografski trendovi, neodrživost ekonomskog sistema, te uopšte jako malo novca u opticaju, a sa nekim stvarima se nisam nikada ni slagao (sve ono što bi se moglo svrstati pod balkanizme u negativnom smislu).

Već ste putovali, tako da ste dobrim dijelom upoznati sa onim što vas čeka vani. Mi smo imali tu sreću i da smo i putovali, ali i živjeli vani. Npr, djeca su nam išla u američku školu zadnjih par godina, i bojim se da ćete i tamo vidjeti to 'takmičenje' ko ima više.

Također, neko opšte pravilo je da ćete imati manje vremena nego što imate sada, iz jednostavnog razloga što ćete imati manje godišnjeg, a i npr. poprijeko se gleda na bolovanje, itd. Možda vi budete izuzetak.
S obzirom da radite u internacionalnim kompanijama, ne vjerujem da će to biti neki veliki kulturološki šok u organizacijskom smislu.

I na kraju, moj neki zaključak je da u najveće govno, bar na početku, moraju da pojedu oni koji najviše ostavljaju iza sebe. Npr ako ste u tituli imali 'manager' i vozili solidno auto, možda se treba pomiriti sa tim da ćete (bar neko vrijeme) morati provesti radeći kao konobar ili na kasi, što nije stepenicu ili dvije niže, nego baš početak od nule. Naravno, neko ko ima 24 godine i radio je kod nas kao konobar će sasvim drugačije gledati na to.

I opet kažem, svjestan svega toga, odlučio sam da idem, zajedno sa porodicom.

I btw, prodajemo sve nekretnine koje imamo u Bosni, a radio bih isto i da sam npr u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, pa i Sloveniji.
Reply With Quote