Hvala svima na odgovorima
Vidite nisam znala za to da cu biti starka dotad, tek sam danas saznala da sa 21 godinom ne moRem sa starcima ici
Ja sam u Americi uvijek vidjela neki svijet u kojem bih se mogla snaci vise nego se snalazim ovdje. Amerika me uvijek privlacila, jer je 100% drugacija od Evrope i ostatka svijeta. Bar ja mislim tako, nemam licnih iskustava.
Naravno uvijek ima razlicitih prica, nekima je Amerika dala sve, nekima se ne svidja tamo, ali mene privlaci vise nego bilo sta na svijetu.
Stvarno zelim iskusiti Ameriku na svojoj kozi.
E sada sto se tice toga da apliciram sama...u ovim godinama...ne znam da li sam spremna na to.
Jer najvise sto sam bila van roditeljske kuce su bile exkurzije, putovanja neka isl.
Nikada takvo nesto, da moram otici sama na drugi kraj svijeta, naravno sve je to normalno, ali...
Kao sto sam spomenula vec mama je jako posvecana meni, prvo sam dijete, voli me imam osjecaj vise nego oci svoje, i uvijek kada spomenem pricu o odlasku studirati negdje vani, skoro upadnemo u svadju.
Zavrsi se uvijek na istom, kako se ne znam brinuti o sebi ovdje a kako bih u bijelom svijetu, kako ovo, ono i zavrsi sa "idi, bas me briga". Mislim da se ona ne bi mogla pomiriti sa cinjenicom da odem vani.
Tata je mnogo liberalniji sto se tice toga, shvata da buducnost ovdje i nije bog zna kakva i da svoj zivot vidim negdje drugo.
Opet kazem to je ogroman korak, i ne znam kako bih se snasla sama tamo u ovim godinama, bez igdje ikoga, bez kuce, marke u dzepu, bez prijatelja, bez fakulteta.
Ne znam kako bih tamo mogla se tek tako upisati na fax, da li bi mi se studiranje ovdje uopste priznalo. Bojim se.
Ali to sve stoji za ovo sadasnje vrijeme, jer nisam ja bas odrasla osoba jos uvijek.
Zato sam planirala kada ako Bog da zavrsim fax, za 3,4 godine onda apliciram i pokusam pa me mozda sreca posluzi. Ali sve to pada u vodu buduci da je Kongres izglasao ukidanje GC-a jos prosle godine koliko znam, i da je samo pitanje dana kada ce ga ukinuti
Pa mi je ovo mozda zaista zadnja sansa
Naravno mogla bih ja nakon faxa pokusati sebi izganjati tamo postdiplomski, ali sve je to ako.
Jedna od opcija je i au pair al nije to za mene
Pravo sam komplikovana i neodlucna, znam.
Ali mislim da me shvatate.
Situacija je ni tamo ni vamo.
Vec sam rekla da nemam apsolutno nikoga u Americi, osim tatine neke dalje rodice u Cikagu za koju ne zna ni jel ziva.
Nemam nikoga ko bi mogao da mi pomogne, uputi, ma nista
Mozda je neko od vas bio u slicnoj situaciji pa me shvata.
Ali zaista sam u nezavidnoj situaciji i kao u nekom corsokaku.
Naravno pravim frku bez potrebe, sve i da posaljem nigdje ne pise da ce me izvuc, mislim halooo
Uh sto se izjadah i ispisah
