Intervjui DV2011 - Iskustva

[baso1980]

Da se pohvalim da sam i ja pozelenio.
Evo mog iskustva u ambasadi u Sarajevu.
Ja sam imao zakazan razgovor jos 06 Maja, ali sam nazalost zbog tromosti i neozbiljnosti BH administracije razgovor morao odgoditi za 20.06 tj. protekli ponedjeljak.
Razgovor je bio zakazan u 14 sati, a ja sam se pred ambasadom nacretao 15 minuta ranije.
U 14 sati covjek iz obezbjedjenja me je pozvao da udjem i nakon sto su mi oduzeli mobitel i uvjerili se da neposjedujem neke opasne predmete uputili su me u cekaonicu koja je bila skoro prazna zapravo bila je jedna zena koja je trazila useljenicku vizu putem braka. Tu sam cekao mozda jedan minut nakon cega su me prozvali na salter br.3 na salteru je bila jedna nasa zena koja mi se na prvi pogled cinila malo zivcano ona je zatrazila da joj predam papire koje sam pripremio.
Ovo su dokumenti koje sam pripremio:
- Pasos
- Orginal diploma (Vracena)
- Prevod diplome
- Uvjerenje iz suda
- Prevod uvjerena iz suda
- Uvjerenje iz MUP-a
- Prevod uvjerenja iz MUP-a
- Uvjerenje o odsluzenoj vojsci
- Prevod uvejerenja o odsluzenoj vojsci
- Uvjerenje o slobodnom bracnom stanju (Ovo nije reklama)
- Prevod uvjerenja o slobodnom bracnom stanju
- Internacionalni rodni list
- Pismo iz druge koverte (Vraceno)
- 2xslika 5x5 cm (Vraceno)
- Adresa osobe kod koje idem (Vraceno)

Rekla mi je da jos dopisem adresu osobe kod koje idem na obrazac DS-230 s obzirom da sam polja 10 i 11 na tom obrazcu kad sam se 2009 prijavljivao ostavio prazna jer tada jos nisam znao gdje bih isao.
Nakon sto sam dopisao adresu pitala me je sta mi bude ta osoba kod koje idem, sljedece pitanje je bilo dali zelim da mi zelenu kartu i socijalni broj posalju na tu adresu ili pak na neku drugu, zatim mi je skenirala otiske prstiju i rekla da uplatim vizu na blagajni. Na blagajni je bila amerikanka koja vrlo simpaticno prica bosanski, vizu sam platio 819 dolara, novcanice nije skenirala. Nakon odprilike jedan minut su me prozvali na salter br.4 tu je bila jedna druga amerikanka i ona zena koja mi je na pocetku uzela papire pitala me dali mozemo razgovarati na engleskom jeziku ili na bosanskom ja sam je zamolio da razgovor bude na bosanskom jer sam se bojao da nebi nesto pogresno razumio ili rekao na sto su rekli da nema nikavih problema.
Amerikanka me pitala sta mi je osoba kod koje idem, dali planiram raditi u americi, zatim mi je rekla da podignem desnu ruku i da se zakunem da su svi podaci koje sam naveo i dostavio u dokumentima tacni, zatim sam se potpisao na obrazcu DS-230, poslije cega mi je amerikanka uz osmjeh rekla da mi je viza odobrena, a ja nevjerujuci da je sve tako brzo i glatko proslo zacudjeno gledam u nju a ona se nasmija i kaze mi Yes, you get a visa. Dobio sam ceduljicu na kojoj pise da mi je viza odobrena i da vizu mogu podici u cetvrtak izmedju 14 i 15 sati, zatim me jos pitala koji je razlog sto sam se prijavio na lutriju dali je to bio nagovor prijatelja ili nesto drugo? To bi bilo to sveukupno nije trajalo duze od 15 minuta, a kod nas za jedan obicni papir da bi vam izdali morate upotrijebiti gotovo cijeli dan.

U cetvrtk sam dosao da podignem vizu i pred ambasadom sam bio tacno u 14 sati nakon sto sam usao u cekaonicu koja je bila prazna, rekao sam da sam dosao da podignem vizu malo su se uspanicili kada su shvatili da mi viza jos nije odradjena zamolili su me da sacekam u cekaonici ili da prosetam dok mi nezavrse viziranje odnosno da navratim po vizu najkasnije do 17 sati, po vizu sam dosao u pola cetiri i sve je bilo gotovo pasos sa vizom, velika zuta koverta za koju su rekli da je neotvaram, detaljno upusvo sto mi je ciniti kada dodjem u ameriku. Zahvalio sam im se, a oni su mi pozeljeli sretan put u Ameriku.
I to je to, ugodno i iznenadjujuce jednostavno, a ja se toliko brinuo.