Zemlja mogućnosti, da, otprilike tako i ja doživljavam SAD. Znam da nije raj na zemlji, znam da život tamo nije savršen, znam da ništa nije isključivo crno i bijelo. Već neko vrijeme sam naše novine uz jutarnju kafu zamijenila američkim, pa mi tako svako jutro počinje uz Seattle Times. Pokušavam se što više saživiti sa događajima, razmišljanjima, uhvatiti korak, kako bi taj period kad stignemo prošao što "bezbolnije". Čitam tako neki dan o radu na praznik (Thanksgivig day, famozni Black Friday itd.). Neke trgovine su odlučile da ne rade na taj dan, neke su pak otvorene, radnici tih trgovina praznik ne provode sa svojom porodicom, već radno, neki su plaćeni sa 1,5 satnicom, neki kao i svaki drugi dan, jedni su zadovoljni, drugi ne. Dakle, svjesna sam da ni tamo nije sve idealno, zapravo mišljenja sam da nigdje nije idealno, ali vjerujem da ljudi tamo ipak žive opuštenije, mirnije, neopterećeni nekim, da kažem nebuloznim stvarima, (kao mi na Balkanu), nadaju se, planiraju odmor, život uopšte, kupovinu kuće, auta... nešto što smo mi davno prestali
__________________
2014EU00003xxx
22.10.2012. prijava za DV-2014
01.05.2013. izvučeni

21.05.2013. poslali kovertu u Kentucky
29.05.2013. koverta stigla u Kentucky
08.11.2013. Intervju - vize odobrene

31.03.2014. Landed in Chicago