Prvobitno poslao korisnik vuxanne
Ja dosla ovde u 31-oj. Zivot pocinje u tridesetoj, sta da vam kazem. Lepo je druziti se, blejati po gradu, ispijati kafe od jutra do sutra. Ali svakom uzivanju nekad dodje momenat kad se zapitas, pa jel ovo sve sto mogu? Gde bih stigla da imam manje ogranicenja oko sebe?
Samo kad se setim jedne aktivnosti: igra za razbibrigu - nadji posao u Srbiji. Priajvljuj se, salji rezime svuda. Ne nadaj se e-mailu, pozivu. Salji beskonacno, salji cesto. A ipak nadji neku vezu da te uvale na najminornije mesto na planeti i budi srecan kad dobijes bilo sta. Idi na intervju i slusaj price: "Oooo, pa tebi je 25 godina!!! Ti ces sad jedno, pa drugo dete... Pa ko ce to sve da izfinansira i ko ce to da doceka?! Zao nam je, treba nam musko!". Eh lepo, to postati ne mogu. I to ne jednom, tri puta slusah istu filozofiju na razgovorima za posao (nisam doduse jos bila zavrsila ali sam krenula optimista da "naucim struku")...
Npr. uvek imam neki bedak - ali moja prva plata je bila 15000. Za pet meseci rada. 2001. Ja mladi, veseli, optimisticni dipl.ing, zvali me da radim na faksu. Letim od srece, ponudili mi posao na diplomskom.... Pocinjem da radim. Od sedam ujutru do devet uvece, svaki dan, cak i subotom. Letim od srece prvi mesec. Dolazi vreme za platu, plate nema. Pocinju izgovori, cekaj konkurs, cekaj Godoa. Prolazi drugi, treci, mesec. Dobijem 15000. Pomislim jao konacno moje pare, ne moram da drzim casove i da radim radove lenjim studentima sa drugog smera za neku crkavicu i da "pripremam za stampu" sve zivo kompjuterski nepismenima... Cetvrti, peti... Konacno me prijavljuju... Sesti, sedmi... Vec drzim nastavu 300 dusa svake nedelje (kurs koji u zivotu nisam imala od svih mojih 77 u indeksu - Kaneolopa sorry). Ritam je lud... Osmi.. prva redovna plata koja nije honorar. Otvaram kovertu 2800 din!!!! Jeee!!! Placem. Ne od srece... Objasnjavaju mi opterecenje se pise u oktobru, sacekaj novu skolsku godinu....
Zasto ovo pisem? Ima vas sigurno koji ste na tako nekoj slicnoj zivotnoj raskrsnici na kojoj sam ja tad bila. Kamo srece da sam tad digla sidro, pet godina zivota bih sacuvala.
Aj da ne davim, uzdravlje svi.
|