|
|
Vodič za emigrante Planiranje selidbe, šta raditi po dolasku, procedura dobijanja papira... |
Vodič za emigrante » Jet-lag simptomi i posljedice » Bitni linkovi | ||||
Početak u USA | Stan | Posao | Kola (Automobil) | Osiguranje |
Porez | Dešavanja | Naša mesta | Putovanja | Avionske karte |
|
Thread Tools | Display Modes |
#21
|
||||
|
||||
Da se i ja malo nadovezem na ovu situaciju sa jezikom.
Nemojte uopste da se brinete. Vremenom cete uvijedjeti da sve zavisi iz kojeg kraja Amerike ko potice tako ce i da govori. I sve je opste prihvaceno. Svaka drzava ima neku svoju kulturu, neke svoje rijeci koje su prepoznatljive u odnosu na drugu i svoj akcent i oni se izmedju sebe odmah raspoznaju. I vi cete ubrzo raspoznavati ko je iz Luizijane, Teksasa, Micigena....jednostavno to dodje samo po sebi kad se zivi sa njima. Sva ova sarolikost im uopste ne smeta i veoma su opusteni po pitanju toga, nikad se nikom ne smiju ako neko pogrijesi nego fino, kulturno pitaju:..a da nisi mislio mozda...... E onda tu upadamo mi, mnogi Balkanci sa svojim akcentom koji je prepoznatljiv bez obzira koliko se trudili da pricate po skolski ili ne. To se jednostavno osjeti. Evropa je Evropa. Mene i jos neke nase ljude su cesto znali pitati da li smo iz Njemacke, valjda im tako zvucimo kad nas slusaju. Ali ima i nasih ljudi koji tako dobro govore engleski da dok ne kazu da su iz Evrope, sa Balkana ameri misle da su i oni "pravi ameri", znaci bez naseg akcenta. Sve je individualno. Na pocetku rada sa njima nisam nikako ni rijec mogla da razumijem sta prica ciko ili teta ako su iz Luizijane ili Zapadne Virdzinije. Njih mi je bilo najteze ukapirati...prugutase sva slova, sve nesto njom, njem.....da se ubijem, ali to se nekako savladalo ali mi je trebalo par mjeseci upornog slusanja i moljenja da pricaju malo sporije i da se ponove po dva, tri puta dok ne skontam"sta je pisac htio da kaze" Nemojte se ustrucavati pitati da ponove to sto su rekli, njima je to posve normano. I oni to isto pitaju jedni druge ako se ne razumiju, a sve ameri Kad pocnete da radite sa njima tek tad cete vidjeti koliko je nekima od njih tesko spelovati rijeci.....cak i neki obrazovani ljudi, sa master degree nisu u stanju da napisu normalnu recenicu kako treba a da nije svaka rijec napisana malim slovom, recenice od kilometar a nigdje tacke i zarez bas tamo gdje mu nikako nije mjesto, neznaju da speluju neke jako jednostavne rijeci i kazu da im to nikad nije islo u skoli i ostali su kratki sa tim pa uvijek pitaju okolo. Na primjer...a kako se ono speluje SITUATION Oni su tako opusteni i cool, zaboli njih, nemaju osjecaj stida i krivice ako nesto neznaju a mi se zivi izjedosmo dok sve ne popravimo i naucimo kako treba. Jedna velika mana dugogodisnjeg rada na engleskom jeziku (a nepisanja na svom maternjem) je da se zaboravlja nas pravopis, nazalosti onda pocinje da se mijesa pa nam pocnu pravi poznavaoci naseg jezika prebacivati....ali sta je, tu je jer je neminovno da jedno poklopi vremenom drugo. ja sam to vec odavno kod sebe same primjetila, nazalost. Zato samo opusteno i budite cool jer ste u jednoj veoma cool zemlji, ma njima je vecinom sve ravno do mora i zabole ih za sve...svako se, vecinom, samo o sebi i za sebe brine |
#22
|
|||
|
|||
@Taji
Slazem se sa tobom po pitanju da su opusteni i da ce da ponove....svi, osim ljudi koji rade u fast food. Ti ce isto ponoviti, samo jos brze i nerazumljivije :-) Nije mi se jednom desilo da mi je zena morala prevoditi sa engleskog na engleski :-) I to cura mrmlja li mrmlja i onda moja zena to ponovi ali normalnom brzinom...covek pomisli da ce ova usporiti, ali najo....gleda nas ko budale i nastalvlja svojom brzinom. Fora je da ja malko slabije cujem (tj cujem ja super, samo teze razumem kada se mesaju glasovi), u principu...ne bih je razumeo ni srpski da prica. |
#23
|
||||
|
||||
Bas sam pricala sa frendovima jucer kako vecina nasih ljudi ne samo da se srame kad pricaju engleski jer uvijek imaju osjecaj da im engleski nije savrsen, nego vec prvo drugo koljeno doseljenika ne zna materinji jezik. Dok recimo neke skupine, poput latinosa deru po svome, uce svoju djecu spanjolski i nemaju tenziju da se asimiliraju i sto prije postanu ''pravi ameri''.
U trgovinama se to primjecuje kada latinosi verglaju po svome medusobno na sav glas, a mi sapcemo jedan drugome da nas ne bi neko skuzio i krivo pogledao ili pitao otkud smo. no neminovno je da cim ootvorimo usta, makar i na kasi, vec se primjecujemo da smo dosljaci, no mislim da vecini amera to zaista nije ni najmanje bitno. Steta je za djecu jer ona imaju kapacitet da do odredene godine u svom zivotu nauce toliko jezika koliko su im izlozeni. Dijete nece biti nimalo zbunjeno ako ga se izlozi raznim jezicima, dapace, dokazano je da takva djeca bolje postizu u skoli, te da su kreativnija jer od rane dobi shvacaju da se jedna rijec moze reci sa tri, cetiri jezika. Dijete ce savrseno govoriti sve jezike koje cuje od roditelja, ili od prijatelja ili u skoli.
__________________
Case Number: 5xxx Prva koverta: sredina aprila 2008 Poslana u KCC: 9.5. 2008. Intervju zakazan na 30.10.2008 Viza odobrena U Americi od 3.12.2008. |
#24
|
||||
|
||||
@stizeljeto, ne znam zasto ti je blam da pricas na svom jeziku. Ja kad sam sa rodjacima pricamo nas jezik, mada ja zbog sebe vjezbam engleski.. Zbog prirode mog posla, ja sam u Bosni sve knjige citao na engleskom i ja dosta dobro razumijem kad pricaju, ali nisam pricao na engleskom i mislio sam da ce mi to predstavljati veliki hendikep. Medjutim, vec drugi treci dan, sam se opustio i sada ide to mnogo bolje. Moji mi govre da dobro pricam engleski, medjutim ja nisam jos zadovoljan i stalno se trudim da ucim nove rijeci. Jer ipak je jedno racunarska terminologija koju sam ja do sada najvise korsitio.. a drugo svakodnevna konverzacija. Nemojte se plasiti da pricate, samo vjezbajte i sve ce biti ok.
__________________
2009EU00018xxx 22.04.2008 - koverta iz Kentuckyja poslana na moju adresu 21.05.2008 - dobio prvu kovertu 26.5.2008 - uzvratio sam im svojom kovertom 29.5.2008 - dobili su moju kovertu 04.2.2009 - stigla druga koverta 19.2.2009 - uspjesno zavrsen ljekarski pregled 26.2.2009 - AOS stigao 13.3.2009 - zakazan intervju 17.3.2009 - Dan kad sam pozelenio _____________________________________ U Americi od 24.05.2009. |
#25
|
||||
|
||||
Ma, ja to vise onako obzervacijski gledam i cini mi se da mnogi nasi ljudi imaju djecu koja vise ne govore materinjim jezikom. Moj engleski je odlican, ameri se redom cude kako tako dobro govorimo i muz i ja, medutim odma nas pitaju od kuda smo i prepoznaju da smo negdje iz Evrope.
Osobno, ovako recimo na igralistu kad sam sa malim cesto ne zelim uopce pricati jer ako pricam hrvatski bojim se da cu teze naci nove prijateljice, da ce ih to na neki nacin odbiti. Znam da je mozda glupo, ali ovdje se jako tesko sklapaju prijateljstva i ovo nekako vidim kao prepreku. Ali kad se natjeram da pricam engleski sa sinom (koji on vecim dijelom ne razumije pa moram rec i na eng. i na hrv.) cesto me druge mame pitaju nesto, od kud sam ili neki chit chat na koji su ameri navikli. E, da isto tako kad pricam sa nasim prijateljima koji su isto iz Hrvatske ili kad smo muz i ja sami s malim nemam problema da pricam s njima na hrvatskom, al kad sam sama recimo sa sinom, onda se nekako ustrucavam s njim pricat javno hrvatski, posebno na igralistima. Neznam u cemu je problem. Mozda bas taj feeling da se zelim uklopiti, biti jedna od njih kako bi sto prije sprijateljila.
__________________
Case Number: 5xxx Prva koverta: sredina aprila 2008 Poslana u KCC: 9.5. 2008. Intervju zakazan na 30.10.2008 Viza odobrena U Americi od 3.12.2008. |
#26
|
||||
|
||||
Ma moje misljenje da ako ce ti neko biti prijatelj ako ne pricas svoj jezik, onda se mani tih prijatelja. Bolje ti je i sama onda da budes.
Supruga i ja smo neki dan isli pjeske i zaustavio nas je neki stariji ciko koji je bio sa psom. Ja sam mislio, naviknut na stvari u Bosni, da ce nas cimati za dolar ili nesto sl., a on je najljubaznije pitao nas kako smo, kako ide setnja.. i uzivamo li. Pozdravio nas i otisao dalje svojim putem. Ok, razumiem da je ovo manji gradic, ali su ljudi zaista divni, svako ko prodje pored nas, pozdravi nas osmjehom ili kaze Hi. Ok, znam da ce neko sada reci da je to sve fake, ali jebi ga. Kod nas u Bosni te odmah pitaju sta je ba, sta me gledas. Pa izvadi cakiju i zbode te... Poslije toga su mi drazi ovi fake pozdravi i osmjesi.
__________________
2009EU00018xxx 22.04.2008 - koverta iz Kentuckyja poslana na moju adresu 21.05.2008 - dobio prvu kovertu 26.5.2008 - uzvratio sam im svojom kovertom 29.5.2008 - dobili su moju kovertu 04.2.2009 - stigla druga koverta 19.2.2009 - uspjesno zavrsen ljekarski pregled 26.2.2009 - AOS stigao 13.3.2009 - zakazan intervju 17.3.2009 - Dan kad sam pozelenio _____________________________________ U Americi od 24.05.2009. |
#27
|
||||
|
||||
Ja te potpuno razumem....
__________________
2009EU000237xx 15.05.2008. stigla prva koverta 23.05.2008. vracena nazad u KCC 26.03.2009. stigla druga koverta 15.05.2009. zakazan intervju 14.05.2009. obavljen lekarski 15.05.2009. odobrene vize 18.05.2009. podigli vizirane pasose 02.09.2009. Stigli u USA |
#28
|
||||
|
||||
Citat:
__________________
2009EU17xxx 22.4.2008 Koverta poslana 14.5.2008 Koverta primljena 23.5.2008. Koverta poslana nazad u KCC 28.5.2008. Koverta stigla u KCC 13.3.2008. zavrsen ljekarski pregled The Day - 20.3.2009. Visa granted In US since May 26, 2009! |
#29
|
||||
|
||||
[quote=steficacvek;10278]E to i ja hocu da pohvalim. Nakon ponasanja kod nas, ovo je pravo osvjezenje. Ipak kad ti se 10 ljudi nasmjesi i fino te pita kako si, osjecas se pozitivnije i bolje. I ta fama oko fake osmjeha ... zasto su fake? Pa niko nije lud da ocekuje da ko god ti se nasmije, odmah je tvoj prijatelj. Mislim da je to cisto pristojnost i uctivost.[/QUOTE]
Bas tako, vecina od njih zeli da bude pristojna i uctiva ali isto tako i oni zele da se blize upoznaju, da budu na neki nacin prihvaceni pa se zato i osmjehuju i pozdravljalju iako nas ne poznaju niti mi njih. Sve je to ipak do sredine u kojoj se zivi i do pojedinaca u njoj. Sudbina. Ipak sve zavisi i od vas samih. Budite to sto jeste i brzo ce se naci i novi prijatelji koji ce vas prihvatiti sa svim razlicitostima koje nosite u sebi pa tako i po pitanju naseg jezika. Slobodno pricajte svoj jezik kad god za to imate priliku i sa kim god imate priliku pa i sa svojom djecom vani na igralistu jer i svi oni drugi tako rade. Nismo mi krivi mnogim amerima sto znaju samo jedan jezik (i njega nekad polovicno). Oni su po tom pitanju malo i ljubomorni na one koji znaju vise jezika. A mi im kazemo neka uce i znat ce isto kao i mi Ali oni su prilicno nezaintersovani i lijeni po pitanju toga tako da znaju provesti cijeli zivot medju meksikanicama a ne nauciti par rijeci za osnovnu komunikaciju. I sto rece nas landlord: Prvobitno poslao korisnik landlord Ma moje misljenje da ako ce ti neko biti prijatelj ako ne pricas svoj jezik, onda se mani tih prijatelja. Bolje ti je i sama onda da budes. Potpisujem. |
#30
|
||||
|
||||
Da, poznavajuci puno amera od prije jako mi se svida oduvijek njihova otvorenost, relaksiranost u odnosima, komunikativnost i uljudnost. Meni isto uljepsa dan kada me prodavacica na kasi pita kako sam i nasmjesi mi se. Normalno da ona vjerojatno ne razmislja previse o tebe kada te to pita jer ocito je da tijekom dana isto pitanje postavi stotinama ljudi, medutim sama atmosfera koja se stvara je pozitivna i nebitno je koliko je to bilo od srca ili nije. Ocito je da se oni takvom bontonu uce od malena, djeca od malena uce da se postuju odrasli (jako mi je slatko kad me djeca od prijateljice amerikanke zovu Miss...), ili kad pitaju dali mogu ustati sa stola kada su zavrsili s jelom. Sve te stvari i ja sad ucim svoje djete jer vidim da se na taj nacin polira ponasanje od malih nogu.
Naravno ima idiota kao onih koji ce ti dobacivati iz auta ako slucajno ides nekuda pjeske. Evo, nama su promjenili sve cetri kocnice prije mjesec dana i sad uzasno cvile. NAvodno se na Chrysler teze stavljaju i muz je otisao da mu to srede. Kad je ostavio auto da proseta par metara pjeske do stana troje ljudi su mu opsovali nesto, jedan je bacio flasu s vodom i skoro ga pogodio. Nevjerojatna neotesanost i sigurna sam da te od malena sigurno nisu ucili da postuju ikoga pa vjerojatno ni vlastite roditelje. Takvih debila naravno ima, ali na srecu vise ima onih koji sire pozitivnu energiju i cini ti dan ljepsim.
__________________
Case Number: 5xxx Prva koverta: sredina aprila 2008 Poslana u KCC: 9.5. 2008. Intervju zakazan na 30.10.2008 Viza odobrena U Americi od 3.12.2008. |
Thread Tools | |
Display Modes | |
|
|