|
|
Vaša strana Iskustva, zanimljive priče, specifični slučajevi, šta god... |
|
Thread Tools | Display Modes |
#11
|
||||
|
||||
@ vuxanne: Tacno, to sam zaboravio. Ali ima i jos (guranje nosa gde mu nije mesto, mali bogovi birokratije itd.), samo tesko se setiti i nabrojati sve...
@ curlika: Ne kapiram, to su moji razlozi. Materijalno sam ok, kao neka srednja klasa (ili niza-srednja, kako kad) - dakle daleko bolje nego vecina. Ali to sto sam nabrojao mi svakodnevno smeta. Od U.S. ne ocekujem nista sem lepe prirode i vise sansi, a s obzirom da ne planiram nigde van engleskog govornog podrucja, ispadne kao najbolja destinacija (Spanija, Italija i Grcka su interesantne ali po sistemu vise lice na Srbiju nego U.S. a Nemacka, Svedska, Norveska i sl. ne dolaze u obzir zbog jezika i klime) BTW. tesko da su to "globalni" (pa ni lokalni) razlozi - vecini ljudi npr. prve 3 stavke uopste ne smetaju, stavise, smetalo bi im da je drugacije
__________________
DV2014 - HAS NOT BEEN SELECTED |
#12
|
||||
|
||||
Ja bi otišao prvenstveno iz razloga što je kod nas primarna misao svakoga zaposlenog čovjeka kako da zadrži posao, plaća više manje ako je redovna ali bitan je posao jer ako ovog izgubiš pitanje je kada ćeš drugog naći i kada je priča tako postavljena jednostavno nema naprijed samo tapkaš na mjestu i ne mrdaš a godine prolaze. Druga stvar je da je ovdje baš nekakva kolektivna depra i sivilo a najgore je što uopće ne ide na bolje, tješim se da će dogodine biti bolje ali već su tri prošle a ja ne mrdam, nema perspektive a od života bi ipak htio nešto više od pukog životarenja, želim kvalitetan život za sebe i danas sutra za moju familiju. Da jednom godišnje mogu na skijanje, ljetovanje i još koji vikend negdje zapaliti, žalosno je što je to kod nas luksuz. Ne smatram da bi me sve to tamo dočekalo ali smatram da bi tamo dobio priliku i na meni je koliko dobro bi je iskoristio (btw bio sam u usa 4 puta, živio u nyc 3 mj i nisam upoznao ni jednog našeg čovjeka koji se nije snašao) a ovdje kod nas ne možeš dobiti ni tu jeb*** priliku. I za kraj, ljudi kažu da ni tamo više nije kako je bilo ali kad smo mi mislili da nam je najbolje njima tako nije bilo ni kada im je bilo najgore.
__________________
Prijave: 2001, 2009, 2010, 2011,2012... 06.05.2013. cura izvučena broj 15*** 07.06.2013. poslani papiri za KCC 17.06.2013. papiri stigli u KCC 03.09.2013. odgovor iz KCC da su papiri u procesu 03.02.2014. interview odgođen 28.02.2014. liječnički odrađen 24.03.2014. novi datum interviewa 24.03.2014. green day 21.08.2014. USA LPR |
#13
|
||||
|
||||
Citat:
+1, a i svi ti nasi sto kukaju, nijedan se nije vratio nazad!
__________________
15.10.2012 - Applied for DV-2014 01.05.2013 - HAS NOT BEEN SELECTED 25.10.2013 - Applied for DV-2015 01.05.2014 - HAS NOT BEEN SELECTED 21.10.2014 - Applied for DV-2016 |
#14
|
|||
|
|||
Ne ocekujem nesto bolji zivot, naravno da ga prizeljkujem. Realna sam, nisam strucnjak u nicemu. Zivotarim na poslu na kojem nema napredovanja. I da se uspijem zapoliti u struci imala bi duplu placu nego ovdje, malo vise u biti. Gledala sam u njihovoj ajmo reci komori da je to prosjecna placa za moju struku, moze i biti duplo veca ali to je sreca ako na tom mjestu nadjem posao i kada platim stan ostane malo vise. To je za sada najbolji scenarij. Naravno trudila bi se, dala bi sve od sebe jer ako vidim sansu takvog sam karaktera (bar do sada bila) da cu je probati uhvatiti. Ali najvise od svega bi se zrtvovala za svoju kcer. Ona je taj okidac. Zelim da izraste u svijetu sansi. Zelim da ima da za vikend zapali negdje kada naraste. Da ne gleda na svaku kunu ako zeli s drustvom na kavu. Da ne razmislja dali ce na godisnji van grada, vec da samo bira di ce. Ne da zivi da radi, vec da radi da zivi. Ne da joj visi posao nad glavom jer ako ostanes bez njega nema vise. To je bilo to od zapslenja. I naravno ima mamu koja bi ju piknula ako bi zastala u iskoristavanju zivota.. Jos bi se raspisala ali nezgodno mi s moba..
|
#15
|
||||
|
||||
Krenuo sam da odgovorim odmah cim je otovrena tema, ali je nestala struja na sred pisanja i odlucio sam da sacekam malo. Bili na groblju, vratili se, pravili pizzu za veceru a ja za to vreme dobro razmislio zasto u stvari ja zelim da odem.
Radim za drzavni minimalac, kao i vecina svih nas. To je tacnije 20.000. Znaci ako se sracunam sve ukupno dodjem do 2.000 evra godisnje. Imam 26 godina jos uvek zivim sa mojima. Suvise je jadno to sto ne mogu da se osamostalim ama bas nikako. Kirija za stan bi mi izasla 150 evra, za ostatak bi platio racun za struju a za ostatak mi ne bi preostalo nista. Iako zivim kod svojih, od plate platim racun za telefon, internet i stvaim sa strane pola plate. Mada sada kako se priblizava intervju, moram da pocnem jos vise da ostavljam sa strane. I ne mogu da izvucem mesec a da ne odem u minus. Dve godine sam radio da otplatim upis apsolventskog staza. i cene izlaska na ispite. Na posao idem 9 meseci biciklom, a 3 autobusom. Kupio sam letos na kreditnu karticu patike i dve farmerke da imam za posao jos uvek nisam otplatio sve. Mesecna kamata maletene izadje kao i jedna rata, al sta da radim drugacije ne mogu da platim. Dolazi zima, ostao sam bez jakne, opet i najjeftinija jakna kod kineza je oko 5.000. A najgore od svega sto sam pre neki dan shvatio koliko smo postali siromasni. Mleka nisam pio mesec dana jer nemamo para da kupimo . Mislim da mi je sa ovim prekipela svaka casa koju imam. Trenutno posao koji radim, 90% ljudi misle da sam dobro placen. Samo niko ne zna da me placaju minimalno. Topli obrok mi je 128 dinara mesecno. Izracunao sam da za taj topli obrok mogu nedeljno jednu kiflu(ako) da kupim za te pare. Mesecna karta je 1990, dobijam polovinu. E sad ako mesecno spunimo target dobijamo bonuse. Istina, pre smo mogli mesecno da dobijemo i do 100 evra bonusa. A sada kada dodje kraj meseca i razbijes se od posla, a moras da radis kao nenormalan, i posto je prodaja u pitanju moram da lazem i da muljam ljude i kada shvatim da sam za sav svoj mesecni trud dobio 1500-2000 bonusa, hvata me muka. Al moram da cutim, jer po statisci spadam u tih 49.5% procenata srecnika u Srbiji koji imaju posao.Vise od polovine nezaposleno. Drugi posao ne uspevam da nadjem. Od stranaka sam odustao. I u stranci treba da imas debelu vezu da bi dobio posao. Ako mi neko kaze da preko stranke mozes dobiti posao ja cu ga licno pljunuti na sred cela. SEDAM godina sam kao budala radio po strankama. Svaka ijedna akcija bio sam medju prvima koji si dosli. Koliko puta sam bio i jedini. Nijedan posao nisam dobio. Ni veza ne pomaze za dobijanjem posla. Imam i rodbine i poznanike i prijatelje koji rade u drzavnim firmama ni oni me ne mogu ubaciti. A kaze ministar finansije da je najgore proslo. E to je deo mog finansijskog aspekta koji me tera da odem odavde i da se nikad vise ne vratim. E druga stvar, svi mi govore kako ni u americi ne cvetaju ruze. Mozda ne cvetaju, ali bar za razliku kod nas gde se cak i korov od ruze osuilo, tamo se moze naci po koji cvet. I nek mi kaze ko sta hoce, ali tamo i sa najamnjom satnicom moze se preziveti. Znam jer sam izracunao.Ako se covek dobro ukombinuje i zna svoj plan da sprovede na delo, i na kraju zna sta zeli da postigne u svome zivotu taj ce i uspeti. Uvek volim da kazem kad se hoce sve se moze. Dobro sa delom meni je lakse jer idem sam, pa mogu kako hocu. I ovde sam konobarisao od svoje 15-te godine, mogu i tamo to da radim za pocetak dok se covek ne snadje. A sve ovo sam rekao jer me mnogi ubedjuju da je bolje da odem negde u evropu jer je bolji zivot. A iskreno ne bih se toliko slozio sa tim. Ne gledam se sa finansijskog aspekta. Meni se Amerika svidja pa svidja. Svidja mi se taj mentalitet, svidja mi se taj narod, ta zajednica i ta predela. Svidja mi se to sto je kao zemlja interesantna sama po sebi. Sto mozes da zivis u turistickim mestima umesto da ih posecujes, sto mozes da budes i ti turisticka atrakcija maletene. A sto je najvaznije to je zemlja mogucnosti. I to mi je dovoljan razlog da bi otisao. Treca stvar....znam da je neko rekao da ne zeli da politizira i znam da zbog ovog moze nastati diskusija, ali moram da kazem par reci. Naime danas sam u blicu procitao clanak u novinama gde pise ko je koju fotelju dobio a sta je radio pre toga. Mislim dovoljna vam je cinjenica da je jedna modelsica dobila mesto poslanika, pitam se kako i zasto. Obicno nisam osoba koja cinicki omalovazava ljude, ali u ovom slucaju cu da napravim OGROMAN izuzetak. Plesacica Granda je "asistent" direktora EPS-a. Pitam li se gde su se upoznali. Vlasnik pecenjare i poker aparata je diretkor Kolubare. Da bi Koridor Srbije preuzeo biznismen cije su firme u blokadi. u UO Aerodroma je imenovana strucni veterinarski tehnicar. A na sve to ja cu da citiram autora Predraga Mihajlovica, koji je u Blicu napisao Citat:
I na kraju, ako zbog niceg drugog, zelim da odem odavde zbog mentaliteta ljudi. Iskreno muka mi je od tih velikih srpskih patriota koji sveta nisu videli veceg od svog monitora, muka mi je od ljudi koji naprave krug oko zene koju je auto udario a niko da izvadi svoj smartphone da pozove hitnu sluzbu jer boze moj, to ne spada u paket. Muka mi je navijaca i ekstremista koji ubijaju ljude a prolaze nekaznjeno, muka mi je od ponosnih strejtera koji nabadaju pedere na kolac, muka mi je od ljudi koji moraju u tudj zivot da zaviruju jer svoj nemaju. A najvece zlo od svega mi je to sto se kod nas cene zlocinci. Najlaksi nacin da postanes face je da istuces zenu od batine, jer je skuvala preslan rucak, i posle isti taj dogadjaj uz rakijicu prericavas u kafani. Necu da idem dalje od sebe...Pre nekog vremena odem kod lekara zbog bolova u grudima, doktor salje dalje na preglede. Odem kod kardiologa, ne moze da mi radi ultrazvuk jer ne radi aparat,nema tu nista, vi umisljate i tako dalje. Odemo sa kevom kod privatno kod istog tog kardiologa, uradi mi ultrazvuk na nekom prastarom masinm, kaze on ima nesto ali nista ozbiljno. Dodjite sutra u bolnicu da vam uradimo ultrazvuk sa tim boljim aparatom, a ja i keva ...odemo mi sutradan, uradi opet ultrazvuk, opet nista ozbiljno...i tako se godinu dana vukli od doktora do doktora, svi kazu dodjite kad postane ozbiljno, oni ce meni. Nedugo posle odluke da batalim lekare i da odustanem od svega, slosilo mi se dosla hitna po mene i zaglavim u bolnici, dijagnoza upala srcane kese, patoloska tecnost tek krenula da se formira, kaze meni isti taj kardiolog(sada nacelnik kardiologije) citiram njegove reci"Imao si srece ovog puta, za dlaku si izbegao operaciju. Sledeceg puta ces znati pa da na vreme ides kod lekrara" E takvo mi zdravstvo mi placamo u Srbiji. Ne znam vise iskreno ni sta sam napisao a sta nisam. uglavom vecinu sam napisao zasto zelim da odem odavde. Ako nekome nije dovoljno, mogu jos da pisem.
__________________
27.10.2011. Prijava prvi put 01.05.2012. 2013EU00011XXX 14.05.2012. Poslata Koverta 22.05.2012. Stigla koverta u Kentucky 29.01.2013. Obavljen lekrski pregled 20.02.2013. Interview Uspesno Obavljen 21.02.2013. Viza u pasosu!!! 08.03.2013. Avionska karta 27.04.2013. Vezite se, Polecemo POE Seattle Oskarov Blog zelenadvlutrija.blogspot.com |
#16
|
|||
|
|||
21 mi je godina, i na 2. sam godini povijesti i engleskog jezika i književnosti. Smatram da trebam otići dok sam mlad. Razloga imam koliko hoćeš.
Htio sam postati vojni pilot, ali nažalost slomio sam nogu 3 mjeseca prije liječničkog. Ranije sam skidao gips (s rizikom izvrnem gležanj do kraja), ali nije pomoglo. U grupi od 12 ljudi, bio sam drugi najbolji, da bi me srušili na refleksima zbog noge, i nisu mi dali drugu priliku. Prošao je lik koji je tek koji tjedan prije prestao pušit marihuanu. Od 10 mjesta, popunili su samo 6. Osim razočaranja u sustav, i dalje želim biti pilot, ali kako da se iškolujem ovdje, s kojim novcima? I što ću, nego sam upisao se na filozofski faks (lagan je, ali mi nije do toga da budem profesor). Dođem na faks, i učim gluposti, Hajde, na engleskom učim zanimljivo i potrebno, jer su i profe bili po svijetu i znaju kako raditi. A iz povijesti mi stavili j.... arheologe za predavače (koji naravno tupe o arheologiji i iskopavanju, a ne o povijesti i kritičkom razmišljanju) i jednog lika koji je završio srednju ekonomsku, diplomirao pravo, doktorirao nautiku, da bi mi on na kraju predavao 4 predmeta iz povijesti u prvoj godini. Onako, upali word i prepisuj svaki sat sve redom... Faks mi je od 8-20 sati, razbacan s pauzama od 45 ili 90 minuta. Katastrofa, za ubit! Ne izlazim uopće (jer ne želim), ali sam trenirao borilačke vještine, da sam na kraju morao odustati od toga zbog rasporeda. Isto mi se dogodilo i s plesom. Jedan kolega i ja smo se htjeli pridružiti osječkim Cannonsima (američki nogomet), ali evo već dvije godine ne možemo zbog rasporeda. Zbog istog razloga ne mogu ni posao naći. Eto, to je ukratko moja razočaranost sistemom. Zato bih htio, dok sam mlad, iskusiti američki sveučilišni život. E sad, ja još živim na selu. Bio sam na par mjeseci u Rijeci i Zagrebu u osnovnoj i srednjoj školi, kada su mi se ti gradovi sviđali. Sad su mi nekako maleni, jednostavno sam ih prerastao. Osijek sam doslovce u prvih mjesec dana propješačio, ali to je dosadan grad, selendra. Jednostavno imam potrebu otići u neki svjetski velegrad. Moji prijatelji me već odavno karakteriziraju kao nekakvog nomada ili skitnicu, jer misle da bi mi i NY dosadio nakon par godina. Rekao sam da ne izlazim, jer jedino što moji vršnjaci rade kad izlaze, jest da se obloču koliko mogu, i samo partijaju. Bez alkohola ne znaju kako da se zabave. Meni treba veliki grad s puno sadržaja. Volim ja kafiće, barove i klubove, ali oni kod nas služe samo za kavu i pivo. U srednjoj sam imao ekipu s kojom bih stalno išao na biljar ili pikado. Matere ti, ništa od toga ne mogu nać u centru Osijeka... Tu su i treninzi, ples, avijacija... Pa ovdje si ne mogu priuštiti ni da odem u teretanu!!! Tu su i financije. Da završim ovaj faks, najbolje što mi se može dogoditi je posao u srednjoj školi. J.... to. Što da radim s 5-6 tisuća kuna? Ni stan, ni auto, ni p... materinu se ne bih mogao priuštiti. Ni moji nemaju para, i sad me jedva izdržavaju iako imam stipendiju. I otvoreno su mi rekli da nemaju para za sve nas (ja sam najstariji od 3 djece), pa se nadaju da bih ja mogao školovati brata i sestru . Mlad sam, marljiv. Ali faks koji vrijedi k... mi ne dopušta pravi život kakav sam si zamislio kao čovjek u ranim dvadesetima. U garsonjeri u Osijeku nemam ni TV ni internet. Svoju ušteđevinu koju sam štedio cijeli život sam morao dati na glupavu školarinu zbog zavrzlama i stalnih mijenjanja pravila studiranja. Žalosno mi je da kad dođem navečer doma, jedino na pameti mi je leć u krpe. Tako bacati život i energiju... Radim doma, učim na faksu, uopće se ne zabavljam, nemam para... kao ni razlog za ostat u Hrvatskoj. Osim jednog para smeđih očiju Last edited by AllenJohnJohnson; 01.11.2012 at 22:04. |
#17
|
||||
|
||||
Pod broj 1 - klima. Čim toplija , to bolje. Negdje gdje su snijeg vidjeli samo u udžbenicima iz geografije.
Pod broj 2 - promjena okoline. Pod broj 3 - cjeloživotni strah od toga da umrem unutar 10km od mjesta rođenja. Eto, ne sanjam nikakve kuće u predgrađu, 2 auta ili pak dolazak natrag sa USA tablicama da cijelo selo vidi da sam gastarbajter Daleko od toga. Kretanje, čim brže i čim dalje. I skromnost, to je vrlina. Sretno svima na lutriji |
#18
|
||||
|
||||
Suprug i ja imamo sasvim fina primanja. Kada kažemo da zajedno zaradimo oko 160.000 mesečno (moja plata je oko 100.000 RSD a njegova 60.000) ljudi samo prevrnu očima. I shvatam da je za 90% ljudi to i dalje samo san. Plaćamo kiriju, počeli smo kuću da gradimo, stigli do pola ali uz kredit, auto - takođe uz kredit, ove godine smo bili na Krfu, prošle na Tasosu...Sve u svemu, nije nam loše. Budućnost iz ove perspektive u Srbiji i ne izgleda loše, a mi u poslednje dve godine razmišljamo samo o tome kako da odemo.
Ono što meni ovde najviše smeta je kolektivni nedostatak želje da nam bude bolje. I prezir prema ljudima koji žele nešto više u životu. I to neko prećutno amnestiranje zločinaca i kriminalaca... nema veze što neko prima mito dok god od mene primi mito da mi nešto završi... nema veze što je neko počinio zločin negde dok god je Srbin (Hrvat ili Bosanac za svoje)... nema veze što se poslovi dobijaju preko veze, bitno je da ja nadjem nekog da mene ubaci.... Mogu ovako u nedogled. Ne zelim da mi deca rastu u ovakvom društvu, ne želim da prihvate ova merila vrednosti. Zato mi dižemo sidro i odlazimo.
__________________
DV2011 - Ništa DV2012 - Ništa DV2013 - Pogodak 20xxx 04.04. - Intervju 29.04 - Dopuna dokumenata 10.05 - Pozeleneli skroz naskroz 04.09 - Departure day |
#19
|
||||
|
||||
Citat:
__________________
Mozak na OFF! 30.01.2013. VIZA U PASOSU! |
#20
|
|||
|
|||
Moji razlozi bi bili zelja za boljom buducnosti i buducnosti moje buduce djece.
Odrasla sam vani i vidila sta znaci kad zivis u nekoj drugoj zemlji, gdje cak kao i izbjeglica, imas mnogih mnogucnosti i opcija nego ovdje u svojoj rodjenoj zemlji. Za 8 godina roditelji su uspjeli skupiti oko 60.000KM, ne racunajuci kirija sto se placala, odjeca, hrana, putovanja razna, onda sto se rodbini slali paketi svaki mjesec ovdje u BiH sa hranom odjecom i pare su se slale. Engleski jezik sam naucila vani, i to sto sam u BiH u 3 razredu gimnazije ucila, to sam u njemackoj ucila u 5 razredu osnovne skole. Brat zavrsio skolu u njemackoj i dobio bio ponudu za posao. Zivili smo u velikom stanu, imali smo sta god smo htijeli. OVDJE........... Za 13 godina sto boravimo ovdje, majka i otac nemaju marke ustedjeno, a iste poslove rade i to sa istim naporom kao i tamo, ako ne mozda jos i gore. Ne mogu da nadjem posao, studirala sam pravo. Imam hrpu odbijenica (i to taman za 2 zime imam prapira da vatru lozim). Neznam nikoga da bih imala neku stelu il nesto da me ubace za posao. Isla sam cak trazila ""cenife" da cistim, odbili su me (stvarno nisam znala da moras imati i radnog iskustva u pranju i ciscenju wc-a). Volontirala 2 godine i dalje kao volontiram u nevladinoj organizaciji, kofol bore se za mlade bla bla...moras biti aktivan da bi dobio posao jer su trazili radnika, visila sam u njih i to sta god treba radila sam, ako im treba pomocnica odmah ja uskocim "evo me ja cu", na svaki projekat se prijavim, sve redom obavljala....i na kraju opet nekoga primili preko stele. Kad su konkursi za posao odmah gledaju nacionalnost, ovih ima previse, ovih premalo, umesto da gledaju kvalifikaciju i radno iskustvo. Onda zaposljavaju sve mamine i tatine sinove ili nekog sa strane dok omladina i ostali iz Brckog mogu sjediti kod kuce i gledati kako je neko iz Sarajeva, Mostara, Bijeljine, Osijeka, Beograda itd itd dobio njihovo radno mjesto. Onda ljudi su puni mrznje, samo pricaju o proslosti i fokusiraju se na "eh to je bilo to se radilo, eh ovi su ovo, ovo je ovo", a niko ne razmislja sto nemaju hljeba da jedu i niko nema poslova, kako tu neku promjenu naciniti a ne dozvoliti da te sami tvoji lazu u oci i kradu ti mrvu hljeba iz usta. Nemamo pozoriste, nema kina, nema kuglane, nemamo setaliste kako treba, ma nemamo jedan normalni pisljivi restoran da mozes normalno otici sa rodbinom, momkom, muzem itd na veceru.....ama bas nista....i u starim kaubojskim filmovima vise atrakcija i poslova i zanimacije nego u nas u 21 vijeku. Eh to su razlozi sto hocu da idem....povraca mi se od cijelog balkana. Zato molim BOga za neko cudo, jer mislim da ih i zaboravila odakle sam cim bih krocila u USA.
__________________
DV 2016 - |
|
|
Similar Threads | ||||
Tema | Pokretač teme | Forum | Odgovori | Poslednja poruka |
Kako vasi roditelji reguju na vas odlazak | wingreen | Vaša strana | 173 | 15.12.2016 04:14 |
Turistički odlazak u Ameriku i Kanadu | Ivan_66 | Ne-imigrantske vize | 15 | 22.08.2015 22:10 |
Odlazak u USA bez igde ikoga | nelson | Vodič za emigrante | 131 | 31.10.2013 00:15 |
Odlazak sa porodicom | MinkaMilos | Stare teme | 15 | 18.09.2010 14:00 |