|
|
Vaša strana Iskustva, zanimljive priče, specifični slučajevi, šta god... |
|
|
Thread Tools | Display Modes |
#1
|
|||
|
|||
Par pitanja i tako :)
Prije svega da pozdravim sve
Javljam se iz Sarajeva, ne upratih da ovdje ima neko iz Sa, a ni iz BiH, correct me if I am wrong. Mozda sam cak i najmladja ovdje imam skoro 20 godina, cak Slucajno sam naletila na forum, i dosta stvari saznala. Ali hajde da krenem ovako. Amerika je ukratko receno moj veliki san vec godinama. I sigurna sam da cu jednog dana ovako ili onako se naci tamo. Prije nekih 8 godina moji su imali namjeru ici u Ameriku ali desio se 9/11 i ostadosmo gdje jesmo. Moji danas su podjeljenog misljenja, mama ne shvata moju zelju za Amerikom, tata sve to shvata ali... Uglavnom zadnjih dana tata rece da se raspitam u vezi green carda, i tako sam ja dospjela ovdje, i skontala da to nije bas lahko kako sam ja mislila. Iskreno gledajuci ovako, ne znam koliko bi bilo pametno da kojim slucajem dobijemo, da moji roditelji kojima je 50 i 47 g. pocinju zivot od nule, naravno tu je i mamina "nema sanse da ja idem odavde, ako nisam u ratu, necu ni sada" i na tome se zavrsi. Ja sam druga godina fakulteta. A kada sam dobro proucila sve cake kao sto rekoh skontala sam da je zeznuto do GC-a. Prije sam dobila dosta informacija, koje se ne podudaraju nikako sa informacijama na forumu. -Prva je da nas tamo ceka stan, sto vidim nije istina -znala sam da se karte placaju i ljekarski, rekose mi je da je viza placena, i to vidim nije istina -takodjer nisam imala pojma o uslovima koje postavljaju, posao, rodbina, ili pare. -koliko god zvucalo smjesno zaista nemamo nikoga u Americi -a ono sto mi je najsmjesnije su ogormne svote novca koje traze u slucaju da nemamo nikoga tamo, mislim, trebali bi znati da narod da ima te pare ne bi ni isao tamo u vecini slucajeva, koliko sam shvatila traze 10 000$ po nosiocu prijave i 5 000$ za ostale? znaci nas je 4 i treba nam 25 000$ samo za to, ne racunajuci vize, karte i ostale cake. Da se grohotom nasmijes - i sto me najvise zastrasuje cinjenica je da ima ljudi koji prodju ljekarski i sve to, potrose pare i ne odu na kraju, cula sam za nekoliko takvih slucajeva, a ima veze sa brojem sto bas ne kontam U sustini, isplati li se sada aplicirati, pokusati, tj. da li su ovi uslovi zaista ovakvi kao sto sam gore napisala? Da odmah odustanem. Pa pokusati kada eventualno zavrsim fakultet sama aplicirati (iako porodice imaju vece sanse ) ako se do tada GC ne ukine a sto je cini se izvjesno nazalost. Eto, i nadam se da cu bit aktivan clan foruma, prijavila se ili ne |
#2
|
||||
|
||||
Ja bih ti predložio da se sama prijaviš, obavezno. Roditelji, dok ih izvuku, neće moći da te vode jer ćeš biti matora (i da, nisi najmlađa na forumu ).
Ne razmišljaj puno o tome da li si sama ili izvlače porodice (V777 i ja smo ti živi primeri da idu i "samci"), ni o tome imaš li odskočnu dasku u USA kad stigneš. Zašto? Zato što, ako te izvuku, tek onda počinje igrarija koja traje bar godinu/godinu i po, i ne košta nešto specijalno (ukupno oko $1000) a dobijaš stalni boravak u USA. Znači - isplati se milion posto (raspitaj se samo koje su alternative da se dođe ovde i sve će biti jasno). Polako, prijavi se (ako trebaš pomoć oko prijave, otvori novu temu u onom forumu za prijavu, pa ćemo pomoći), pa čekaš... Ne čekaj da završiš fakultet, jer to nema veze - a i možeš da ga završiš dok ne odeš. U svakom slučaju, da ne dužim: prijava je besplatna, dakle prijavi se i nakrivi kapu. A ako stigne koverta, e onda odluči. (Ali ne zaboravi da ćeš onda mnogo lakše da presečeš; imaćeš pticu u ruci, a ne na grani ). Dobro nam došla. P.S. ima nas ovde sa svih strana, mislim da nam samo Slovenci fale... mada, za njih je to razumljivo, ne treba njima ovo...
__________________
Lutrija - Zelena, ne Srbije |
#3
|
||||
|
||||
Pozdrav Leona i dobrodosla!!! I ja se slazem sa Srdjevicem, ti se prijavi pa onda odluci, zivot je pred tobom, a skolu mozes zavrsit i u Americi. Sve ovisi o tome koliko si hrabra za ovakav korak i dali u ovom gledas dobru priliku za novu avanturu u zivotu.
__________________
Case Number: 5xxx Prva koverta: sredina aprila 2008 Poslana u KCC: 9.5. 2008. Intervju zakazan na 30.10.2008 Viza odobrena U Americi od 3.12.2008. |
#4
|
||||
|
||||
Dobrodosla !
Nemoj da razmisljas, vec apliciraj. Zivot je pred tobom. Iskoristi to. Kad dobijes prvu kovertu, vec ces se snaci. Misli lete uvek se pronadje resenje( prijateljev rodjak,....) smislices vec nesto do tad . Srecno
__________________
Case Number: 21xxy Prva koverta: 14.05.2008. Poslati obrasci i slike:26.05.2008. U KCC stigla nasa koverta: 29.05.2008. Zakazan interviju: 15.05.2009. Druga koverta:26.03.2009. Viza u pasosu: 22.05.2009. U Americi od 20.08.2009. |
#5
|
|||
|
|||
Pozdrav Leona,neznam sta da ti kazem.Pošto nedaju ni stan ni kola ni neku kintu mesecno da li vredi da se igras sa lutrijom . Pa naravno da treba da apliciras i to sama pusti matorce nek piju kahvu na miru
|
#6
|
|||
|
|||
Ups,nesto mi ovi smajliji neispadose kao sto planirah,sorry
|
#7
|
|||
|
|||
Da dodam nesto ili ne..
pored dobrog saveta koji ti je dao admin sajta, cika Srdjevic.. ja te savetovati necu, ali bih ti rekao da poslusas ono sa pticom... a moj slucaj, kada vrabac nadje zrno u US onda ce otici tamo, sumnjam da cu ikada konkurisati preko zelene lutrije(iako sam malopre pomogao jednom liku oko slike da bi se prijavio na ovaj americki lottery)... mene zanimaju druge stvari, zivot u US...naravno reci cete mi, dodji pa vidi, pa videcemo.. za sada, ljustim krompir na camcu... treba mi daska, pa da se donesu radikalne odluke.. |
#8
|
|||
|
|||
Hvala svima na odgovorima
Vidite nisam znala za to da cu biti starka dotad, tek sam danas saznala da sa 21 godinom ne moRem sa starcima ici Ja sam u Americi uvijek vidjela neki svijet u kojem bih se mogla snaci vise nego se snalazim ovdje. Amerika me uvijek privlacila, jer je 100% drugacija od Evrope i ostatka svijeta. Bar ja mislim tako, nemam licnih iskustava. Naravno uvijek ima razlicitih prica, nekima je Amerika dala sve, nekima se ne svidja tamo, ali mene privlaci vise nego bilo sta na svijetu. Stvarno zelim iskusiti Ameriku na svojoj kozi. E sada sto se tice toga da apliciram sama...u ovim godinama...ne znam da li sam spremna na to. Jer najvise sto sam bila van roditeljske kuce su bile exkurzije, putovanja neka isl. Nikada takvo nesto, da moram otici sama na drugi kraj svijeta, naravno sve je to normalno, ali... Kao sto sam spomenula vec mama je jako posvecana meni, prvo sam dijete, voli me imam osjecaj vise nego oci svoje, i uvijek kada spomenem pricu o odlasku studirati negdje vani, skoro upadnemo u svadju. Zavrsi se uvijek na istom, kako se ne znam brinuti o sebi ovdje a kako bih u bijelom svijetu, kako ovo, ono i zavrsi sa "idi, bas me briga". Mislim da se ona ne bi mogla pomiriti sa cinjenicom da odem vani. Tata je mnogo liberalniji sto se tice toga, shvata da buducnost ovdje i nije bog zna kakva i da svoj zivot vidim negdje drugo. Opet kazem to je ogroman korak, i ne znam kako bih se snasla sama tamo u ovim godinama, bez igdje ikoga, bez kuce, marke u dzepu, bez prijatelja, bez fakulteta. Ne znam kako bih tamo mogla se tek tako upisati na fax, da li bi mi se studiranje ovdje uopste priznalo. Bojim se. Ali to sve stoji za ovo sadasnje vrijeme, jer nisam ja bas odrasla osoba jos uvijek. Zato sam planirala kada ako Bog da zavrsim fax, za 3,4 godine onda apliciram i pokusam pa me mozda sreca posluzi. Ali sve to pada u vodu buduci da je Kongres izglasao ukidanje GC-a jos prosle godine koliko znam, i da je samo pitanje dana kada ce ga ukinuti Pa mi je ovo mozda zaista zadnja sansa Naravno mogla bih ja nakon faxa pokusati sebi izganjati tamo postdiplomski, ali sve je to ako. Jedna od opcija je i au pair al nije to za mene Pravo sam komplikovana i neodlucna, znam. Ali mislim da me shvatate. Situacija je ni tamo ni vamo. Vec sam rekla da nemam apsolutno nikoga u Americi, osim tatine neke dalje rodice u Cikagu za koju ne zna ni jel ziva. Nemam nikoga ko bi mogao da mi pomogne, uputi, ma nista Mozda je neko od vas bio u slicnoj situaciji pa me shvata. Ali zaista sam u nezavidnoj situaciji i kao u nekom corsokaku. Naravno pravim frku bez potrebe, sve i da posaljem nigdje ne pise da ce me izvuc, mislim halooo Uh sto se izjadah i ispisah |
#9
|
|||
|
|||
Leona,kako to mislis ,,nemam nikog u Americi,,...pa naravno da imas...UncleSrdjevica,
|
#10
|
||||
|
||||
@Leona:
tatina dalja rodjaka je i vise nego sto ti treba ovde, sasvim dovoljno za pocetak (mnogi nemaju ni to). Uostalom (sto rece i Seekimo) imas i nas ovde, bar savetima mozemo da ti pomognemo... Razumem te potpuno... i roditeljska reakcija je klasicna u svakom pogledu. Nista cudno! Takodje, i ja sam pravo iz "moje sobe" otpalio, ni manje ni vise no 10 000 km daleko. A sad se keva hvali svakome, i ne vadi me iz usta. Jeste, zao joj je sto nisam tamo. Ali nikad vise nije ni pomislila da nesto ne mogu, i glavu dize do neba kad je neko pita za mene (pitaj Boga zasto - ja stvarno ne znam ). Hocu reci, sve je to normalno sasvim, nista nemoj da se uzbudjujes, radi na svojoj buducnosti i sve ce biti u redu. I dalje pominjes "u ovim godinama", kao da ti je promaklo ono sto sam rekao da i ako te izvuku, ne ides sutra. Opusti se i nemoj previse da razmisljas o ovome. Nista te ne kosta da se prijavis. A ja bih rekao... ako te izvuku ove godine, ne razmisljaj se. Samo ces malko brze da odrastes, nista vise (a nije to ni tako lose). I za ovo na kraju da znas da si u pravu. Do sad si mogla vec 3 puta da se prijavis umesto da diskutujemo ovde. hihihihi Vici ako trebas neku pomoc oko prijave, tu smo da pomognemo, posavetujemo, ohrabrimo, ma sta god. Citat:
Ma znao sam ja da je ova 27-ma presudna, ali ja kontao samo za (vojsku, to jest).... znaci, i ujka se postaje sa 27, a?
__________________
Lutrija - Zelena, ne Srbije |
|
|
|