Ljudi, evo da podelim nase iskustvo sa intervjua. Za pocetak da kazem da je sve proslo onako kako su clanovi opisivali. Odobrene su i nama vize!
Mi smo dosli 20-ak minuta ranije ispred ambasade. Bilo je jos par ljudi. Obezbedjenje izadje, pretrese te, proveri i pusti u prvu prostoriju. Telefon, kljucevi, punjaci i slicno ostaje i dobija se kartica koju predajete prilikom izlaska kako bi vam vratili stvari. Nakon toga odlazite u drugu zgradu gde dobijete broj i kazu vam da sacekate dok vas ne prozovu. Takodje, kazu vam da odvojite sve originale i kopije kako bi bilo spremno pre razgovora. Sve ide veoma brzo. Prvi put idete kod naseg sluzbenika koji vam uzima svu potrebnu dokumentaciju. Suprug je bio izvucen i njemu su uzeli diplomu, dodatak diplomi, svedocanstva iz srednje skole i diplomu o polozenom maturskom ispitu. Moje diplome su vratili. Takodje zadrzali su i uverenja iz suda i policije za oboje. Mi smo nosili i jedno i drugo. Takodje, posto smo ziveli jedno vreme u BiH morali smo da donesemo isto to. Policijska uverenja i uverenja iz suda. Da napomenem da smo uz sve to mi rodjeni u Hrvatskoj, ali tamo nikad nismo ziveli. Morali smo da donesemo rodne listove iz zemlje rodjenja. Veoma je bitno da dostavite rodni list iz zemlje u kojoj ste se rodili bez obzira na to sto nikad niste tamo ziveli. Jedino njega priznaju. Nas sluzbenik vam postavi par pitanja, gde idete, koliko dugo ste zajedno, kad ste se upoznali, da li ste ziveli zajedno (mi smo se vencali nakon sto je suprug izvucen). Kad zavrsite kod naseg sluzbenika ponovo cekate da vas pozovu da platite. Treci put vas pozovu da vam uzmu otiske i cetvrti put doalzite na razgovor kod americkog konzula. Prvo ide zakletva, da li je ok da pricamo na engleskom jeziku i onda pitanja. Nas je pitao sta smo po zanimanju, ko je izvucen, koliko puta smo igrali lutriju, gde smo sve ziveli, kako smo se upoznali, koliko dugo smo zajedno, da li smo pre braka ziveli zajedno (mi smo ziveli vise od godinu dana pre vencanja), kad smo se vencali. Nakon toga je trazio slike da vidi. Mi smo imali oko 50ak zajednickih slika, par sa vencanja i ostale slike su bile iz razlicitih perioda nase veze. Mi smo pored obicnih slika izradili i sve slike sa drustvenih mreza gde je vidljiv datum. Takodje, ja sam ih hronoloski poredala sto je konzul i primetio i pitao cija je to ideja bila. Pogledao je jednu sliku sa pocetka veze, par sa vencanja i pitao ko je sve prisustvovao i gde je bila svadba. Moram da napomenem da smo se mi vencali samo kod maticara i da su pored nas dvoje bila prisutna jos samo dva svedoka. Mislim da mu je to bilo cudno pa nas je pitao, a gde su vam roditelji. Mi smo bili organizovali i veceru sa roditeljima jer su u Bosni i imali smo sliku. Kad smo mu rekli da moze da vidi tu zajednicku sliku gde smo svi zajedno, zatvorio je album i rekao da je to sve ok. Vratio je slike i rekao kako predlaze da nam se izdaju vize i cestitao. Potom se vratite i cekate da vas peti put prozovu kako bi vam vratili dokumenta i objasnili kako ce vam biti vraceni pasosi. Mi smo ranije odabrali kurirsku sluzbu. I da, mi smo promenili i adresu koju smo prvobitno naveli na DS-260 kod naseg sluzbenika. Nikakvih problema nije bilo.
Sve u svemu jedno pozitivno iskustvo. Svi su toliko prijatni i ljubazni da vam nervoza i trema jednostavno nestanu.
Ja se izvinjavam na ovako dugom postu, ali mozda nase iskustvo pomogne nekome. Ako imate bilo kakva pitanja, slobodno me pitajte. Srecno svima!