ZELENA KARTA - LUTRIJA  
Balkan
Njujork
Čikago
Los Anđeles

Nazad   ZELENA KARTA - LUTRIJA > FORUM > Život u USA > Lokacije u USA

Lokacije u USA Teme posvećene državama, gradovima i delovima gradova u USA

Lokacije u USA » USA turisticke atrakcije » Bitni linkovi
O Americi Život u USA Države (States) Gradovi Naša mesta (mapa)

Odgovori
 
Thread Tools Display Modes
  #1  
Staro 10.05.2008, 01:59
Darko Darko je offline
Drug član
 
Datum prijave: 21.05.2007
US lokacija: Zrenjanin, pored postanskog sanduceta
Poruke: 38
Nepromenjeno USA turisticke atrakcije

Američke ikone

Mislite da ste videli američke atrakcije? U svojim srednjim dvadesetim shvatio sam da sam tri puta video Ajfelovu kulu i vrzmao se svuda oko Velikih piramida u Gizi, ali da nisam stigao da obiđem Veliki kanjon niti da vidim gigantski luk u Sent Luisu. U međuvremenu, uspeo sam da nadoknadim propušteno i sastavio sam čeklistu američkih ikona...

Rachel F. Elson (Fodor's)



Veliki kanjon




Bilo da ga posmatrate iz helikoptera, obilazite u hajking turi ili ga jednostavno gledate sa uzdignutog Mather Pointa, Veliki kanjon ostaje jedno od najuzbudljivijih mesta u kontinentalnim Sjedinjenim Državama. Većina posetilaca dolazi sa južne strane, gde su turistički sadržaji otvoreni preko cele godine; ako vas mrzi da u kanjon silazite peške, to možete učiniti autobusom – linije su savršeno organizovane. Ako želite da vidite spektakularne prizore ali bez hordi turista, idite do severnog zida gde možete i odsesti u predivnom Grand Canyon Lodge.


The Everglades



U neposrednoj blizini Majamija nalaze se suptropske močvare Everglades i prostiru se sve do južnog špica Floride. U samom središtu je "River of Grass", reka široka 50 milja, ali samo 15 santimetara duboka, koja teče od jezera Okeechobee kroz močvare do Zaliva Florida. Rečni životinjski svet je toliko raznolik da će vam zastati dah – krokodili, morske krave, panteri i rečne zmije. Provozajte se čamcem da biste izbliza videli lokalne životinje. Samo nipošto ne gurajte ruke u vodu.


Golden Gate Bridge



Prepoznatljive kule mosta Golden Gate osvetljavaju ulaz u zaliv San Fransisko još od 1937. Pogled sa mosta je spektakularan – otvoreni Pacifik na zapadu, stenoviti Marin Headlands na severu i krovovi San Fransiska na jugu i istoku. Da biste doživeli ultimativno iskustvo, pređite preko mosta peške!


Graceland



Možda Elvis više ne živi ovde, ali njegov duh i mešanje kukovima i dalje se osećaju u Gracelandu. Audio vodič provešće vas kroz sve prostorije ovog kompleksa koji je postao obeležje Memfisa gde je Elvis nekada živeo i gde su sahranjeni on i njegovi roditelji. Celo zdanje sačuvano je onako kako ga je Elvis ostavio. Ne propustite najveću atrakciju – The Jungle Room u kojoj je Elvis napravio pravi vodopad.
Reply With Quote
  #2  
Staro 10.05.2008, 02:04
Darko Darko je offline
Drug član
 
Datum prijave: 21.05.2007
US lokacija: Zrenjanin, pored postanskog sanduceta
Poruke: 38
Nepromenjeno

Mount Rushmore



Čovekov napor da obuzda prirodu nigde nije očigledniji kao u Mount Rushmore, gde su u steni uklesane gigantske glave predsednika SAD –Vašingtona, Džefersona, Linkolna i Tedija Ruzvelta. Monumentalne granitne skulpture kod Kistouna u Južnoj Dakoti predstavljaju prvih 150 godina istorije Sjedinjenih Država. Skulpture su visoke 18 metara, a ceo kompleks pokriva 5 kvadratnih kilometara, na 1,745 metara nadmorske visine.


Diznilend



Ovaj park je, bez sumnje, otelotvorenje kiča, ali u njemu se odrasli savršeno provode, a deca prosto polude. Old-school atrakcije kao što je "It's a Small World" i "Haunted Mission" stoje barabar sa apdejtovanim prizorima iz filmova kao što su "Buzz Lightyear Astro Blasters" i "Honey, I Shrunk the Audience". (Insajderski savet: ovde dolazi mnogo lokalnih posetilaca, tako da izbegavate vikende i školske praznike.)


Luk u St. Louisu



Gigantski Luk u St. Louisu dizajnirao je modernistički arhitekta Eero Saarinen, a podignut je u znak sećanja na pionire američkog Zapada. Lewis i Clark su svoj istorijski put započeli upravo ovde; u podnožju luka nalazi se muzej o osvajanju Divljeg zapada, sa pričama o kaubojima i Indijancima. Ne propustite pogled iz ptičije perspektive na zapadni horizont – sa visine od 192 metra!


Empire State Building



Samo dva njujorška nebodera nalaze se na listi 25 najviših zgrada na svetu – i oba su sagrađena više od četiri decenije pre svojih najstarijih rivala. Chrysler Building nema vidikovac, ali na svu sreću svoj "King Kong momenat" možete doživeti sa Empire State Buildinga. Po vedrom danu odatle je moguće videti delove čak pet država: Njujorka, Nju Džersija, Pensilvanije, Konektikata i Masačusetsa.
Reply With Quote
  #3  
Staro 28.05.2008, 17:08
Darko Darko je offline
Drug član
 
Datum prijave: 21.05.2007
US lokacija: Zrenjanin, pored postanskog sanduceta
Poruke: 38
Nepromenjeno

Santa Catalina, CA

...iz ronilackog ugla!

Srdjan Pajic




Santa Katalina, ili samo Katalina, nalazi se u Tihom okeanu, oko 25 milja južno od Los Andjelesa, u Kaliforniji. Ostrvo je na 33 stepena severne geografske širine, dakle otprilike kao Kazablanka u Marokou ili Bagdad u, ovde mnogo popularnijem, Iraku. Katalina važi za glavno izletište o kome od ponedeljka do petka mašta svaki pošteni gradjanin L.A.-a., odakle se za lepa dana, dakle manje smoga, može jasno videti na horizontu.
Svih dvestotinak kvadratnih kilometara brdovitog ostrva je pokriveno razudjenim četinarom i žbunjem koje do sada još nije dohvatio nijedan od lokalnih šumskih požara. Nakon što su pre vek i po beli ljudi “oslobodili” ostrvo od starosedelaca koji su ga naseljavali skoro šest milenijuma, podignuto je glavno naselje i luka Avalon, zašuškano u ljupkoj uvali na istočnoj strani ostrva.
U Avalonu i okolini nema automobilskog saobraćaja. Možete da hodate ili da u nekoj od mnoštva radnji za rentiranje za par desetina dolara uzmete planinski bicikl, trotinet, rolere ili malo otvoreno vozilo za golf pa da se sa čitavom porodicom do iznemoglosti vozikate strmim ulicama gradića i okoline.
Na obali se mogu iznajmiti bezbrojni gumeni motorni čamci, pedaline i druga čuda, a na one radoznalije i lukavije u luci čeka desetak metara duga podmornica Nautilus , da bez kvašenja vide šta se to muva po dubinama Pacifika.Katalina važi za ronilačku oazu, bez zezanja. Vidljivost u vodi u letnje vreme i za sunčana dana, a pre crvene plime, je oko desetak metara, na dubini od dvadeset. Temperatura vode je 18°C tokom cele godine, pa je upotreba neoprenskog odela i kape nezaobilazna. Voda je besprekorno čista, što zvuči kao vic s obzirom na relativnu blizinu ogromnih luka LA-a i Long Beach-a kao i mnoštvo naftnih platformi za koje se tvrdi da teško zagadjuju vodu, za šta svi dobro znamo da je u pitanju samo liberalna propaganda.



Panorama Long Beacha


Uz izuzetak belih ajkula - velikih riba vrlo loše naravi čije je sporadično prisustvo žestoko negirano od strane vlasnika lokalnih ronilačkih radnji, kristalno čiste vode u neposrednoj blizini obale obiluju veoma šarolikim podvodnim svetom. Uvek primetan nedostatak koralnih sprudova dobro je nadoknadjen čistim stenovitim dnom koje se u neposrednoj blizini ostrva strmo obrušava u plavi ambis. U uskom pojasu oko hridina raste brzinom od metar na dan čudešna morska trava kelp, koja pruža utočište uglavnom miroljubivom i radoznalom ribljem svetu, počevši od sićušnih brgljuna (anchovies), preko jata sardina i skuša, pa do gobija, kelpfish-a i drugih vrsta malih riba tropski drečavih boja.Roniti se može u nekoliko varijanti. Najjednostavniji je zaron sa obale, za šta je potrebno rentirati ronilačku opremu u nekoj od lokalnih prodavnica ili poneti svoju. Ako vas ne mrzi da teglite opremu do broda, možete posetiti neku od ronilačkih radnji u Long Beach-u i tamo rentirati praktično sve. Pored Avalona nalazi se podvodni park – nešto kao nacionalni park za ronioce. Ogradjen je mrežom od otvorenog mora, tako da se mogu videti razne vrste riba koje srećno obitavaju u ovoj oazi, zaštićene od svojih prirodno gladnih neprijatelja. Na obali pored parka se mogu neograničeno puniti boce, podesiti ili zameniti oprema, iznajmiti podvodna kamera, dobiti savet u vezi sa interesantnim lokacijama i sadržajima u parku ili prodiskutovati dnevna politika.
Druga varijanta je rentiranje malog motornog gumenog čamca i ronjenje u okolini lagune, daleko koliko rezervoar dozvoli. Ipak, najpopularnije je ronjenje sa iznajmljenog brodića, koji kreće iz Avalona i obilazi ostrvo, već prema trenutnim uslovima, raspoloženju vlasnika ranilačke radnje, ali i željama i entuzijazmu ronilaca. Ovo može trajati jedan dan ili se nabaviti u paketima od po nedelju dana.
U gradu postoji 6 ronilačkih radnji, od kojih po preporuci lokalnih ronilaca izdvajamo dve: Catalina Diver’s Supply i Scuba Luv. Iako radnje ne izgledaju ni malo fensi, ronilačka ponuda je zavidna: od najobičnijeg ronjenja na dah, za šta se mogu rentirati maska, peraja, odelo kao i eventualno podvodna puška ako ste orni za ribolov, preko klasičnog ronjenja sa bocama sa vazduhom, pa do onog nešto egzotičnijeg sa mešavinama (Nitrox) i na kraju potpuno svemirskog ronjenja sa ribriderima, a sve sa ciljem da se u podvodnim lepotama uživa duže, bezbednije (i skuplje). Sve radnje imaju iskusne instruktore sertifikovane po PADI, NAUI i SSI standardima, koji savesno i besprekorno obavljaju svoj posao u odlično razradjenom sistemu. Nudi se i obuka, od one elementarne i relativno površne po PADI standardu, pa do mnogo sofisticiranije, po NAUI specifikaciji. Prema roniocima sa evropskom CMAS licencom svuda se gaji posebno poštovanje. Par dragocenih informacija: na zapadnoj obali Kataline se nalazi moderna hiperbarična komora, pod upravom Univerziteta Južne Kalifornije, koja je na usluzi ronicima u slučaju kakvog ne daj Bože incidenta. Cena tretmana u komori doseže više desetina hiljada dolara, stoga je veoma preporučljivo da redovno plaćate članarinu kod Diver’s Alert Network-a (DAN), koji će zlu ne trebalo pokriti sve troškove tretmana, uključujuci i evakuaciju.
Iako autor zivi u Koloradu, dakle u saveznoj državi dalekoj nekoliko hiljada milja od bilo kakve veće vode, organizovanje ronjenja se pokazalo kao izuzetno lak poduhvat. Za svega pola sata u nekoliko telefonskih razgovora uporedjena je ponuda, prikupljene cene, obavljeno nezaobilazno i nadasve zabavno cenjkanje sa svakim od vlasnika radnji da bi se obezbedila povoljna kombinacija za najam opreme i broda. Sve što je potom trebalo uraditi bilo je pojaviti se u 8:00am na Zelenom keju u Avalonu, ispred isposgave Catalina Diver's Supply radnje, sa rukama u džepovima, važećom kreditnom karticom i ronilačkom dozvolom u novčaniku.... Podjednako lako je rezervisan i prevoz od Long Beach-a do Kataline, katamaranom Catalina Express-a, koji saobraća tokom čitavog dana. Alternativa ima nekoliko, a za one sa malo vremena i više para preporučili bi smo najam helikoptera, kojim se do Kataline stiže za oko 15 minuta.





Katamaran za Katalinu polazi iz pristaništa u Long Beach-u prolazeći pored turističke simbioze koju čine čuveni ukleti prekookeanac Kraljica Meri, zauvek usidren i pretvoren u hotel i zardjali ruski Skorpion, dizel podmornica iz doba hladnog rata. Sledi mala digresija: da bi ste uštedeli sebi dvadesetak dolara i posetili ovu besmislenu turističku atrakciju primenite sledeći trik – pozovite se na popust za vojna lica i kategorički tvrdite da ste služili armiju u svojoj zemlji koja je bila ili nije bila deo Sovjetskog bloka, pa su vam važeću vojnu legitimaciju tamo oduzeli. Ako vas baš pritegnu, onda prodavačici karata otpevajte “Internacionalu” ili “Budi se istok i zapad”. Garantovano vas puštaju unutra...kraj digresije.
Na brodu Catalina Express-a se u cik zore može susreti gotovo pedesetak ronilaca, kako iz raznoraznih lokalnih kalifornijskih klubova tako i iz ostatka sveta. Oni koji žive u okolini se lako prepoznaju po tome sto tegle skoro svu svoju opremu, dok mi pristigli iz daleka nosimo samo fotoaparate i peškire. Iako je autor krenuo individualno na ronjenje, na brodu se prosto nije moglo ne upoznati sa gomilom veoma komunikativnih i sasvim prijateljski raspoloženih Amerikanaca, koji su uz galamu, krofne i kafu razradjivali najambicioznije moguće planove za ronjenje tog dana, razmenjivali savete i iskustva, lagali jedni druge, dok su oni tiši zadubljeno proučavali svoje ronilačke tablice i gledali kako da iz njih izvuku koji metar dublje i koji minut duže pod vodom a da se ne ubiju pri tome.
Do lagune u Avalonu na Katalini katamaran glisira oko sat vremena. Usput se mimoilazi sa ogromnim teretnim brodovima i tankerima koji sporo plove ka šestoj po veličini luci u Americi, a na horizontu se mogu videti mnogobrojne ogromne naftne platforme što spokojno plutaju u Pacifiku i prividno ne rade ništa.



Reply With Quote
  #4  
Staro 28.05.2008, 17:16
Darko Darko je offline
Drug član
 
Datum prijave: 21.05.2007
US lokacija: Zrenjanin, pored postanskog sanduceta
Poruke: 38
Nepromenjeno

Nacionalni park Zion

Jedan od najlepših nacionalnih parkova u SAD, Zion se nalazi u južnoj Juti, a čuven je po čudesnim stenovitim formacijama i strmim krečnjačkim liticama. S obzirom da ima spektakularnu mrežu obeleženih staza, Zion je mnogima omiljeno mesto za hajking, kampovanje, vožnju kanua, i planinarenje.

Izvor: Wikitravel, NPS




Mormonski pioniri stigli su u Zion 1863, a prvu brvnaru sagradio je Issac Behunin, u blizini današnje Zion Lodge. Tokom ostatka 19. veka, omanje zajednice doseljenika jedva su uspevale da prežive. Pioniri su kanjonu dali ime "Zion", što na hebrejskom znači utočište. Uprkos novom imenu, kanjon jedva da je imao malo obradive zemlje, a i to što je imao bilo je lošeg kvaliteta, tako da je svaka poljoprivreda nosila visok rizik. Ipak, već početkom 20. veka mnogi su prepoznali potencijal celokupne južne Jute, a naročito kanjona Zion kao turističke destinacije. Godine 1918, kanjonu je promenjeno ime u Zion National Monument, a 1919. njegova površina je proširena i on je proglašen za nacionalni park.
Prve veće grupe turista počele su da dolaze tokom 1920ih, a taj broj je naročito porastao 1930ih izgradnjom autoputa Zion – Mt Carmel. Izgradnja ovog puta se u to doba smatrala građevinskim poduhvatom, a građevinci su naročito bili ponosni na tunel Zion – Mt Carmel, dugačak skoro dva kilometra.
Zion ima neke od najlepših pejzaža u Sjedinjenim državama, a naročito su karakteristični visoki platoi, duboki krečnjački kanjoni, i stene pred kojima zastaje dah. Jedan od fenomenalnih predela je deo kod reke Virgin, gde zidovi kanjona na pojedinim mestima dostižu 1,000 metara. Južni deo parka u glavnom je pustinjskog karaktera, dok je severni prekriven šumama.
Iako Zion ima suvu pustinjsku klimu, ovde ima gotovo 900 vrsta biljaka, sedamdeset pet vrsta sisara, dvesta devedeset vrsta ptica, 44 vrste reptila i vodozemaca, i osam vrsta riba.
Među sisarima koji se najčešće mogu videti u parku su slepi miševi, zečevi, veverice, kengur-pacovi, dabrovi, miševi, bodljikavo prase, kojoti, sive lisice, rakuni, tvorovi, jeleni, i veoma retki planinski lavovi.





Klima

S obzirom da se delovi parka nalaze na različitim nadmorskim visinama, temperatura vazduha drastično pada sa usponom. Osim toga, na pojedinim mestima su temperaturne razlike između dana i noći znatno više nego što je to uobičajeno na drugim mestima.

Vreme je najmanje predvidivo tokom proleća, kada se olujni i kišoviti dani smenjuju sa sunčanim periodima. Tokom leta su česti jaki popodnevni pljuskovi, a jesenji dani su vedri i veoma prijatni, dok su noći hladnjikave. Zimske oluje sa ledenom kišom na nižim delovima, i smetovima na višim delovima su česte pojave od decembra do februara.


- Kako stići -

Autom

Do Zion Canyona, najpopularnijeg dela nacionalnog parka, lako se stiže putem SR-9, sa istoka ili sa zapada.

Sa zapada: I-15 prolazi zapadno od Ziona i spaja se sa SR-9 neposredno pred St. George. Odatle SR-9 prolazi kroz gradove Hurricane, Virgin, i Springdale, i zatim stiže do Kanjona Zion.

Sa istoka: US-89 prolazi istočno od Ziona i spaja se sa SR-9 (Zion-Mt. Carmel Highway) kod raskrsnice Mount Carmel Junction.

Rent-a-car možete uzeti u gradovima Cedar City, St. George, i Las Vegas. McCarren International Airport u Las Vegasu obično ima ponude po prihvatljivim cenama.





Avionom

McCarren International Airport u Las Vegasu (Nevada), je najbliži veliki aerodrom. U planu je proširenje aerodroma u gradu St. George, ali za sada sa njega avioni lete samo u Salt Lake City.

Autobusom

Greyhound Autobusi voze do gadova Salt lake City, Cedar City, St. george, i Las Vegas u Nevadi. Za informacije Utah Greyhound pozovite + 1 465 586 94 65.

Ulaznice

Za ulaz svih privatnih vozila u nacionalni park naplaćuje se ulaznica od $25 koja važi sedam dana. Opcija je i pas America the Beutiful koji košta $80, a pokriva ulaznice za sva federalna zemljišta u periodu od godinu dana. Motorciklisti, pešaci, biciklisti plaćaju ulaznicu od $12.

Kretanje po parku

Peške

Predivni prizori koji vas okružuju učiniće šetnju praktično neizostavnim događajem. Mreža staza je ekstremno raznovrsna – od stazica za dvadesetominutnu šetnju, do dugih hajking tura za koje će vam trebati nekoliko dana kampovanja u šatoru.





Biciklom

Zion je jedan od najjednostavnijih parkova za obilaske biciklom. Bicikli su naročito dobra opcija za obilazak Zion Canyon Scenic Drive. Lokalni kružni autobusi opremljeni su nosačima za bicikle za one koji žele da se deo puta odmore.

Biciklisti se moraju držati nekih pravila – nije im dozvoljena vožnja po hajking stazama, i sugeriše im se defanzivna vožnja, jer su saobraćajne gužve česte, a vozači često smeteni posmatranjem pejzaža. Vožnja biciklom kroz čuveni tunel Zion-Mt. Carmel je zabranjena.

Ukoliko nemate sopstveni, bicikl možete ga iznajmiti u gradu Springdale.

Atrakcije

Zion Canyon Visitor Center, nalazi se u blizini južnog ulaza i glavnog pristupa kružnim autobusima. Ovde ima nekoliko stalnih izložbi koje vam mogu pomoći u orijentaciji i planiranju, kao što su topografski modeli parka i video snimci. Osim toga, rendžeri su uvek pri ruci da odgovore na sva vaša pitanja.

Zion Human History Museum (muzej ljudske istorije), nalazi se na glavnom putu, ½ milje severno od južnog ulaza u park. Otvoren je svakog dana od 10 am do 5 pm; a od novembra do februara ne radi.

Zion Canyon Scenic Drive je 6 milja dug put kroz kanjon u delu u kojem se nalaze najupečatljivije stenovite formacije na svetu, kao i strme litice kanjona duboke i do 1,000 metara. Naizgled pitoma reka Virgin je ovaj kanjon klesala čitavih 13 miliona godina.

The Narrows. Do ove staze se dolazi od Zion Canyon, ali pravi hajking počinje u East Zion i završava se u Zion Canyon. Ruta prati deo reke Virgin, koritom ekstremno dubokog kanjona, neverovatno strmih i visokih litica. Staza je dugačka čitavih 16 milja.

Zion-Mt. Carmel Highway, put dug 10 milja koji povezuje istočnu i zapadnu kapiju. Ubedljivo najzanimljiviji deo puta je vožnja kroz jednu milju dugačak tunel Zion-Mt. Carmel, koji je sagrađen još 1930. Istočni deo tunela je Checkerboard Mesa, krečnjačka planina fantastičnih oblika koji su posledica erozije.

Kolob Canyons. Da biste stigli do ove udaljene ali predivne oblasti, siđite sa autoputa Highway 9 na izlasku Virgin. Vozite putem Kolob Reservoir Road oko 20 milja do ulaska u park kod Lava Point.


Aktivnosti

Obična vožnja kroz Zion je sama po sebi nezaboravno iskustvo, ali otići do Ziona i ne prošetati najmanje nekoliko kilometara graniči se sa ludilom. Ovaj park je hajkerska Meka. Postoje staze najrazličitijih težina i dužina, od lakih šetnji do strmih uspona. Čak i za nekoga ko retko planinari Zion odmah postaje intimna sredina; u roku od nekoliko minuta ugledaćete nešto zanimljivo.

Za zaljubljenike u fotografiju, Zion je pravi raj sa jedinstvenim pejzažima i nebrojenim prilikama za eksperimentisanje sa bojama i osvetljenjem.

Ako imate sopstvenog konja, možete se odlično provesti sa društvom. Uobičajene ture u grupama do 6 osoba (sa po 6 konja) obilaze najzabačenije delove parka, a noće u drvenim brvnarama uz put. Tokom puta svog konja morate hraniti specijalno određenom vrstom zobi, da ne biste u park uneli korov i druge neželjene biljke.


Restorani

Red Rock Grill (Zion Lodge) ima savršene specijalitete, i terasu sa fantastičnim pogledom na vodopad. Kuhinja je američka, i na menije je najčešće riba, govedina, hamburgeri, sendviči, salata, i pasta. Uveče postoji salad bar. Cena je u proseku od $11 do $20 po osobi.

Castle Dome Cafeteria (Zion Lodge) je prijatan sezonski kafić. Otvoren je do 9 pm, a nudi hamburgere, pomfrit, hot dog, i sladolede. Cena: $3-$8.

U okolnom Springdaleu ima zanimljivih restorana, među kojima su najbolji italijanski i orijentalni. Meksička kuhinja je takođe sveprisutna.


Smeštaj

Zion Lodge (nalazi se u samom kanjonu, tri milje severno od Zion Scenic Drive). Hotel ima 80 soba, i 40 bungalova koji imaju kamin. Cena je oko $150 po bungalovu za četiri osobe.

Kamp Watchman Campground nalazi se u blizini južnog ulaza, i otvoren je preko cele godine. Mesto u kampu je $18, uključujući priključak za struju. Imajte u vidu da će vam u špicu sezone biti neophodna rezervacija. Pored ovog kampa, u blizini je i South Campground, sa sličnim cenama i uslovima.


Reply With Quote
  #5  
Staro 28.05.2008, 20:31
landlord's Avatar
landlord landlord je offline
Amer
 
Datum prijave: 21.05.2008
US lokacija: Chicago, IL
YU lokacija: Sarajevo, B&H
Poruke: 1 165
Nepromenjeno

Huh... zastao mi e dah..

svaka cast za ovo
Reply With Quote
  #6  
Staro 28.05.2008, 22:36
Darko Darko je offline
Drug član
 
Datum prijave: 21.05.2007
US lokacija: Zrenjanin, pored postanskog sanduceta
Poruke: 38
Nepromenjeno

Citat:
Prvobitno poslao korisnik landlord Prikaz poruke
Huh... zastao mi e dah..

svaka cast za ovo
Verujem ti, zastaje i meni

Videti upola ovo, bar jedan mali deo, covek moze reci da je nesto prosao
Reply With Quote
  #7  
Staro 28.05.2008, 22:52
Darko Darko je offline
Drug član
 
Datum prijave: 21.05.2007
US lokacija: Zrenjanin, pored postanskog sanduceta
Poruke: 38
Nepromenjeno

LAKE TAHOE

Ako ste rešili da obiđete zapadnu obalu Amerike, bilo bi neoprostivo da ne posetite jezero Taho. Ruku pod ruku sa Aspenom, Taho važi za najpopularnije skijalište u Americi. Ne postoji doba u godini kada je ovo mesto van sezone, a vrhunac su jul i avgust, kao i period od novembra do marta. Ostali deo godine karakteriše nešto manja gužva, ali posetilaca uvek ima.

Travel magazine



Jezero Taho (Lake Tahoe) dobilo je ime po reči Vaso indijanaca, koja znači obala jezera. Legenda kaže da je zli duh progonio jednog nevinog indijanca. Tada mu je Veliki duh, u želji da pomogne, dao jednu granu sa puno lišća, kako bi on, dok beži, bacao lišće za sobom. Od lišća bi se stvorilo jezero, koje bi zli duh morao da pređe. Kada je video zlog duha, uplašeni indijanac je ispustio celu granu sa svim lišćem i tako se stvorilo ogromno jezero. Kada je zli duh stigao do obale jezera, odustao je od potere. Od tada je jezero Taho za indijance bilo sveto mesto.

Područje oko jezera je od iskona bilo naseljeno Vaso indijancima. Evropljani su, u potrazi za zlatom, prvi put i to sasvim slučajno, otkrili jezero 1844. godine. Već polovinom 20. veka počela su da se dižu prva naselja, a jezero je nagli razvoj doživelo nakon Drugog svetskog rata sa navalom bejbi-bumera, i sa izgrađivanjem autoputa zbog Olimpijade, koja je održana u skijalištu Skvo Veli (Squaw Valley) 1960. godine.

Vremenski uslovi na Tahou su veoma dobri, ali i prilično nepredvidljivi. Ima oko 250 sunčanih dana u godini, teške snežne vejavice karakterišu sredinu zime, ali ne treba da vas iznenadi ako zateknete sneg i u junu. Vlažnost je veoma niska, naročito leti, a temperature dostižu i do 38 ºC, tako da je kupanje sasvim uobičajena zabava.

U zavisnosti od toga gde se nalazite, postoje dva načina da dođete na Taho jezero. Dve karakterne crte Amerikanaca, kada je reč o putovanjima, su potreba za komocijom i lenjost. To znači da vam je mnogo jednostavnije da na jezero dođete avionom. Izuzetno frekventni aerodrom je lociran u Saut Lejk Tahou (South Lake Tahoe), gradiću na južnoj obali jezera, a dva puta, I-50 i 89 će vas za najviše 45 minuta odvesti do bilo koje lokacije na obali jezera.

Nemojte razmišljati previše o taksiju. Naravno da postoji i ta opcija, ali vam je mnogo jeftinije da iznajmite kola. Preko Interneta se može napraviti rezervacija za oko 30 dolara dnevno, sa osiguranjem i neograničenom miljažom. Taksista će vam toliko uzeti samo da vas odveze do hotela. Sva kola su nova, 2005. godište, sa svim mogućim pogodnostima (klima, cd plejer...), a i cena goriva je pristupačna, tako da će vam vožnja sigurno predstavljati zadovoljstvo.





ko ste se zaputili kolima, potrebno vam je oko sat i po od Sakramenta (Sacramento) (oko 100 milja), ili oko tri sata, to jest oko 190 milja od San Franciska (San Francisco). Veći deo vožnje je autoputem, ali avantura počinje kada se približite na oko 30 milja (oko 45 kilometara) od jezera Taho. Autoput I-80 vodi na severnu obalu jezera, prema mestu Taho Siti (Tahoe City) i taj put nije naročito problematičan (niti zanimljiv), mada ide kroz srce planina Haj Sieras (High Sierras). Ako vam je prvo odredište Saut Lejk Taho, moraćete da krenete autoputem I-50, a samo putovanje ovom relacijom predstavlja atrakciju za sebe. I-50 se penje u planine tolikom brzinom, da ćete za pola sata doći iz pitomih krajeva sa blagom klimom u tri metra visoke snežne smetove (naravno zimi, što podrazumeva period od novembra do aprila). Zmijoliki put će vas voditi kroz visoke četinarske šume, pored kamenitih brzaka, a ako otvorite prozor, osetićete sveži miris iskonske prirode (nije preporučljivo za zimski period duže od desetak sekundi). Postoje česta stajališta pored puta, a ako odvojite nekoliko minuta da oslušnete dah planine, oslobodićete se barem 50 odsto stresa koji ste nakupili tog dana.

Doduše, pošto veći deo posetilaca na jezero Taho dolazi avionom, putevi su pomalo zapušteni i verovatno ćete steći utisak da vožnja, ipak, traje predugo.

Mesto za prenoćište možete naći u nekom od bezbroj hotela u Saut Lejk Tahou ili Taho Sitiju. Cene počinju od oko 80 dolara, a usluga je, naravno, američka - ni o čemu ne morate da brinete. Za veće grupe je moguće iznajmiti i kuću od 500 do 5.000 dolara za noć, uz, naravno, holivudsku komociju.

Zapadna obala Amerike se, u kulturološkom smislu, razlikuje od istočne pre svega po mnogo manjem uticaju evropske kulture. Samim tim, naglašeniji je drugačiji vid života od onoga koji je nama razumljiv. Zbog toga će možda prvi susret sa gradićima na ovom jezeru biti pomalo razočaravajući, zato što ulice nisu naročito uređene, uglavnom se nižu prodavnice, a većina Amerikanaca će pre ići kolima 100 metara niz ulicu, nego da malo prošeta, tako da su šetališta locirana uglavnom uz obalu jezera, što se ne vidi sa glavnog puta. Ipak, ne treba se obeshrabriti, mesta za zabavu ima svugde. Dok su Taho Siti i Saut Lejk Taho namenski uređeni za prenoćište i hranu, gradić na samoj granici Kalifornije i Nevade Stejtlajn (Stateline) je predviđen za zabavu. Pošto je kockanje u Kaliforniji zabranjeno, a u Nevadi nije, dobrodošlicu na samoj granici koja prolazi kroz centar gradića će vam poželeti niz velelepnih kazina. Tamo ćete imati priliku da okušate sreću na najraznoraznijim dostignućima savremene tehnologije za uzimanje novca, ali i uživo za stolom sa šarmantnim krupijeom i gospođicama u bikiniju koje trčkaraju okolo.





Nećete se pokajati, ako odvojite jedan dan za obilazak jezera kolima. Put nije naročito dug, svega stotinak kilometara, ali će vam oduzeti više sati, ako želite samo da se provozate. Istočna obala jezera je izuzetno stenovita i manje je naseljena od zapadne, ali baš iz tog razloga svi sa džepom milionske dubine imaju "vikendice" na toj strani. "Skromni domovi" koji oduzimaju dah, kako maštovitošću, tako i grandioznošću, samo se nižu kraj puta.

Na ovom jezeru su snimljeni i neki poznati filmovi: Kum, Grizli Adams, a svi oni koji se sećaju onog starog kaubojca Bonanca (Bonanza) će imati priliku da svrate na Ponderosa Ranč (Ponderosa Ranch) na severoistoku jezera i osveže uspomene.

Zapadna obala jezera je i urbanizovanija i zanimljivija od istočne. Put 89, bilo da njime krenete iz Saut Lejk Tahoa ili Taho Sitija, jedno je od najfascinantnijih iskustava na Tahou. Put koji vodi kroz prijatne borove šume će vam gotovo iz svakog ugla pružiti pogled koji oduzima dah, bilo da pogledate jezero ili planinske vrhove koji ga okružuju. Krivine, uzbrdice i nizbrdice mogu bez ikakvih problema da pariraju i najnapornijim crnogorskim putevima, a jedan deo puta je izgrađen na samom vrhu planine, tako da imate dve provalije koje vas prate sa obe strane. Nakon toga, nekoliko dana ne možete da se otmete utiscima koje ste tamo stekli.

Ako želite da napravite dobre fotografije za sve one kojima ćete se hvaliti gde ste bili, obavezno se spustite do Emerald Beja (Emerald Bay) i Vajkingsholma (Vikingsholm), letnje kuće izgrađene u stilu nordijskog zamka. Bilo da se okrenete prema malom zalivu sa prelepim ostrvcetom na kome se nalazi Vajkingsholm, ili prema planinama sa kojih se sliva ogroman vodopad, fotografije će vam biti fantastične. Do vodopada se može doći uz nekoliko minuta pešačenja. Ozon koji izbija iz utrobe planine će vas osvežiti za nekoliko dana.

Verovatno ćete do sada već ogladneti, pa ako ste poneli hranu, možete da svratite do Blis Stejt Parka (Bliss State Park), popularnog piknik područja i da pod plavim nebom i pored još plavljeg jezera provedete nekoliko mirnih trenutaka.





Svi oni koji bi nešto želeli da nauče o istoriji mesta, u Taho Sitiju će naći dva muzeja koji im mogu u tome pomoći. Muzej Gejtkipers Kebin (Gatekeeper's Cabin Museum), kuća napravljena od debala koja su ručno tesana, mesto je gde se nalaze eksponati koji govore o ranoj istoriji života oko jezera. Odeća indijanaca, rana oprema za skijanje, kao i fosili koji su tamo pronađeni, govore veoma mnogo o jezeru Taho. Votson Kebin Living muzej (Watson Cabin Living Museum) je koliba za mlade bračne parove s početka 20. veka. Opremljena je originalnim nameštajem i sačuvan je osećaj starine u njoj.

Ako ste došli da uživate u snežnim čarolijama, definitivno ste na pravom mestu. S obzirom na to da je nakon Aspena Taho najpopularnije skijalište u Americi, ponuda je na najvišem svetskom nivou.

Hevenli Veli (Heavenly Valley) je najviše i najpopularnije skijalište, a locirano je na granici Kalifornije i Nevade, kod Saut Lejk Tahoa. Ima zavidnih 85 staza, sa nekoliko nivoa težine, od onih dečjih, pa do profesionalnih, čak i rizičnih staza. Tačno 29 brzih ski liftova mogu da vas odvedu na najrazličitije tačke na području od 19 kvadratnih kilometara. Hevenli Veli je najviši od vrhova koji okružuju jezero i nijedna fotografija ili film ne mogu da dočaraju pogled koji puca pred vašim očima. Godišnje na ovu stazu napada oko devet metara snega koji se zadrži od početka novembra, čak do kasnog aprila, tako da svako ima dovoljno vremena da isplanira vreme za skijanje. Pošto je ovo skijalište na svetskom nivou u svakom smislu i cene su "svetske", tako da se mnogi često opredeljuju za alternative koje jezero Taho nudi.

Skvo Vali, domaćin zimskih Olimpijskih igara 1960. godine, jedno je od najposećenijih skijališta u Americi. Osim kvalitetnih staza prilagođenih za svakoga, Skvo Veli vam pruža mogućnost da odete i na klizanje, a ni ljubitelji belog sporta nisu zanemareni. Teniski tereni su otvoreni cele godine, isto kao i bazen i đakuzi koji se nalazi na otvorenom - savršeno mesto za opuštanje. Možete da obiđete okolinu na konju, a oni zimogrožljivi mogu da razgledaju krajolik iz ogromnih luksuznih žičara, koje u toku celog dana prevoze mnogobrojne turiste i skijaše. Skvo Veli je, takođe, poznata po godišnjem okupljanju pisaca, što privlači autore iz celog sveta.

Osim ova dva, postoji još niz manjih (i jeftinijih) skijališta, kao što su:

Alpin Medouz (Alpine Meadows), skijalište srednje veličine na severnoj obali, udaljeno svega nekoliko milja od Skvo Velija, zatim Dajmond Pik (Diamond Peak), takođe srednje skijalište, poznato po opasnoj stazi Blek Dajmond (Black Diamond), kojom malo njih odlučuje da skija, Kirkvud (Kirkwood), skijalište na južnoj obali koje ima najviše snega od svih skijališta na Tahou...

Jezero Taho zaista ne može ni sa čim da se uporedi, kada je reč o prirodnim lepotama Amerike. Boravak tamo, nekoliko dana, pružiće vam ne samo fizički odmor, već i mentalno opuštanje. Doduše, olakšaće vam i novčanik, ali stvarno je vredno svakog dinara (dolara).


Reply With Quote
  #8  
Staro 28.05.2008, 23:14
Darko Darko je offline
Drug član
 
Datum prijave: 21.05.2007
US lokacija: Zrenjanin, pored postanskog sanduceta
Poruke: 38
Nepromenjeno

New Mexico

Travel Magazine


Moje poznavanje Novog Meksika, savezne države smeštene na jugozapadu SAD, svodilo se na imena tri grada: Albukerki, za koji sam čuo od Duška Dugouška, Santa Fe zbog kaubojskih filmova i Rozvel, često pominjan u seriji "Dosije X".
I pored "upozorenja" koje sam dobio još u Američkoj ambasadi, da putujem na mesto koje i sami Amerikanci zovu "izvornom" Amerikom, bio sam iznenađen kada sam se sa takvom Amerikom sreo na nekih 8.000 metara u avionu za Dalas. Gospodinu koji je sedeo do mene, požalio sam se kako su me upozorili na specifično ponašanje Teksašana i Novomeksikanca. Moj saputnik mi je savetovao da se opustim, i da je jedino bitno da naučim kako pravilno da uzvikujem kaubojski pozdrav "Haudi". Posle tog, njegovog "Haudi", usledilo je bar još deset otpozdrava u sred aviona. Biće da je kauboj - kauboj, i na zemlji i na nebu, a ja sam shvatio da stižem na mesto sasvim drugačije od Njujorka, Bostona, San Franciska ili Los Anđelesa, u zemlju koja živi svoj osobeni život, gde važi tradicionalno poimanje dobra i zla, ljubaznosti, gde se muškarci i dan-danas ženama javljaju uz blag naklon, dodirivanje oboda šešira i polutiho izgovoreno "Gospođo" ili "Gospođice".

Stigao sam na Divlji zapad! Jedina razlika je što ovi, moderni kauboji pustinju i planine savladavaju uglavnom Ford Explorer-om ili nekim drugim ogromnim džipom, što, naravno, ne znači da i dalje nema konja.
Drugi susret sa tom "izvornom" Amerikom imao sam vozeći se autoputem od El Pasa u Teksasu, do moje prve stanice u Novom Meksiku - gradića Las Krusas. Dvadesetak minuta vožnje teksaškom stranom autoputa dovoljno je da shvatite da Teksašani sebe smatraju posebnim. Uz put su poređane table sa porukama "Drive friendly as Texans Do" i "You're in a State of lonely star". Neizbežna ikonografija su jarboli sa ogromnim zastavama SAD i još većim zastavama države Teksas. Ako kroz Teksas prolazite kolima na kojima nisu tablice Teksasa ili Novog Meksika, vrlo često ćete dobiti pokazan srednji prst, kao znak dobrodošlice i podsetnik da ste u posebnoj državi koja gaji kult "istinskih" Amerikanaca i posebnosti raznih vrsta.
Već prvi pogled narednog jutra na prostor koji je okruživao moj hotel, veoma udoban i odlično opremljen "Sleep In", bio je dovoljan da shvatim zašto je Novi Meksiko država u kojoj se javlja najveći broj očevidaca raznih letećih tanjira i vanzemaljskih bića.





Jednostavno, uz pustinju Nevade, nema idealnijeg mesta na koje bi se svemirski brod spustio.
Iako je reč o pustinji, nema uobičajenih stanovnika poput škorpija i zvečarki, pa se možete šetati do mile volje. Posebna atrakcija je poseta parku u noćima kada je pun mesec, zbog toga što mesečeva svetlost i bela boja peska stvaraju privid polumraka, nešto poput belih noći u Rusiji. Zanimljivo je da se nalazi u samom centru vojnog poseda koji se koristi za testiranje projektila različitih vrsta. Zbog toga se autoput broj 70 često zatvara na nekoliko sati.





Nešto dalje na severoistoku nalazi se grad Alamogordo, poznat, pre svega, po vazduhoplovnoj bazi "Holoman". Reč je o bazi koja je dom Stelt bombardera F117 i B2, a ako imate sreće, možete ih videti u poletanju i sletanju. "Holoman"je jedno od rezervnih mesta za sletanje spejs šatlova. U samom gradu vredi posetiti Nacionalni muzej svemirske tehnologije, a ako ste pušač, dobra vest je da je to jedan od retkih gradova u kome je dozvoljeno pušenje u restoranima, mada su pušači odvojeni u poseban deo.

Iz parka put dalje vodi u samu planinu Sakramento, obraslu gustom borovom šumom. Kao i svuda, tako i ovde Amerikanci vode računa o zaštiti prirode, tako da ne iznenađuju srndaći koji pretrčavaju put.

Na samoj planini nalazi se i rezervat Maskaljero Apači. Indijance teško da ćete videti. Reč je o veoma zatvorenom narodu. Trebalo mi je nekoliko dana i desetak telefonskih razgovora sa poglavicom da bi pristao da me sprovede kroz deo rezervata u kome Apači i danas žive. Takva zatvorenost prema bledolikima ne treba da čudi, posle svega što su preživeli.Rezervat danas, kao uostalom i svi rezervati, uživa određeni vid autonomije, ima svoju policiju, školu i unutrašnju organizaciju, a indijanci ne plaćaju porez. Upravo zbog toga nema rezervata u kojem ne postoji kazino i to takav da može da stane rame uz rame sa onima iz Las Vegasa.

Treba li govoriti da su posetioci baš bledoliki koji nesebično ostavljaju gomile novca onima čiju su zemlju naselili pre nekoliko stotina godina. Osim Apači indijanaca, u Novom Meksiku danas postoji još nekoliko rezervata Navaho indijanaca. U rezervatima se morate pridržavati i određenih pravila. Zabranjeno je konzumiranje alkohola tokom posete rezervatu, slikanje je zabranjeno u većini, a tamo gde nije, slikanje sa indijanicma moraćete da platite, i to najmanje 50 dolara. Ne ulazite u zgrade ukoliko niste pozvani, a retko ćete i biti pozvani u indijansku kuću. Ako ste pozvani da obedujete, ponudu ne odbijajte. Strogo je zabranjeno uzimanje kamenja ili bilo čega sličnog sa indijanske zemlje kao i branje voća. Bilo kako bilo, poseta rezervatu je sasvim sigurno vredna svih gore pomenutih žrtava, jer ćete upoznati kulturu koja je sasvim drugačija od onoga što je prikazivao Holivud tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka.





Izvan rezervata treba videti živopisni gradić Ruidoso. Sve kuće su sagrađene od drveta, većim delom su prizemne, a kako se gradić nalazi u gustoj borovoj šumi, najviše podseća na Tvin Piks iz istoimene serije.

Za sat i po vožnje autoputem istočno od Sakramento planina, stiže se u Rozvel, grad koji se ni po čemu ne razlikuje od bilo kog drugog gradića američkog jugozapada i sigurno da svojim izgledom ne bi privukao gotovo nikakvu pažnju. Međutim, bio je dovoljan jedan trenutak te daleke 1947. godine da se ime ovog grada pročuje po celom svetu. Naime, zvanična verzija kaže da su te godine, baš na 4. jul (Dan nezavisnosti SAD) vazduhoplovne snage eksperimentisale meteorološkim balonom. Zbog jakog nevremena, balon je pao. Nezvanična verzija glasi da je umesto meteorološkog balona pao vanzemaljski brod. Upravo ta nezvanična verzija, učinila je da Rozvel danas bude mali grad velikog biznisa. Priča o padu vanzemaljaca u Rozvel nikada nije dokazana, tim pre što je to što je palo, zapravo palo 75 milja od tog grada. To nije sprečilo sve one koji veruju u vanzemaljski život da i danas opsedaju Rozvel, koji zarađuje ogromne pare od njih. Amerikanci ne bi bili to što jesu, da i od ovog nisu napravili biznis, pa u gradu osim dva muzeja posvećena vanzemaljcima, postoji i festival posvećen malim zelenim bićima. Samo na nikad viđenim vanzemaljcima, Rozvel godišnje zaradi više od pet miliona dolara!

Posle juga Novog Meksika, bilo je vreme da krenem na sever, ka Albukerkiju i Santa Feu. Nije prošlo mnogo milja, a pažnju mi je privukla tabla sa imenom grada Istina i posledice (Truth and Consequences). Čudno ime za jedan grad i, iskreno, očekivao sam da je bilo poprište nekog kaubojskog obračuna ili orgijanja legende Divljeg zapada Bilija Kida.
Međudržavni autoput 25 vodi na sever, ka Santa Feu. Pruža se gotovo paralelno sa već pomenutim putem "Camino Real". Iako je napolju temperatura dostizala skoro pedeseti podeok, asfalt je bio vreo, ali ne i deformisan kolotrazima, što se na našim putevima često dešava tokom leta.Novi Meksiko je, čini mi se, jedino mesto na planeti gde na izlasku iz toaleta postoji knjiga utisaka.

Upisao sam kratko: "Srbi su bili ovde" i datum. Da se zna...

Prvi veliki grad i, zapravo, najveći grad Novog Meksika na koji nailazite tokom puta ka Santa Feu je Albukerki, mesto gde je Duško Dugouško skrenuo na pogrešnu stranu.
Pruga prolazi kroz prelepe planinske predele Novog Meksika i Kolorada, i čak 11 puta prelazi međudržavnu granicu. Kako je reč o dobro osmišljenoj turističkoj atrakciji, usput će pored voza projahati najpre indijanci, potom doseljenici sa čuvenim konjskim kolima prekrivenim belim platnom, zatim tragači za srebrom, kauboji... To je, možda, i najlakši način da upoznate istoriju američkog Divljeg zapada.
Da ne bude da sam zaboravio, u Novom Meksiku nalazi se i grad Los Alamos, mesto na kome je 1947. godine isprobana prva nuklearna bomba.





I pre nego što sam završio svoje putovanje po Novom Meksiku, ostalo mi je nekoliko dana za upoznavanje sa još jednom legendom ove države, ali i celog američkog zapada, njenim najvećim odmetnikom... Billy The Kid, prema legendi momak neobuzdanog duha, ubio je 21 čoveka, za svaku godinu života po jednog. Međutim, prema istorijskim podacima, u periodu od četiri godine, Billy The Kid učestvovao je u 16 revolveraških obračuna, ubio najmanje četvoricu, a asistirao u ubistvima još najmanje petorice ljudi. Billy The Kid, poznat pod nekoliko različitih imena, obreo se na jugu Novog Meksika nakon što se porodica posle Njujorka, Indijane, Vičite, Kanzasa, Santa Fea konačno skrasila u gradiću Silver City. U suštini, ovaj mladić je bio revolveraš i kradljivac stoke, a tragovi koje je ostavio iza sebe su svuda po jugu Novog Meksika. Prvi na koji sam naišao bio je u Las Krusasu, u njegovom istorijskom delu Mesila, u kome se i danas nalazi zgrada u kojoj je Bili 1881. bio osuđen na smrt i u kojoj je čekao svoj sudnji dan. U zatvoru se našao zahvaljujući još jednoj legendi Divljeg zapada, šerifu Petu Geretu. Međutim, Bili se nije pomirio sa takvom sudbinom i 28. aprila 1881. godine beži iz zatvora i ubija dvojicu Geretovih zamenika. Već polovinom jula iste godine, Pet Geret ubija ovog odmetnika u kući njegovog prijatelja Pita Maksvela. Geret ga je ubio sa dva metka, a poslednje Bilijeve reči bile su: "Ko je to, ko je to?" Njegov grob i danas se nalazi na ranču Fort Sumner u blizini grada Deming, na 80 kilometara zapadno od Las Krusasa. Turisti, osim groba, mogu obići i kuću u kojoj je ubijen jedan od najpoznatijih odmetnika Divljeg zapada. Oni koji su želeli da priča o mladom revolverašu bude drugačija, smislili su legendu po kojoj je on uspeo da pobegne Petu Geretu, sakrije se u Meksiko, a da se zatim posle nekoliko godina vrati u Teksas, gde je navodno umro u gradu Hiko 1950. godine. Kako god bilo, moj podsetnik na njega je kopija poternice sa njegovim likom koja se može kupiti u Las Krusasu za 15 dolara.

Države poput Teksasa, Novog Meksika, Arizone i Kolorada mesta su za upoznavanje prave Amerike i pionirskog duha na kome su sagrađene današnje Sjedinjene Američke Države. Možda su ove četiri države najbolja mesta da shvatite pravo značenje stiha iz američke himne "land of the free"...
Reply With Quote
  #9  
Staro 31.10.2012, 00:19
oskark's Avatar
oskark oskark je offline
Pravi "Amer"
 
Datum prijave: 10.06.2010
US lokacija: Chicago, IL
YU lokacija: Zrenjanin
Poruke: 676
Nepromenjeno

Posto ova tema odavno nije update-ovana, rekoh malo da obnovimo temu da se uprasi, a svakako malo da vam zagolicam mastu

Pre neki dan sam zavrsio projekat za jedno turisticko mesto koji se zove St. Augustine. Nalazi se u Floridi. Iskreno gledao sam google mape i ostale turisticke vodice, medjutim ovo mesto nisam jos nikada nasao. Evo sta je u stvari St. Augustine....


St. Augustine je grad u severoistočnom delu američke savezne države Floride. Osnovan 1565 od strane španskog istraživača i admirala Pedra Menendez de Aviles-a, i najstariji je stalno nastanjeni grad a i luka u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema popisu iz 2010. godine, stanovništvo grada je 12.975. Sveti Avgustin je sedište u Floridske Nacionalne garde.

Sveti Avgustin je najpoznatiji kao najstarije evropsko naselje u Sjedinjenim Državama. Španski istraživač Huan Ponse de Leon zauzeo je zemlju sada poznat kao Floridu u ime Španije 27. marta 1513 . Prvobitno je nazvan zemljište La Florida, što znači "zemlja cveća " ili ti "Land of Flowers". Sam grad je osnovao španski istraživač Pedro de Aviles Menendez u 1565 , 55 godina pre nego što Hodočasnici navodno pristigli u Plymouth, Masačusets, i 44 godina pre nego što englezi naselili Džejmstaun u Virdžiniji. Ubrzo po dolasku , Menendez i njegovi vojnici su napali selo Timucuan village of Seloy, gde su starosedeoci stanovnici živeli , a preimenovan je u Sveti Avgustin.



Španski istraživač Pedrode Aviles Menendez otkrio Sveti Avgustin u 1565 , 55 godina pre nego štoHodočasnici navodno sleteo u Plimutu, Masačusets i 44 godina pre nego štoengleskom naselili Džejmstaun u Virdžiniji. Ubrzo po dolasku , Menendez i njegovi vojnici napali selo Timucuan Seloi , gde su starosedeoci stanovnici živeli , a preimenovana je u St. Augustine.

Nakon što je preživeo dva napada od strane Britanaca , u 1586 i 1668 , počela je izgradnja kamenog utvrđenja koja se sada zove Castillo de San Marcos. Izgradnja tvrđave počela je 1672 , a završena je 1696 . Castillo je preživeo još dva napada pre nego što je zvanično posvećen u 1756.

U zamenu za Havanu,pritiskom Britanije Španija je konačno dala Floridu Velikoj Britaniji 1763. godine. Engleska je vladala područjem skoro 20 godina, uključujući i period tokom američke revolucije. Španski vladavina se vratila u Istočnom Floridu i Sveti Avgustin u 1783 za još 37 godina pod ugovorom Parizu.

Sjedinjene Države su preuzeli vlast nad Floridom u 1821 , nakon kupovine zemljišta od Španaca.

Danas je St. Augustin popularno istorisko-turističko mesto na ovom delu, zahvaljuljući dobrim saobraćajnim vezama i klimi.
Temeratura St. Augustina je umerena, što ga čini pravim mestom za beg od severne hladnoće. Vreme je kao i većini delova Floride, uglavno su toplija tokom leta, od Jula do Septembra su od 21°C - 32°C.

Atrakcije.
Ljudi koji vole istoriju, svakako će naći zanimacije u ovom turističkom mestu i to na pretek. Samo mesto odiše istorijom, a oni koji dolaze da odmore, tu je i prelepa plaža da se odmore.

Kao što sam i rekao ovo mesto je prepoznatljivo po istoriji, a to ga čini i najprepoznatljivijem po Istorijskom Španskom Kvartalu i po utvrđenjima Castillo de San Carlos i Fort Matanzas.


St. Augustine by bunnygoth, on Flickr

Ono je još interesantno ovde jeste Th oldest House. Pod kojim se navodno ovde nalazi najstarija kuća, međutim koja koja je utvrđena da nije. Najstarija kuća se nalazi u Santa Fe, NM. Prvi stanovnici kuće koja je ispod jesu zabaleženi 1725.
St. Augustine - González-Alvarez House (The Oldest House) by jared422_80, on Flickr

Al, iako nemaju najstariju kuću na ovom kontinentu ipak kažu da imaju najstariju drvenu školu. Najstarija Drvena Školska kuća je drvena konstrukcija nalazi na 14 St George ulici u sveti Avgustinu. Vodi se kao najstarija drvena zgrada škole u Sjedinjenim Državama. Tačan datum izgradnje je nepoznat, ali se prvi put pojavljuje na poreskoj evidenciji 1716. godine.Ne postoji drveni objekat u St. Augustinu koji je izgrađen pre 1702, kada su britanci zapalili grad.

St Augustine - Old Town by alans1948, on Flickr


Meni je jako interesantna i lepa Katedrala koja kad je gledate stvara utisak da ste u Kaliforniji. Tačno se vidi da je zgrada građena od strane Španaca. Katedrala Svetog Avgustina, građena je 5 godina 1793–1797.

Cathedral Basilica of St. Augustine by cm195902, on Flickr

Još jedna interesanta istorijska građevina jeste Hotel Alcazar, ili Lightner museum, je muzej antikviteta.U samom muzeju se mogu naći antikviteti od mumija preko stakla i kristala pa do mašina.


Lightner Museum by Eccentric Scholar, on Flickr


Ono što jeste interesantno za ovo mesto, je podatak da je ovde bio Port of Entry za Imigrante koji su dolazili sa juga.

Ono za čim ovaj gradić ne manjka jesu muzeji, ima ih na pretek...čak i muzej voštanih figura. A svakako je jedna od zanimljivih i Ripley's Belive it or not.U svakom slučaju, ovaj gradić je toliko bogat i pun sadržaja, za svaki uzrast. A što je najinteresantnije mesto je porodično orijentisan, što čini odmor ovde potpun, jer je ponuda raznolika. Za kraj evo još nekoliko lepih fotografija....


St. Augustine by bunnygoth, on Flickr

Matanza's Inlet - People on beach - St. Augustine, FL by Donnaphoto, on Flickr

St. Augustine Beach by arne h, on Flickr

St. Augustine Beach Pier by moultriecreek, on Flickr

St Augustine Beach by cliff1066™, on Flickr
__________________
27.10.2011. Prijava prvi put
01.05.2012. 2013EU00011XXX
14.05.2012. Poslata Koverta
22.05.2012. Stigla koverta u Kentucky
29.01.2013. Obavljen lekrski pregled
20.02.2013. Interview Uspesno Obavljen
21.02.2013. Viza u pasosu!!!
08.03.2013. Avionska karta
27.04.2013. Vezite se, Polecemo POE Seattle

Oskarov Blog

zelenadvlutrija.blogspot.com
Reply With Quote
  #10  
Staro 31.10.2012, 02:29
vuxanne vuxanne je offline
Amer
 
Datum prijave: 13.10.2009
YU lokacija: Bilo kuda kiki svuda
Poruke: 1 826
Nepromenjeno

Evo vam nesto iz mog komsiluka:

Dzejmstaun (Jamestown):

Jamestown was a settlement in the Colony of Virginia, the first permanent English settlement in the Americas. Established by the Virginia Company of London as "James Fort" on May 14, 1607 (O.S., May 24, 1607 N.S.),it followed several earlier failed attempts, including the Lost Colony of Roanoke. Jamestown served as the capital of the colony for 83 years (from 1616 until 1699).





Gde su ziveli Powhatan Indijanci medju kojima i Pocahontas klikni



i Williamsburg, Virginia klikni







Reply With Quote
Odgovori

Thread Tools
Display Modes

Pravila pisanja
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is Uključeno
Smajliji: Uključeno
[IMG] kod je Uključeno
HTML kod je Isključeno
Pređi u forum

Newsletter E-mail:
Name:

Newsletter sent using Email Marketing Software by ActiveCampaign

Svi datumi su prikazani u formatu GMT +1. Trenutno vreme: 17:14.


Copyright ©2005 - 2024, ZelenaLutrija.com by VUXYS, LLC
Forum Powered by vBulletin®, © 2000 - 2024, Jelsoft Enterprises Ltd.
Mišljenja, saveti, izjave, ponude ili druge informacije ili sadržaji nastali na forumu vlasništvo su onoga ko ih je kreirao, a ne sajta ZelenaLutrija.com. ZelenaLutrija.com ne garantuje tačnost, kompletnost ili upotrebnu vrednost informacija, stavova, saveta ili datih izjava. Ne postoje uslovi pod kojima bi sajt ZelenaLutrija.com bio odgovoran za štetu ili gubitak koji je posledica bilo čijeg oslanjanja na nepouzdane informacije, ili bilo kakve informacije nastale kroz komunikaciju između članova.
Sajtove koji su linkovani sa ovog sajta ne kontrolišemo, ne podržavamo, niti smo pregledali bilo kakve sadržaje na takvim sajtovima. Mi nećemo biti odgovorni za legalnost, tačnost ili prikladnost bilo kog sadržaja, oglasa, proizvoda, usluga ili informacije lociranim na ili distribuiranih kroz druge web sajtove, niti za bilo kakvu štetu nastalu kao posledica takvih informacija.
ZelenaLutrija.com drži i čuva druga prava vlasništva na sajtu.
Osim informacija koje su u javnom vlasništvu ili za koje dobijete dozvolu, nemate pravo da kopirate, modifikujete ili na bilo koji način menjate, objavljujete, prenosite, distribuirate, izvršavate, prikazujete ili prodajte bilo koju informaciju zaštićenu pravima vlasništva. Slanjem informacija ili sadržaja na bilo koji deo ZelenaLutrija.com foruma, Vi automatski dozvoljavate i predstavljate garanciju da imate pravo da dozvolite ZelenaLutrija.com ili članovima ZelenaLutrija.com bespovratnu, kontinualnu, neograničenu, globalnu dozvolu da koriste, kopiraju, izvršavaju, prikazuju i distribuiraju takve informacije i sadržaje i da iz takvih sadžaja koriste bilo koji deo u bilo koje svrhe, kao i pravo i dozvolu da koriste gore navedene sadržaje. Svi zaštitni znakovi (trademarks), logotipi, oznake usluga, firme ili imena proizvoda koji se pominju na ovom web sajtu su vlasništvo kojim raspolažu njihovi vlasnici.