|
|
Stare teme Teme iz ostalih foruma koje su zastarele i zatvorene davnih dana. |
|
Thread Tools | Display Modes |
#1
|
|||
|
|||
Moje iskustvo sa USA
Zapravo, imigrantsko iskustvo je mog brata, ja sam u USA bio vrlo kratko (5 meseci), tako da cu opisati kako je on otisao i poceo, a i kakav je bio moj dozivljaj Amerike.
Uglavnom, iz Novog Pazara smo, a stariji brat je dobio vizu i otiso 2001 sa zenom i 2 djece. Razlozi su dobro poznati - korupcija, nemogucnost nalaska posla, nemastina, losa administracija, itd. Po zanimanju je dipl. inzinjer energetike, a supruga vaspitacica. Otisli su u Camden (New Jersey), zivjeli bukvalno kod porodice iz NP koju nisu poznavali (god dana a posle su iznajmili svoj stan) a prihvatili su ih ko da su im rod rodjeni. Preko te porodice se zaposlio jednoj obliznjoj Car&truck rental kompaniji kao osoba koja se javlja na telefon i prima porudzbine za iznajmljivanje, a supruga je povremeno radila u salonu lepote. U Camdenu inace nisam bio, ali sam iz price shvatio da je to dosadan mali gradic sa tipicnim Amerikancima (sa svim njihovim predrasudama). Tako su zivjeli par godina, a onda je on uz ustedjevinu i neki sitan "scolarship" koji mu je pokrila kompanija, upisao master (prije toga je morao da polozi jos neke ispite) iz zastite zivotne sredine na Temple University u Filadelfiji (Camden i Filadelfija inace nisu mnogo udaljeni, cijelih 15-20 minuta autom - kad nije rush hour... a kad jeste, bogami nekad i sat-sat i po treba), a zena se 5 godina posle dolaska i bez ijedne jedine rijeci znanja engleskog, upisala na jedan manje poznat lokalni univerzitet, i dobila bachelors degree in teaching science iliti po naski, ponovo je postala vaspitacica za elementary school kids. E tu krece njihova promjena zivota - 2008 godina. Odlucili su se preseliti u Filadelfiju, djeca su porasla, valjalo ih upisati u bolje skole. Oboje su slali desetine cv-eva, i na kraju je on pozvan na razgovor u Comcast centar (najvisha biznis zgrada u Filadelfiji - 60 spratova) gdje je i dobio poso kao "oficir zivotne sredine", tj. jedan od oficira (ima ih vise). Godisnje zaradjuje oko $51000+bonus, poso je lagan, jedina mana je sto zivi u Morrell Park-u, koji se nalazi u Northeastern Filadelfiji, pa mora duze da putuje do posla. Inace, ja sam odusevljen gradom. Posto ranije nisam pretjerano mnogo putovao, work&travel program me je odusevio, ali Filadelfija je bas nesto posebno. Ima mnogo crnaca, kineza, i neprevazidjen mi je osjecaj kad izadjemo navece u restoran ili bar, bariti japanke, crnkinje, uopste biti u drustvu toliko razlicitih rasa i nacionalnosti. Grad je inace veliki, kuce po rezidencijalnim djelovima uske a na sprat, fino uredjene fasade spolja, ali podosta skupe. U gradu na vise mesta ima walmart samoposluga, gdje se jednom nedeljno ide u kupovinu, i moze da se nadje svega... od osnovnih namirnica za hranu, do camaca, bicikala za djecu, haj tek opreme itd. Ljudi su okej, malo mi se cini podozrivi i cudljivi u odnosu na ostatak Amerike gdje sam bio, ali uglavnom prijatni. Snajka je u medjuvremenu radila u jednoj zgradi na 200 metara od Komkasta kao security officer (zadatak joj je bio da pazi da se svi koji ulaze u zgradu upisu u listu posetilaca, da na smjenu odnosi/donosi postu sa koleginicama itd), a kad je dobila pozitivan odgovor od jednog vrtica, zaposlila se tamo kao vaspitacica i zaradjuje oko $35000 godisnje. To im je omogucilo da zive u prelijepoj prostranoj kuci u M. Park-u blizu boljih skola za djecu koja sad vec idu u high-school, i pricaju pravim pravcatim americkim naglaskom. Uglavnom, dobro im je, zadovoljni su... u Philadelphiji ima i nasih ljudi (i iz Srbije i iz cijele bivse juge, posebno iz Hrvatske), tako da sa njima pomalo komuniciraju, ali se zale da medju nasim ljudima ima mnogo mufljuza, tipa... covjek ti daje nadu, prica ti pricu, obecava, poziva se na "zemljastvo"... a posle te zajebe ili slicno. Oboje voze automobile (primjetio sam da amerikanci inace jako cesto, tipa na svake 3-4 godine mijenjaju svoja kola), on Ford expedition, a ona neko crveno auto koje nisam prepoznao. Stariji sin polaze voznju (djeca od 16 godina u US mogu da voze), a burazr planira da za par godina kad ustedi para, upise letacku skolu i dobije pilotski sertifikat (to mu je zelja od malena). Ja se nadam slicnom zivotu, tj. zelim da odem i jedva cekam da podnesem zahtev za zelenu kartu. Kad smo vec kod toga, interesuje me da li ja mogu sam (bez porodice) da odem tamo, ili je neophodno da sam ozenjen? |
#2
|
|||
|
|||
ccc koliko mi je samo drago kada ljudi koji su sposobni i koji zele da ostvare nesto u zivotu odu iz ovakvih sredina gde nazalost nemaju uslova zbog cinjenica koje si naveo, svesno i znajuci da svoje zivote bukvalno moraju da zapocnu od 0, od novog lista i sve iz pocetka, i jos uspeju, e pa to je velika radost i toplina za dusu i za svaku pohvalu.
Jos jedna od mnogih prica koja u velikoj meri ohrabruje i daje optimizam svima onima koji se dvoume da li da odu ili ne,da zapravo za svojima zeljama i snovima treba ici,probati i uraditi bilo sta pa kako god,ja sam recimo rodjen u Sloveniji, kada je rat poceo otac je bio vojno lice mislio da ce u Sloveniji da bude strasno,preselili smo se u Srbiju i onda vec klasika,dosli smo gde smo dosli,ja se nikad nisam pomirio sa tom cinjenicom,pokusavao sam da se vratim ali su me uvek odbijali, tako da se sada nadam da ce mi fact da sam rodjen tamo u ovom slucaju pomoci i biti od znacaja i srece,te izvucen na lutriji. Jedino sto zeni nije svejedno,jer joj tesko pada pomisao da bi toliko daleko zivela od svojih i da ih ne bi cesto vidjala,ali svako treba da zivi svoj zivot i da se bori da mu bude bolje,trenutno zivimo u trosobnom stanu sa mojima,uzeli smo jednu sobu,a kakva je situacija svoj stambeni prostor i zivot nikada necu srediti i promeniti,tako da bez razmisljanja ako budem izvucen otiso bi kod sestre u drzavi Indijani i pokusao da nesto promenim na bolje. Eto nisam hteo da ti poremetim temu,ali imam potrebu da iznesem sta mislim i osecam s'obzirom da se ovde na forumu okupljamo mi koji se slicno osecamo i razmisljamo i koji zelimo da promenimo zivote pomocu Lutrije,jer se ne moze sa svakim pricati o promenama na ovakav nacin zato sto ima ljudi koji ne zele i nisu spremni da promene svoje zivote,vec ce radije cekati da im padne sa neba. |
#3
|
|||
|
|||
Emir87, do sad su brat i supruga (i djeca) vec trebali biti americki drzavljani 2001 zelena karta, 5 godina manje 90 dana su mogli predati za naturalizaciju.
Nadam se da je tvoj brat poslao I-130 za tebe cim je dobio drzavljanstvo - do sada si mogao biti na vise od pola puta do viza broja... Sto se tice braka, po oba osnova tvoja supruga i djeca idu u paketu sa tobom AKO si ozenjen. Ako ne, a razmisljas o tome, pocni planirati na vrijeme - ako te ne procesuiraju zajedno vec cekas da ti prvo dobijes zelenu kartu to moze postati dugotrajno cekanje od 2-5 godina... |
|
|
Similar Threads | ||||
Tema | Pokretač teme | Forum | Odgovori | Poslednja poruka |
Zanimljivo iskustvo o SAD izvesnog Saše | Good Spirit | Vaša strana | 82 | 25.01.2012 15:49 |
opet ja i moje ideje | neky | ZelenaLutrija.com - O sajtu | 1 | 13.10.2008 06:53 |
Moje iskustvo sa kupovinom automobila (2/2) | emigracija | Vodič za nove emigrante u USA | 0 | 07.08.2007 15:51 |
Moje iskustvo sa kupovinom automobila (1/2) | emigracija | Vodič za nove emigrante u USA | 0 | 07.08.2007 15:09 |
Moje iskustvo sa bankama koje posluju samo preko interneta | emigracija | Vodič za nove emigrante u USA | 0 | 07.06.2007 19:44 |