Sretno Stizeljeto :) Jako mi je drago zbog vas :)

Eee konacno da nekom krene!! Svaka cast!!

Cestitamo Stizeljeto!!! Docekasmo napokon i dan da neko, osim programera, dobije posao u struci...:bravo:

I od mene cestitke :)
stvarno mi je drago procitati da bar nekome ide dobro.

Hvala svima. Mozda bi bilo dobro da svi koji trebate za Ameriku da si nekako namjestite da dodete u proljece ili ipak malo kasnije jer ovdje je kriza u samom jeku. Mnogi financijski savjetnici prognoziraju tesku 2009 godinu, jos puno ljudi ce izgubiti posao. Samo u januaru je 600 000 ljudi izgubilo posao. To je strasna brojka. Oporavak se ocekuje da ce biti polagan, ali je siguran, ali trebat ce nekoliko godina, sigurno do 2014.

Medutim, nesto se sigurno moze naci, no potrebno je oboruzati se strpljenjem a i doci financijski pripremljen za mogucih nekoliko mjeseci bez zaposlenja. Mislim da treba oko dva, tri mjeseca da se nade nesto. To je naravno relativno, nekome ce mozda trebati manje. Ocito da nema pravila ni u vezi vecih i manjih gradova. Sve ovisi o tome koliko je odredeni posao trazen u nekom mjestu. Mi smo u Springs dosli jer su nam tu jako dobri prijatelji i kod njih smo se osjecali dovoljno slobodni da zivimo s njima mjesec dana. to nam je mnogo pomoglo, medutim moze se i bez toga, ako se napravi dobar plan prije dolaska. U svakom slucaju probajte ici negdje gdje nekog znate, pa makar nekog i s foruma ko ce vam moci pomoci. Ako neko zeli u Springs, slobodno se javite. :)

Cestitam na zaposlenju....svaka cast sto je posao u struci. Nek vam je sa srecom...sada ce biti sve lakse kada se osete primanja :-)

:bravo:
Sve najbolje samo napred.

i ja se pridruzujem iskrenim cestitkama!

E konacno!
Cestitam! :bravo:

Eto isplatilo se traganje.
Sve najbolje!!
Pozdrav

sta konacno? pa to je bilo super brzo! narocito u vreme danasnje ekonomije.....

Konacno neko da se pohvali novim poslom:grin:

a pa to svakako, ma bice posla ljudi, samo polako......sad je malo teze, ali nije nemoguce.

do tada se treba ubaciti u kako ja to volim da kazem "survival mode"....nesto slicno kao africke ribe plucasice koje kada naidje velika susa, zakopaju se u blato, i tu su u stanju da kuliraju ako treba i po nekoliko godina dok ne padne sledeca kisa. :D

Mi smo odavno u blatu...

Stizeljeto, bas citam tvoj post na drugoj temi i vidim da ste se dosta dobro privikli do sada. Daj nam kratki update, sta se desava sa poslom, sta radite, hodate, druzite se ... Bas me zanima.
Pozdrav!

Pozdrav Stefice! Pa evo s poslom je sve super. Prva placa je stigla nakon dva tjedna rada, sada ocekujemo krajem mjeseca da dode i drugi pay stub. Polako je prosao i taj probni mjesec, tako da mislim da ce uskoro biti i sastanak sa glavnima na poslu da vidimo dali ce muza uzeti za stalno. U ovih mjesec dana su stigla jos dva odgovora iz organizacija gdje je muz aplicirao i obadva su bila negativna. Svi redom naglasavaju kako ima puno aplikanata, na stotinjak i da on nije medu uskim krugom za intervju.

TAko da smo jos sretniji sto je ovaj posao dosao u tako jedno tesko ekonomsko vrijeme i iako nije najbolje placen posao, vidimo da cemo se moci nekako provuci i sa tim.

Kao sto sam napisala vec, obisli smo nekoliko drugih stanova koji su blize poslu, medutim nista nije povoljnije od ovog gdje smo sada. Nije ni tako lose, muz vozi u jednom smjeru do posla dvadesetak minuta. Ja sam sa malenim doma, dobila sam i ja vozacku, pa koristim kad muz ne vozi da se i ja provozam po gradu. Sad kad je sve toplije vani planiramo obici mnoge turisticke atrakcije ovdje u gradu. Pstoji dio grada gdje ljudi jos uvijek zive poput amisa. To je naravno namjerno, kako bi ljudi vijeli kako se zivjelo prije od svog rada, oni obraduju zemlju, sami si peku kruh svaki dan, ne koriste struju i slicno. To je jedan posjed i ljudi posjecuju taj mali grad unutar grada i jako je zanimljivo. Ima jos puno stvari koje zelimo pogledati ali cemo ih vjerojatno rasporediti jednom mjesecno jer su te turisticke atrakcije dosta skupe.

Meni je osobno malo dosadno doma po cijeli dan dok se muz ne vrati oko pet. Vec sam pocela kuhati vecere a ne ruckove i planirati da to sto kuham ostane i za sutra da muz nosi na posao, da si ne kupuje junk food. To je nesto novo na sto se treba naviknuti. Imamo lijepo igraliste za djecu u sklopu apartmana tako da svaki lijep dan iskoristimo za to. Ovdje mi zivi prijateljica iz Hrvatske, radi njih smo i dosli tu, da nam pomognu da se snademo, ali tako da se i nas dvije redovno druzimo sa nasom djecicom, dok muzevi rade. Odd amera je malo teze naci prijatelje, imamo vec jedan bracni par koji nam je super, s njima se posjecujemo. To je nesto sto nam najvise fali, jer smo navikli da imamo goste ili idemo u goste svakih par dana dok smo zivjeli u Makedoniji. Preko skype'a smo u kontaktku svakodnevno sa nasim roditeljima, svakih par dana sa starom ekipom, ali naravno jos uvijek osjecamo prazninu jer se nemozemo druziti u zivo.
Pozdrav i sretno na intervjuu 20.3. Pozdrav!

Pa sta da ti kazem...zivis americki san :-)
Nego, jel nameravas mozda i ti da trazis poslove....cuo sam da posao ume da ubije prepodnevnu dosadu :naughty:

hahahah, pa znas da vec mislim o tome. Ali odlucili smo za pocetak da budem doma jer imamo klinca od dve godine koji se ne moze od mene odvojiti ni pet sekundi. Udri u plac kao da sam ga zauvijek ostavila samog na milost i nemilost. To je normalna faza, zove se seperation anxiety kod djece i ko za napast njega je sad uhvatilo. Mislim da je prerano da ga sad jos traumatiziram sa odvikavanjem od takvog ponasanja (ameri imaju korake za sve) jer se to ne radi uslijed ovakve promjene kao sto je selidba koju smo mi prezivjeli.

Voljela bi raditi nesto od doma za pocetak, ali ne odbacujem potrebu da i ja radim jer vidim da mi nema druge. Moj plan je bio skroz drukcji, druga beba pa da ostanem doma sa obadvoje djece, osobno smatram da bi za njih to bilo najbolje, a ne neki vrtic. Ni ja sama nemogu zamislit da sam odvojena od njih 8 sati na dan i da tako malu djecu ostavljam negdje drugdje. Ali nasi planovi su sada promijenjeni jer nemamo sredeno zdravstveno tako da trudnoca ne dolazi u obzir za sada.

Al to sto kazes za dosadu ima lijeka, ali kad zaskripi financijski onda mi nece biti druge nego da i ja zasucem rukave :)

Ufff...pa ne bih se bas slozio sa tobom da je to najbolje....ipak je bolje za decu da se socijalizuju. Nazalost, ovde su vrtici toliko skupi da se cesto isplati da zena ostane kuci i ne radi (pogotovo za dvoje dece)....ta usluga moze biti i 2000$ mesecno, sto je bruka skupo. Zato su i ameri tako otudjeni...imaju jednog-dva druga i to je to....sa njima su po kuci (jedan spava kod drugog) i igraju igirice i gledaju filmove. Ne znam....ali meni je to strasno, ipak mislim da je vrtic najbolja stvar za decu...iz 3 razloga:
1. Osamostali ih malo...da ne budu toliko vezani za roditelje
2. Imaju program pripreme za skolu i ostalo...ipak ih spremaju skolovane vaspitacice, koje su to proucavale.
3. Najbitnije, socijalizacija i druzenje sa ostalom decom.

Nazalost, u US je to papreno skupo...

Ma imaju kod nas i takve jeftinije za soc. slucajeve ili cak ima jedan vrtic gdje odneses dijete ako mislis da nemozes podniejti vise stres i mislis da ces mozda puknut i naudit djetetu. To je besplatno i to je super jer ima sve vise nasilja nad djecom. CEsto je to povezano sa socio ekonomskom situacijom i ljudi polude. Medutim sama pomisao da moram nositi dijete pod takvim uvjetima, recimo zato sto nemam novaca da si platim ''normalni boravak'' mi je zastrasujuca.

U ostalom ima istrazivanja koja pokazuju da je najbolje dijete stavit u vrtic nakon trece godine. do trece godine (bila je i UN-ova akcija u vezi toga "Prve tri su najvaznije" gdje se apelira na roditelje da uloze svu svoju snagu u odgoj djeteta i u pruzanje onoga sto mu je najbitnije do trece godine. Oni kazu da su te prve tri godine kljucne u sveukupnom razvoju djetetove osobnosti i jako je bitno da uz dijete budu ljudi koji mu najvise mogu pruziti, a to su najcesce roditelji. Ima i drugih razloga zasto se preporuca vrtic tek nakon trece godine. ja sam isla na satove za mame i voditeljica koja je 20 godina bila odgojiteljica u vrticu nas je ucila isto, da ne stavljamo djecu, ako je to moguce, do trece godine u vrtic.

Naravno i ja mislim da je dobro da dijete ide u vrtic, u ono predskolsko doba, pogotovo ovdje kad je to tako lijepo organizirano i puno se radi s djecom. Inace nemamo problema sa socijalizacijom, mali je do trena kad smo trebali seliti za Ameriku bio toliko otvoren (i sada je - pozdravlja sve zive na nekoliko jezika - svi ga zele gnjaviti jer je sladak i takvo je otvoreno dijete, svima se smije, sa svima zeli komunicirati) da sam ga doslovno mogla ostavljati cak i sa potpuno novim ljudima, a da se ne bi ni okrenuo za nama. Zato je ovo sada drukcije i ja sam se zacudila jer sam mislila da ga ova faza straha od nepoznatih i odvajanja od mene nikad nece zadesiti.

Iskreno nekako me i strah traziti posao i gubiti vrijeme i energiju na to jer prvo nisam spremna ostaviti malog negdje cak i da nadem nesto sto mozemo priustiti, nego i zato sto sumnjmam da cu nesto dobiti. Previse ljudi aplicira za poslove i vidim i koliko je muzu trebalo da nade nesto. TAko da sumnjam da cu nesto i naci cak i da trazim, pa dok ide ovako s jednom placom, malo cemo se stisnuti i izdrzati dok ne dodu bolja vremena i za posao i za druge stvari.

vreme za vrtic
 

A vidis, stizeljeto, nas mlade mame u Srbiji su ucili da je najbolje vreme za dete da krene u jaslice sa oko 11 meseci, jer njegova radoznala psiha je u tom periodu najotvorenija za prihvatanje novih i nepoznatih ljudi.

Sad, naravno, ti imas i posebnu okolnost - preseljenje, koje je sigurno svojevrstan stres i za vas odrasle, a kamoli za njega malenog...

A i sto duze mislim o tome, sve mi se vise cini da su nam ono iz prvog pasusa govorili samo zato jer je kod nas porodiljsko odsustvo 12 meseci, posle se vec moras vratiti na posao, a dete mora neko da cuva. Pa ako nemogu bake i deke, a nemas novca za full time babysiter, preostaju jedino jaslice...

Ne mogu ni da zamislim kako je zaposlenim mamama u USA, koje moraju nazad na posao posle dva meseca.:smrc:

A joj sa 11 mjeseci dijete u jaslice, odmah mi se pojave slike male balave, rasplakane djece u tim kreveticima. Ne moze me niko uvjerit da je to najbolje rijesenje da se dijete socijalizira. To ovisi uvelike o samom karakteru djeteta i o okolini koja stvara sigurno okruzenje za dijete, ljudi koji ga prihvacaju i pokazuju mu ljubav i primjer. Mi smo stalno imali goste, djecu koja su se igrala s njim, hrpa ljudi koji jedva cekaju da ga izgnjave i izigraju i mali do sada stvarno nije imao problema s tim. Mislim da je to da je dijete dobro stavit u vrtic oko godine dana uvjetovano porodiljskim i istina je da djeca tad bas ne razumiju mnogo pa, ajde tutni ga u vrtic nece ni znati da me nema. Medutim to mi ne izgleda kao najbolje rjesenje za samo dijete, iako je stvarnost i potreba za zaposlene mame. E da su nam svima bake pri ruci, osobno bi tada mirne duse isla raditi znajuci da mi je dijete u sigurnim rukama.

Ne mogu zamislit americke mame koje nakon dva mjeseca idu na posao. Pa ni tijelo ti se ne oporavi za toliko vremena. To je potpuno besmisleno i okrutno prema majkama i bebama. Ali mnoge amerikanke i ostaju doma, pa ja ovdje vidim sve nesto po troje, cetvero djece. To je za nas pojam previse, medutim kod njih to ide tek tako, da bude veselije doma, nikad dosta djece, tako mi se pravdaju.

pa zato oni dovode iz siromasnijih zemalja Au pair djevojke.. da im cuvaju djecu.. i zato odmah naprave dvoje troje.. o jednom trosku...:)

Prakticno nema sta..

Ma super nam je bilo (i meni i njemu) kada je sa 13 meseci posao u jaslice: vec je bio stabilan u hodu, cuclu smo ostavljali kod kuce, sam me je vukao da ide, nije uopste plakao prvih nekoliko meseci. Nas individualni slucaj je izgleda potvrdio tu parolu "sto ranije to bolje".

Problemi su nastali kasnije, kada su do izrazaja dosle sve manjkavosti naseg vaspitno-obrazovnog sistema i sistema zdravstvene zastite, o kojima stvarno necu sad...

Ali, potpuno si u pravu, svako je slucaj za sebe, sa svim svojim okolnostima i specificnostima. Mislim da na tvom mestu ni ja ne bih zurila sa ostavljanjem u vrtic.

Potpuno podrzavan Stizeljeto. Nisu sva deca ista.Ima tu nesto i u genima,a i u vaspitanju. Majke koje pokazuju vecu brigu to prenose na decu. Deca to osete i sigurnije se osecaju uz majku. Opet to je sve individualno.
Kod nas je bila slicna situacija, jednostavno nije mogao da se uklopi. U vise navrata smo ga upisivali, a on za svo vreme boravka nije skidao ni jaknu, ni kapu, flasicu nije ispustao iz ruke.Imali smo srece sto se tetka mog supruga tad penzionisala, te smo imali free siterku jos i dobro poznatu osobu.Mnogo je bila edukativnija od svih vrtica.U predskolsko je bio svestan da mora da podje te nije pravio nekih problema, isao prvo polugodiste, onda bombardovanje sto je iskoristio da vise posle toga ne ide. Takav mu je bio i tata kad je bio mali.Skola je dobro krenula bez problema.....
Kad takvo dete bude dovoljno spremno i razumno ono ce to prihvatiti.A kad budes i ti spremna da radis, radi nesto mimo radnog vremena supruga, za pocetak.

Drago mi je sto zenska ekipa razumije nase majcinske dileme, hehehe. Muski bi nas odma otjerali da radimo, kao da odgoj djece nije rad sam za sebe :))) Medutim, salu na stranu, bas citam knjigu What to expect - Toddler years i super mi je. Imala sam i What to expect when you're expecting, definitivno najbolja knjiga za trudnice.

U toj knjizi isto govore o seperation anxiety i kako svako djete to drukcije podnosi. Jedan od razloga koji navode je nedovoljna izlozenost djeteta drugim ljudima sto rezultira prevelikom povezanoscu sa roditeljima. No, to nije slucaj kod nas. To je faza u koju je tek sada usao sa dve godine, ranije smo stalno imali nekoga u kuci i stalno je bio izlozen odraslima i djeci. Jedan od razloga se navodi selidba, a to je mozda jedan od okidaca koji su prouzrokovali ovakvo ponasanje. On ce doslovno plakati pola sata ako treba nakon sto odemo, znali smo ga ostavljati i kad smo dolazili po njega nasli bi ga kako sjedi sam u kutu jecajuci, a kad nas vidi trgne se i rasplace kao da je stvarno bio uvjeren da se necemo vratiti po njega.

Malo mi je glupo bilo sto i ta zena koja je cuvala djecu si radi svoje i ne vide dijete koje je totalno u komi, niti se igrala s njim, pokusala ga angazirat u igru s drugom djecom, ona si tjera svoje kao da je ovo normalno. Mislim si mozda je i to razlog zasto ne zeli ostajati tamo. U svakom slucaju nadam se da ce ova faza brzo proci, nasa djeca stvarno trebaju posebnu paznju, pogotovo zato sto ni ne znaju jezik. To isto moze biti jedna od stvari koja mu otezava da se uklopi medu drugu djecu.

Kada je dete tako malo najlakse moze da nauci tudj jezik. Neki moji drugari sa severa vojvodine nisu do 5 godine govorili nijedan jezik tecno....tj. pricali su i srpski i madjarski pomesano. Ali zato od 5 godine govore oba kao maternji. Mislim da je za dete tako malo najbolje da nauci jezik...jer ce samo tako moci da nauci engleski tecno i da se jednog dana uklopi u ovu sredinu vise nego sto cemo mi ikada moci.

Stizeljeto potpuno te razumem...da vidis samo kako sam rastrzana izmedju toga ostaviti dete u vrtic i raditi. Ne bezim ja od rada taman posla ali bih volela da ne ide u vrtic bar do trece godine a ja za to vreme da pored nje cuvam jos neko dete i tako zaradjujem. Slazem se sa tobom da dete ne treba da ide u vrtic do trece godine, o tome sam pricala i sa iskusnim vaspitacicama i sve se slazu u tome da je sve pre toga prerano. Naravno opet sve zavisi od slucaja do slucaja. Ali kazem ni one ne preporucuju. Ovde nemam problem jer dok radim cuva je jedna od baka i mozemo lagano da biramo kad cemo u vrtic. A inace dosta izlazimo i druzi se sa decom svog uzrasta tako da nema problem komunikacije sa drugom decom. Kod neke dece vrtic moze stvoriti cak i suprotan efekat tj stvoriti blokadu jer se stvori nesigurnost i onda ima taj problem komunikacije sa svojim vrsnjacima. Ali mi je normalno da posle trece godine ide u vrtic jer ima i priprema za skolu i sve ostalo a i znace sta znaci obaveza.

Wingreen kolko ti je stara curica? Moj ce malisan za nedelju dana 28 mjeseci.

Ne sumnjam ja da ce on nauciti jezik i to savrseno da se nece ni poznavati za razliku od nas oddraslih koji cemo cijeli zivot imat akcenat. Medutim, tesko je sada na pocetku jer odgajateljice daju naredbe, upute, kazu im ajmo sada pospremiti igracke, ajmo sjesti za stol i slicno, daje im konkretne naredbe koje ako dijete ne razumije mogu mislit kolko se osjeca zbunjeno. Naravno ima razlika od tete do tete u vrticu, neke ce bas zbog te barijere posebnu paznju pokloniti bas tom djetetu koji ima vecu potrebu, medutim druge ce ignorirati dijete i prouzrokovati jos veci stres i tjeskobu kod djeteta.

Ovdje ima MOPS za mame, sastaju se na vise lokacija u gradu, dva puta mjesecno. To je dobro mjesto za upoznati druge mame, razgovarati o raznim temama u vezi roditeljstva. TAmo se moze stvoriti prilika za babysitanje doma uz vlastito dijete jer tesko da ce neko dati dijete nekom totalno nepoznatom, bez ikakve preporuke, vec tek kad se stvori odredeno povjerenje. Ja jos nisam isla ali planiramo ja i prijateljica jer nam treba drustvo koje ima djecu slicne dobi da se mogu igrati zajedno.

stizeljeto, jako saosecam sa tobom... nama majkama je najteze kad vidimo da nam dete pati... Prosto sam mogla da zamislim njega jadnicka kako sedi u nekom kutku i tiho jeca.
Nama se nesto slicno desavalo sa mojom sestricinom, koja nikako nije mogla da se navikne na vrtic. A krenula je sa tri i po godine. Nekoliko puta sam ja isla po nju, i zaticala je kako medju svom onom decom stiska svoju pidzamicu i place, dok vaspitacica popunjava svoj dnevnik, ili radi nesto sasvim trece... Srce mi se cepalo...

A opet, sa druge strane sa svojim sinom nismo imali problem prilikom polaska u jaslice. Doduse, dugo smo ga pripremali na to, pricali mu o tome, upoznali ga sa vaspitacicom, pa u pocetku provodili vreme zajedno sa njim u vrticu, i postepeno smo produzavali vreme koje je provodio bez nas u vrticu: prvo nekoliko dana po sat vremena, pa dva sata, pa tri... I sa strane emotivnog razvoja smo taj prag "odvajanje od majke" savladali odlicno.

Ali moram da priznam i da smo imali puno srece sa prvom vaspitacicom. On je i dan danas pominje, i kad prodjemo pored jaslica ume da kaze da hoce da ga Dragana cuva.

Hocu da kazem, mnogo zavisi i od osobe kojoj je poveren na cuvanje. Zanima me da li si skrenula paznju toj zeni koja je cuvala tvoje dete, da bi mozda trebalo da mu posveti vise paznje? I ako jesi, kakva je bila njena reakcija?

Pitam to, samo zbog toga sto iz svog licnog iskustva svakodnevno vidim kako mi dete ostaje zanemareno od kako smo presli u vrtic za decu preko tri godine. I vidim da samo kad otvoreno vaspitacicama kazem da primecujem neki problem, one odreaguju i pocnu da rade svoj posao.

Mislim da, kad su nam deca u pitanju, problemima moramo pristupati potpuno otvoreno i nadasve konstruktivno. I moramo ici samo napred, trazeci najbolja moguca resenja.

Molim te, nemoj pogresno da me shvatis, nije mi cilj da ti solim pamet, i sve ovo pisem samo iz zelje da pomognem, ako ikako mogu. Ti najbolje poznajes svoje dete, i najbolje mozes da procenis sta mu je potrebno, a buduci da on svoje potrebe ne moze ni da osvesti, a kamoli da trazi paznju i ljubav od nekoga koga ne poznaje, to moras ti da trazis u njegovo ime.

Jednoga dana cete svakako morati da pocnete da se odvajate, a problem separacije, u bilo kom uzrastu da se pojavi, nije nesto sto nestaje samo od sebe. I sto pre pocnete da trazite resenja, brze cete ga i prevazici.

Iz nekog mog iskustva i saznanja (iako nemam decu) period u kojem je vas mali je idealan za ucenje i sigurno ce brzo nauciti jezik tako da to po meni nije neka prepreka, ovo drugo ok...

Ok...ajd malo da okrenem temu, posto vidim da ima dosta majki sa decom od 2-3 godine.
Da li je moguce da dvoje ljudi i dete zive od jedne plate? Zavisi kolika je ta plata, ali mislim da vecina kada stigne ne moze ocekivati neku bog zna kakvu platu. Da li je neko razmisljao o drugacijim alternativama: da zena i dete ostanu u srbiji dok se muz ne snadje, da nakon par meseci dovedete dedu ili babu da cuvaju dete (ovo deluje kao ok resenje). Mislim, ako znate da ce muz imati posao ovde i da zaradjuje dovoljno novca, onda ok. Ako pak nije tako, izvinite, ali meni ideja da unapred se planira da se bude ovde domacica....pa deluje malo neozbiljno. Ko sto rekoh, ok ako muz vec ima posao....ali trazenje posla stvarno moze da potraje, a i na kraju ko zna koliko ce se zaradjivati....

Da, slazem se. Sve su to ideje vredne razmatranja...

Ili, pak, da otac i dete ostanu u Srbiji, dok se mama ne snadje:da:

Da, taj predlog sam ja juce prezentovala jednom od clanova foruma.... u Los Angelesu, bez obzira koji je deo grada, ne moze da se izdrzi samo sa jednom platom :( to je moguce jedino ako dodjete sa nekih 20K pa to izdrzi za 6 meseci otprilike... Znaci, ovde to ne moze ili ja mozda nisam dobro obavestena. Ali, ja zaista ne vidim poentu da se dodje ovde i bas toliko struggle. E sad, sta je po meni ok varijanta za porodice iz ove sada perspektive: nosilac vize dodje ovde i crash on someone's sofa 4 meseca... za to vreme (pod uslovom da imate kod koga) stedi na svemu i skuplja novce do maksimuma.... onda par nedelja pred istek tih 6 meseci koliko viza traje, renta stan i dovede bracnog druga i dete....

Ovo je vec vidjeno.... moja cica je primila "druga od prijatelja" na tu foru, on je polozio za kamion u medjuvremenu, dobio posao i rentao stan, i supruga mu i sin dosli kasnije... i super su prosli.

Mozda je i to jedna od varijanti o kojoj treba da se razmislja, pa ajte vi sad lagano :1081::1081::1081:

Sad, ja to kazem da je bolja varijanta jer je svakom ko je ovde lakse da prihvati jednu osobu na stan na nekoliko meseci, nego 3 ili 4 osobe jer to uzrokuje probleme sa landlords i moze da traje maksimalno 20 dana do mesec dana... jer jednu osobu je lakse to handle nego citavu porodicu...

Eto, to je moje opinion :)

Bibi, dobar ti je savjet i sigurno cu zamoliti ko god mi cuva malenoga da obrati paznju na znakove tjeskobe i pomogne mu kroz igru i skretanje paznje da prevazide svoje strahove od odvajanja. Ostavili smo ga do sada samo taj jedan put, ali evo sutra cemo morat ponovo, ali ostat cu duze s njim na pocetku, pa otici i vratiti se za ne vise od pola sata da vidim kako mu ide.

A sto se tice prezivljavanja sa jednom placom stvarno je tesko. Mi uspijevamo nekako sada jer smo platili stan unaprijed tri mjeseca i ne osjecamo kiriju na svom budetu. Medutim vec od aprila cemo poceti redovno svaki mjesec placati stanarinu i mislim da cemo morati stegnut kais. Za nas nije bilo pitanja o tome da idemo odvojeno, npr. muz prvi pa ja s malim. Prvo ja se nebi snasla sama sa dva presjedanja, prvi put avionom na tako dugo putovanje, kad se sjetim Frankfurta strah me hvata, mislim da bi se sama izgubila, da ne bi znala na pravi terminal. A drugo, nismo se stvarno nadali da ce biti toliko tesko naci posao i da ce trebati dva mjeseca da te itko uopce pozovoe na intervju. Da smo to znali, mozda bi se i odlucili razdvojiti za pocetak. Mozda je to jedna od opcija za one parove s djecom koji se ove godine planiraju seliti. No neka vam je svima sa srecom, da nadete posao kao nasi Xeg i Sunshine jer najbolje je da se obitelj ne razdvaja ako je to ikako moguce.

Moja Nadja ima 20 meseci. Slazem se sa tobom da ce oni najlakse nauciti jezik ali sigurno ce im sad u pocetku biti tesko jer su tek sad naucili da pricaju srpski pomalo i sad im neko na engleskom govori sta treba da urade. Mislim da je prilicno stresno za njih. Najbolja varijanta za pocetak su, slazem se, baba i deda ali mi tesko da cemo uspeti tu varijantu da izvedemo. Ali eto vidis imaju ti sastanci mama koji su sigurno od pomoci.

Wingreen, sto se tice jezika, ne sekiraj se za djecu.. oni ce to upiti za samo par dana.. Ja imam sestrica koji cini mi se od kako zna za sebe samo gleda cartoon Net. On sada ide u drugi razred osnovne skole.. On umjesto neke nase rijeci upotrebljava rijeci na engleskom.. jer ne zna nasu rijec. A zivi u Bosni.
Sa 5 godina je vec pravio recenice bez greske na engleskom. Tako sto se tice djece.. garantujem vam da njima to nece biti nikakav problem.

Nego, moj savjet je kao sto dreamer rece, da se raspitate mogu li i na koji nacin bake i djedovi da dodju.. pa da Vam oni pomognu sa djecom.. Jos neko se raspitivao za ovu opciju.. cini mi se D$D.. pa ako je nesto saznao da nam pusti info za to...

@stizeljeto ma to za aerodrome ti se cini, jer si sada bila sa suprugom, i vjerovatno je on pratio terminale i sl. Da si bila sama jako lako bi se snasla jer bi morala i potrudila bi se. Ja sam jednom prilikom putovao sa zenom koja je bila sa bebom od 8 mjeseci i isto joj je to bio prvi let avionom... Letila je do Kanade..i bila je sva pogubljena.. ali samo je pratila znakove i bez problema vjerujem zavrsila svoje letove.. Ono sto hocu da kazem jeste da je sve to tako jednostavno, i kad moras da se snadjes snaci ces se.. da ne spominjem sve te ljubazne sluzbenike koji te upucuju.. kad god ih pitas, ili ako ne znas jezik jednostavno im pokazes kartu i oni te upute dalje.

Ma djeci nije problem jezik, to se brzo upija.
Ja sam engleski pocela uciti sa 7 godina, i na pocetku je izgledalo pretesko, kada se sjetim samo koliko sam se mucila da izgovorim hello, ali danas, 13 godina kasnije, ga znam perfektno. Vremenom se i naglasak izgubio tako da je znalo bit situacija u susretima sa nekim Amerikancima da ljudi nisu htjeli da mi povjeruju da nisam Amerikanka i da nemam nikakve veze sa Amerikom lol:grin:

Kod male djece je odlicno sto se brzo uklope i naglasak vecinom nece imati, za razliku od odraslih sto zna bit zeznuto, cula sam da Amerikanci bas ne vole ljude sa naglaskom:-_-;:

U pravu si, on je to i uspeo (odatle mi ideja :))....ali najbolje je da on opise svoje iskustvo.
Isto znam jos jedan par kojima je roditelj dosao u posetu nakon 3 meseca sto su bili ovde. Generalno, ameri ne prave problema oko vize.

To sa bakama bi bilo fenomenalno, ali neznam dali bi im pravili probleme u vezi viza, mozda bi ih odbili jer znaju da su im djeca tamo i da postoji sansa da ilegalno ostanu u drzavi.

Ljeto, treba mi savet, imali ste slican put kao i mi pa me nesto interesuje. Hteli ste da cekirate prtljag u Zagrebu sve do Denvera ali ste morali da ga sami prebacujete kada ste sleteli u Philly. Jel to tako mora ili postoji mogucnost da se prtljag cekira na polaznom aerodromu sve do krajnje destinacije?
Mi idemo Beograd - London - DC - Atlanta
Kako sam iz tvog posta shvatio u nasem slucaju ce ga u Londonu automatski preusmeriti a mi cemo morati kad sletimo u DC, ili mozda moramo mi sami i u Londonu da se ne bi izgubio kao i vama?