DIO III


25. decembar
Prvi dan Božića. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da mi je dočepati se aviona. Nalećem na Deda Mraza u bermudama, šaljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vreću sa rižom i otpakovane vreće mlijeka u prahu … kažu šupci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je već prevršilo mjeru. Psujem tečno. Oni se smiju. Budale.
Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponašam nakon što sam ljubazno stisnuo pilota i vikn’o mu na uho: “Vozi Miško!”.

27. decembar
Amsterdam. Mmmm, osjećam miris Evrope. Zadržavaju nas u policiji, kažu istekla nam oba pasoša, i crveni, i plavi. “Ma, koji ste mi vi …” mislim se, ja - tamo se ja više ne vraćam. Fino mu kažem: “No Amerika, no, niks, kaput, finito…” Prenoćili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijeće, kaže treba da prođe neko ispitivanje. Baš smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno našeg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijeće mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjećuje.

31. decembar
Nakon dvije noći prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Beč. Svi smo se već međusobno posvađali.
Optužuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjeđujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, već smo skoro kući. Slećemo u Beč. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes’ klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.

1. januar
Novu godinu dočekao u krugu familije, u posebno ukrašenoj ćeliji. Gledam novogodišnji koncert kroz rešetke. Djeci poklanjam čokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Sviđa joj se. Miriše. Izgleda da će nas pustiti već za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Već sam skoro zaboravio ona sranja što smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintoš, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih riječi nakon našeg groznog McDonald’skog iskustva.

6. januar
Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok. Uvoženje opasnih materija, oduzimaju nam baterije.
Brzo nas oslobađaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi plaćali carinu, ostavljam lažni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokažem da je korištena. Niko iz familije ne priča sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku.
Carinik se smješka, policajci se smješkaju, taksista se smije, ja mislim da nešto debelo nije u redu. Nisu me čak pitali ni za putovnicu, domovnicu, šahovnicu… Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kažu, kak’ ste vi Bosanci bedasti.

7. januar
Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki međudržavni sporazum. Nije mi jasno, bunim se k’o Grk u zatvoru. Odustajem, iz čarapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlučujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreća. Baš bih se obruk’o. Stižemo u zadnji čas na Kolodvor, banka još radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U čekaonici svi puše, postaje neizdrživo. Idem do klozeta da dođem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, neko je prodao višak karata, biće gusto. Ja pristajem na tri sjedišta za četiri karte, pod uslovom da prtljag držimo u krilu. Bolje išta nego ništa. Hajd’, mislim se, nek’ je živa glava.

8. januar
Ovo pišem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali. Al’, opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokušavam zaspati, ne mogu, muzički ukus šofera je gori od onog već lošeg predratnog. Neko povraća pozada. Neko otvorio Argetu i otpakov’o kuhana jaja. Povraća mi se, da hoće zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi kožnu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukočen toliko da me policajci skidaju. Kakva noć.

11. januar
Ovo pišem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreća, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki švercer pristaje da trampi paket argete za džepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji.
Nismo gladni. Ja sam ukočen, svaki me mišić boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce usput.

12. januar
Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje čekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer’o. Pa, neće Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi žena kaže da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijeće i nešto se domunđavaju oko naših sjedišta. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaže, dobro došli kući. Svi nam se zahvaljuju na stanici što smo ih zabavili. Svi puše. Malo mi je zlo. Nude me pićem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrčavam na čisti zrak.

13. januar
Pokušavam prvi put da uđem u “svoj” stan.

14. januar
Već nekoliko puta pokušavam da uđem u stan. Provodimo čitav dan u raznim opštinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokušavamo da iznudimo nalog za iseljenje “stanara”.

15. februar
Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u “našem” stanu. Pokušavam istjerati te nevaljalce. Više smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noć. Danas kod ovog, sutra kod onog.

20. februar
Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Prepoznaju me, kažu da nisu ušli u trag lopovima iz autobusa, još, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rješenje za stan, i nalog, i da nemam gdje spavati. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - a da nam se pridruže, i u združenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje ništa. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, ništa. Al’ **** ga, svoje je svoje, ljubim štokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal.

28. februar
Baš je naš svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase ćilime što su komšije čuvale šest godina. Neko na podvožnjaku našao nas televizor i otkupio od jednog švercera. Sa smeća donijeli naš bojler. Nađeno dosta naših slika, predratnih. I moja diploma, zgužvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Već pomalo i djeca razgovaraju sa mnom.
Fata je rekla da će mi dati čim ponovo nabavimo krevet.

1. mart
Danas sam već počeo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole još od onog autobusa, imam puno unošenja, radim s robom. Fata počela da šije kod jedne fine žene. I ona je, kaže, bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta da dođe na svoje, ali, kaže, ako radimo vrijedno i imaćemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne časove djeci. Oni nisu još u školi, do septembra. Sada su nam dali dobru šansu da polažu ove razrede što su završili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje ništa ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja još imam problema sa politikom. Sreća, televizor nam se često kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja očekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozačkom dozvolom mogu dobit’ fini posao za neku međunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, gdje god dođem, svi puše. Puše pravo. Na to se nikako ne mogu navići, k’o da nisam čitav život živio ovdje.

2. mart
Pitate se, gdje ćemo sad. Nećemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraća. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde više ni puškom otjerati. Dobro nam je - u pičku materinu.

KRAJ

Pozdrav,

Prenosim vam clanak iz jednih novina - kratak uvod u mlacenje zena. Ko je ozenjen moze i da proba ako mu se svidja:)

Dobre vesti odmah na pocetku: ogromna vecina zena je mnogo slabija od muskaraca! Priroda ti je bila blagonaklona u ovom slucaju. Zene su fizicki slabije i cesto emotivno nestabilnije. Ovo drugo je posebno bitno ako planiras da nabavis si neku koju ces batinati na duze. Eksperi iz ove oblasti preporucuju da se odabere zena nizeg stepena obrazovanja , iz nesto nerazvijenije sredine, patrijarhalno odgajana. Tradicionalne vrednosti i strog odgoj daju vrlo pogodan temeljh za razvoj kvalitetne i duge zlostavljacke veze. Mnogo je jednostavnije gaziti i ponizavati zenu ukoliko ona unapred razume da si od boga dan da to radis. Ukoliko si nov u svemu ocome, predlazemo da pocnes od kaznjavanja zene za lose obavljen posao "kakvo si ovo sranje skuvala?" BAM! BAM! TRAS! Kasnije ce batinjanje postati bezrazloznije, a samim tim kvalitetnije. Posebne poene nosi prebijanje zene pred sitnom decom ili cak (ukoliko si pravi baja) pred porodicom i prijateljima. O aranzmanu zena+deca multi-maltretiranje da ne govorimo! Zena se moze fizicki maltretirati na dva osnovna nacina. Prvi je psiholosko ponizavanje sa blazim ali veoma uvredljivim cuskama i sljagama. Domaca kinematografija prepuna je bravuroznih primera ove discipline. najcesce ovaj vid zlostavljanja je samo uvod u drugi koji se sastoji iz pravog hardcore batinjanja, lupanja, odvaljivanja i gazenja. Zlostavljaci koji se stide svog hobija izbegavaju da svoju zrtvu mlate po predelima koji su vidljivi komsijama i okolini. U batinaskom slengu ovakvi ljudi se zovu "ugledni gradjani" i ostatak scene ih smatra pickicama. Nije zgoreg pronaci ni kakav aerodinamicni a tezak predmet kojim mozes odoriti saku ili nogu, a opet kvalitetno naneti bol i ubiti u pojam ( ili samo ubiti) zensku osobu. Doajeni kucnog nasilja tvrde da je dozivljaj visestruko pojacan ako se vrsi u alkoholisanom stanju, ali opet,mnogo alkohola utice na ucinak pa su jacina udarca i preciznost cestomanji. Knjiga "Vekovni obicaji tradicionalnog domacina" daje i step-by-step procedure:

-Zeno, gde mi je kais?
(kais se nalazi domacinu oko pasa)
-Ne znam, nisam ga videla…
(sve i da je htela, nije mogla od stomaka domacinskog)
-Pizda ti materina, je l' zato radim i mucim se
(veoma dobar i efektan uvod u prvi udarac
po principu "sto manje smisla – vise batina")
-Ociju mi! Kais ne videh nigde u kuci, da nije na tebi?
(kardinalna greska!)
-Ti ces da mi kazes gde je meni moj kais, a?! Dolazi 'vamo kurvetino!
(udarac u potiljak, samar i cupanje kose)
-Nemoj, Spasoje! Nisam htela…
(preklinjanje za milost pojacava ceo dozivljaj)
-Sta nisi htela, bre?
(udarci u stomak i grudi praceni obilatim koriscenjem obe noge. za kraj se preporucuje ostavljhanje spomen obelezija na licu… Samo za sladokusce!)

Posto je to slucaj sa svim tradicionalnim vrednostima u nas i ova vekovna disciplina i narodni obicaj nasli su se na udaru raznih seka-persa sa zapada i njihovih domacih podrepaka i poslusnika. Te grupa za prava zena, te kampanja protiv nasilja u porodici… Odolecemo mi tom zlu! Evo za kraj i adrese tzv. "Sigurnih zenskih kuca" u kojima zapadni djavoli kriju nase zemlje od tradicije.

Meni ovo nije smesno, cak ni zanimljivo...

Slazem se ...

Auuu drugarhttp://img.photobucket.com/albums/v1...ys/buddies.gif
Ma bice tek smesno... kad naidje Landova zena http://img.photobucket.com/albums/v1...leys/chair.gif

jeb ga.. ko skonta skonta ce..

a sta to, molim te?

Satira je književni oblik u kojem se kritički ismijava pojedinac, grupa, država ili vlast. Često je korištena kao sredstvo političke borbe. Satira je vrsta komedije koja kritizira neke pojave ili karaktere, a bez želje da se osuđuju.

Satira nema veze sa komentarima datim gore. Svi knjizevni oblici su mi poznati. Gore napisano ipak nema toliku umjetnicku vrijednost. Na kraju krajeva, knjizevni oblik je jedno, sadrzina istog drugo. Ovdje je komentar isao na sadrzinu.
Nemoj me pogresno shvatiti, komentari nisu upuceni tebi licno, niti imam sta protiv tebe. Sto puta su mi ispricani i prepricani vicevi i anegdote na temu, i boli me sto se u nasem drustvu i nasoj tradiciji to i dalje ne shvata kao ozbiljan problem. Vjerujem da ti shvatas lande o cemu govorim i da se slazes sa mnom u sustini!
Dok je ovakvih anegdota, mnogi balkanopiteci ce i dalje smatrati da je mlacenje zene, djece i ostalih prihvatljiva drustvena norma.

No hard feelings please.

Kombinacije....
 

...svakakve u vezi lutrije su mi padale na pamet :grin: ali ovako nesto nikada :1081::1081::1081: a kad malo bolje razmislim, make sense :1072:

DV Lottery,You can take only one wife with you.
By Crown
DV Lottery 2009 entry, a man if legally married to more than one spouse has to select only one spouse to enter in his entry with him. Because there is only on place available. Also the Consular at The US Embassy in Gambia announced in her Friday brefing that a man can take along one wife and all his children who are unmarried and under the age of 21 including the legally adopted children, if he wins the lottery and receive the visa.
Source: DVLottery2009.com