Posle nedelju dana odsustva procitah i postove na ovoj temi i prosto se osecam duznim da stanem uz "Positive Vibe", Nemanju, Oliveru, Dreadnot-a...
Dakle, nije mi uopste jasno zasto neko ima potrebu da na forumu namenjom imigraciji u USA stavlja tako negativne i zle komentare i da se jos i prepire i ubedjuje sa ostalima.
Krenucu sa odgovorom na pitanje - temu. DA, meni je u USA neuporedivo bolje nego sto mi je bilo u Srbiji. Naglasicu DA jos jednom. Zelim takodje da "zli jezici" imaju u vidu da ja (nazalost) nisam jedan od onih koji je imao srecu da zelenu kartu dobije na lutriji pa sam uzeo stvar u svoje ruke, razradio plan i sasvim regularno i legalno zivim i radim u USA. Dakle, svako ko zeli da "upozna americku kulturu i ovde provede i godinu, i dve pa cak i nekoliko godina" ima nacin da to uradi i bez zelene karte.
Iako je poptuno bespredmetno Srbiju, zemlju Mice-ubice, porediti sa bilo kojom prekookeanskom anglo-saksonskom drzavom (bespredmetno kao deljenje nulom), dacu par primera zbog cega je ovde (da se opet ogradim - meni) bolje:
Ne trosis 2/3 plate na stanarinu (jel' mozda perspektiva zivot sa roditeljima do penzije jer ni u petoj reinkarnaciji neces moci da od svoje plate kupis stan?). Ne odlazi ti na hranu ostatak, dakle 1/3 te iste bedne prosecne srpske plate. Auto mozes sebi da priustis u najmanju ruku posle 3-4 meseca i to bez ikakvog kredita (nek izvinu oni u Srbiji koji jos uvek mozda smatraju da je posedovanje sopstvenog automobila luksuz i da je GSP zakon). Neka mi neko navede zemlju u EU u kojoj se prema imigrantima odnose kao prema ravnopravnim gradjanima? Jedino je jos USA ta u kojoj te niko ne osudjuje i gleda "ispod oka" zbog toga sto si imigrant ili imas akcenat. I zaista, u Evropi vas nikada, ali nikada nece napustiti osecaj da ste stranac dok je u Americi potpuno suprotna prica. Ne moras da nanovo i nanovo ucis nove jezike ako pozelis da se iz vecne zime (npr. Norveske tj. Aljaske u USA verziji) selis u vecno leto (Spanija tj. Kalifornija)... USA je zemlja mogucnosti za svakog ko zeli da se ostvari u svom zivotu i tu nema rasprave.
Kad smo vec kod psihologije, kukavicluk ume da bude jako pogubna i ocito frustrirajuca stvar, pogotovo kad dodamo i fenomen "slatkog limuna".
P.S. Toplo savetujem svima onima koji se jos uvek kolebaju sledeci blog
http://blog.b92.net/text/14888/Ode-s...spehe/#k848410
Nakon citanja nece biti dileme :-D