[steficacvek]

[QUOTE=stizeljeto;3816]Joj, ako ovako nastavite, ovo ce biti thread za plakanje i ispuhavanje.heheheh! Citam ovo i place mi se jer, naravno, pronalazim i sebe u svim vasim komentarima. Najteze je definitivno ostaviti moje roditelje i misliti si sto ce biti jednog dana kada jedno od njih ode, a ja udaljena okeanom primim vijesti. To ce biti uzasan sok. Naravno tu je i strah od pocetka zivota tamo. Naci posao,misliti dali ce biti dovoljna placa za stan i mjesecne troskove, pa dali cemo biti prihvaceni tamo, naci prijatelje i neki network ljudi medu kojima cemo se osjecati sigurno i voljeno, sve ono sto imamo tu.

Naravno znamo svi da nas tamo ceka i puno toga lijepog i uzbudljivog i da cemo jednog dana stati na noge i bit ce nam super. Ali puno znaci da se mozemo ovdje poistovjetiti jedni s drugima i podijeliti brige i strahove.[/QUOTE]

Bas tako ... Dobro je sto se razumijemo i mozemo biti podrska jedni drugima. Kad dodju negativne misli, mozemo malo podsjetiti jedni druge na one razloge koji su nas nagnali. A i dobro je da imamo kutak za ispuhavanje! :)