Dragi forumaši, evo i mog iskustva sa dobijanjem vize:
Prijava za lutriju - oktobar 2015
Provjera statusa - izvučen - 03. maj 2016
Popunjavanje formulara DS260 - 06. maj 2016
Saznavanje datuma intervjua - 21. avgust 2016
Intervju u ambasadi - 20. oktobar 2016
Odobrenje vize - 13. februar 2017.
Case Number 2017EU201XXX
U narednim pasusima ću ispisati par sopstvenih zapažanja, u nadi da će nekome biti korisni.
Ljekarski pregled - obavljen u Smiljanićevoj. Očekivao sam da će pregled brzo biti obavljen ali to nije bio slučaj. Ujutro sam imao zakazano u 8.00 ali je to bilo samo vađenje krvi. Nakon toga smo upućeni na snimanje pluća u dom zdravlja koji se nalazio u drugoj ulici, nekih pola sata pješačenja. Sve u svemu, kod doktora sam bio tek oko 2 sata poslije podne. Moj savjet je da ukoliko druga ljekarska institucija pruža sve usluge u jednom objektu, da onda nju izaberete. Ovako je previše čekanja i "vrćenja" po gradu, a pozamašnu sumu novca plaćate za pregled.
Dolazak do ambasade - S obzirom da sam iz Crne Gore i da ne poznajem dobro Dedinje, gdje je ambasada smještena, bio sam odlučio da nakon ljekarskog pregleda uzmem autobus koji vodi direktno do ambasade. Moram priznati da me sreća baš i nije poslužila pošto je tog dana bila pukla neka cijev u ulici gdje je ambasada pa autobus uopšte nije ni prolazio pored ambasade. Na karaju sam izašao u Rakovici, ne znajući ni kuda se vozim.
Intervju - Ujutro sam stigao bez problema (ulica je srećom bila otvorena za saobraćaj), oko 7.40. Kada je obezbeđenje počelo da proziva, mene uopšte nisu ni pomenuli, te sam pitao da li u pitanju neka greška. Rekao sam da je u pitanju imigrantska viza, i on me odmah pronašao i postavio na početak reda. Nakon toga je ulaz dosta brzo išao. Da se ne ponavljam, znate na osnovu iskustava prethodnih članova foruma da su dva sektora, jedan za turističke vize, drugi za imigrantske vize i državljane. Dosta dugo sam čekao, kada su me prozvali u zatvorenu prostoriju. Tu je službenik ambasade pričao na srpskom i uzeo je potrebna dokumenta. Moj savjet vam je da nosite samo diplome poslednje škole što ste učili. Ja sam bio ponio i master i bečlori srednjoškolske diplome i na kraju je uzeta samo master diploma. Da ne pominjem da me je bespotrebno prevođenje dosta skupo koštalo. Nakon toga je ponovo uslijedilo čekanje, pa davanje otiska prstiju, pa plaćanje. Konačno, kad sam već bio izmoren i pospan, pozvan sam na razgovor sa konzulkom. Tu je sve bilo u redu do onog momenta kad je vidjela da mi je master diploma iz Srbije a da živim u Crnoj Gori. Pitala me koliko sam dugo živio u Srbiji, objasnio sam svega 4 ili 5 mjeseci pošto su u pitanju bile samo master studije, a da sam ostatak studija završio u Crnoj Gori. Konzulka mi je zatim zatražila potvrdu iz srpske policije da nisam osuđivan za taj period koji sam proveo u Srbiji. Nakon jednočasovnog čekanja, vraćena su mi dokumenta uz obrazac 221(g) na kome se tražio taj dodatni dokumenat. Moram priznati da sam doživio veliki stres i izgubio dosta živaca.
Prikupljanje dodatne dokumentacije - Nakon završetka intervjua, pošao sam u centralnu policijsku stanicu u Beogradu, ne bih li dobio navedenu potvrdu, ali su tu krenuli naši standardni šalterski problemi: "nismo nadležni" probajte ovamo, tamo i slično. Problem je bio što sam za vrijeme studiranja u Srbiji bio pogrešno prijavio prebivalište, odnosno, gospođa kod koje se vršila prijava mi je dala pogrešan obrazac za turiste. I tako sam se "vrtio" po policijskim stanicama u Srbiji jedno 2 mjeseca, da bi mi na kraju rekli da ne mogu ništa da mi izdaju. Ipak, čim sam se vratio iz Srbije, u Crnoj Gori sam predao zahtjev za izdavanje navedene potvrde preko ministarstva spoljnih poslova Crne Gore, te sam traženu potvrdu dobio krajem januara. Čima mi je stigla potvrda, kontaktirao sam ambasadu odakle su mi rekli da im poštom pošaljem pasoš i navedenu potvrdu.
Sredinom februara me zove kurir DHL-a i dostavlja mi paket.
Krajem marta putujem za Čikago a odatle za Misuri.
Last edited by Magelan; 22.03.2017 at 20:31.
|