Intervju nam je bio zakazan za 12.1., do tada smo uspjeli prikupiti sve dokumente koji su bili na listi potrebnih (već navedeno mnogo puta na forumu). Jedini problematični je bila potvrda suda/policije o nekažnjavanju iz Italije, gdje sam živjela 2 godine..srećom uz pomoć prijatelja dobila sam i to, tako da su svi potrebni dokumenti bili na broju (prevedeni, i ovjerene kopije) i spremni već krajem decembra.
Na intervju smo došli ranije 15 minuta, džabe
pustili su nas tačno u 2:00 kad je i bilo zakazano.
Prvo je išao muž (principal), jedna pravo fina djevojka ga je prozvala, i zamolila da pristupi šalteru, i počela: dajte mi pasoš, pa rodni list, pa potvrdu od suda, pa potvrdu od policije, pa potvrdu od vojske, pa vjenčani list, diplomu, pa imate li možda afidavit (imali smo)...pa imate li neku potvrdu o kontinuitetu veze za vašom ženom (eh, sad - mi smo za svaki slučaj izradili slike sa naših putovanja zadnjih pet godina..i to one na kojima se nekim slučajem našao datum ili godina - ili digitalni...ili kao neki plakat od starih SFF(slučajno u kadru) ili par fotki sa različitim prijateljima na planini/moru itd - par sa vjenčanja. To su nam tražili zato što smo se vjenčali u aprilu 08. i što nam je brak u povoju)
Onda je njemu rekla da plati troškove vize - samo za sebe, dalje da da otiske prstiju, i da sačeka da ga konzulica primi - ako razgovor s njom bude ok, onda ću ja platiti i proći proceduru predavanja dokumenata...
Konzulica je došla, sva mlada i nadobudna, žaleći se kako je neko natjerao da pojede kolač, bad bad girl, i počela sa ispitivanjem: šta imate od škole, kad ste se prijavili, kad ste se oženili, kod koga idete, šta radi taj kod koga idete...
cca 5 minuta razgovora, na engleskom, jer ona pravo slabo govori lokalni jezik..na kraju "čestitamo, dobrodošli, gjde vam je žena da i s njom završimo"
Meni su tražili nešto manje dokumenata, nije trebala moja diploma, trebao je vjenčani list, rodni list, potvrde od suda i policije (domaće i strane)..skeniranje otisaka, plaćanje i pravac u kabinu 3 na razgovor.
Na razgovoru me pitala šta imam od škole, od kad znam muža, imamo li djece, kod koga idemo... i hvala što ste pričali na engleskom, you made my job so easy... vrlo opušteno..
Sve u svemu proveli smo 1 sat u ambasadi... uključujući i pretresanje i vađenje mobitela, usb-a, cd (to se ne smije unijeti u ambasadu)...
Sve je bila puka formalnost... srklet free. Svi su bili jako fini, uljudni, nasmješeni...definitivno najbolje iskustvo u odnosu na ostale ambasade u Sa..