Drago mi je sto zenska ekipa razumije nase majcinske dileme, hehehe. Muski bi nas odma otjerali da radimo, kao da odgoj djece nije rad sam za sebe
)) Medutim, salu na stranu, bas citam knjigu What to expect - Toddler years i super mi je. Imala sam i What to expect when you're expecting, definitivno najbolja knjiga za trudnice.
U toj knjizi isto govore o seperation anxiety i kako svako djete to drukcije podnosi. Jedan od razloga koji navode je nedovoljna izlozenost djeteta drugim ljudima sto rezultira prevelikom povezanoscu sa roditeljima. No, to nije slucaj kod nas. To je faza u koju je tek sada usao sa dve godine, ranije smo stalno imali nekoga u kuci i stalno je bio izlozen odraslima i djeci. Jedan od razloga se navodi selidba, a to je mozda jedan od okidaca koji su prouzrokovali ovakvo ponasanje. On ce doslovno plakati pola sata ako treba nakon sto odemo, znali smo ga ostavljati i kad smo dolazili po njega nasli bi ga kako sjedi sam u kutu jecajuci, a kad nas vidi trgne se i rasplace kao da je stvarno bio uvjeren da se necemo vratiti po njega.
Malo mi je glupo bilo sto i ta zena koja je cuvala djecu si radi svoje i ne vide dijete koje je totalno u komi, niti se igrala s njim, pokusala ga angazirat u igru s drugom djecom, ona si tjera svoje kao da je ovo normalno. Mislim si mozda je i to razlog zasto ne zeli ostajati tamo. U svakom slucaju nadam se da ce ova faza brzo proci, nasa djeca stvarno trebaju posebnu paznju, pogotovo zato sto ni ne znaju jezik. To isto moze biti jedna od stvari koja mu otezava da se uklopi medu drugu djecu.