Hvala svima!
Nego, Lande, trci gore na "Da se prebrojimo" i prekreci moje ime u zeleno jer je sve vec obavljeno...jedan dan prije roka!!!
Dakle, 25. marta oko 9 sati dobio sam poziv iz ambasade kojim me mole da ako je ikako moguce na razgovor dodjem 26. umjesto 27. kako je ranije bilo zakazano. Zbog posla i slobodnih dana nisam mogao odmah povrditi da pristajem pa sam na brzinu obavijestio suprugu da namoljaka svoje pretpostavljene za dan, ja sam kod sebe sve vec bio sredio i tako smo se juce obreli u SA. Poslije,sudeci po iskustvima forumasa iz BiH, klasicne dvosatne setnje oko ambasade, po Ciglanama, ispijanja kafa i cajeva dodje i nulti sat.
Tacno u 2 su nas pustili unutra, dobro nas islikavali rendgenom i privremeno zadrzali sve stvari organskog porijekla koje smo imali kod sebe, sto je u slucaju moje supruge znacilo, osim flasice vode i nekih keksica i punu kesu ruzeva, rumenilai kako se vec ta cuda sve zovu ;-)
Nakon toga, ja sam na salteru predao sve dokumente, jedan po jedan, ukljucujuci i diplomu iz srednje skole i s fakulteta i AoS. Posebno pitanje je bilo dokazi o nasoj vezi na sta sam je prilozio gomilu fotografija i papira jer moja draga ima divnu naviku da cuva racune o placenom ljetovanju iz 2006, 2007 itd.
Nakon toga sam ja otisao na salter da platim, i na treci salter da mi uzmu otiske prstiju dok je supruga predavala svoja dokumenta i cavrljala sa sluzbenicom na tom salteru.
U medjuvremenu su prozvali deckica koji je bio, osim nas, jedini autsajder u toj prostoriji, i onda je krenulo...
Koliko smo skontali iz razgovora koji se jasno cuo, deckonja se ozenio nekom koja ima americko drzavljanstvo pa je dosao da ide na spajanje porodice. Problem je u tome sto decko, pored toga sto ne govori engleski zvuci kao da se sa tom svojom mladom u zivotu cuo par puta SMS-om. Ovi su mu postavljali pitanja tipa "Kako joj se zove najbolja drugarica; koliko soba ima u stanu; sta voli da gleda na TV-u..." sto je izgleda sve ostalo bez odgovora. Na kraju, poslije vise od pola sata pitali su ga (koristim mnozinu jer smo mi culi glas koj je prevodio konzulova pitanja) "Reci nam bilo sta o svojoj supruzi". Nedugo zatim, mladac izadje crven u licu, s pasosom u ruci.
Dok je sve to trajalo mi smo poceli jedno drugo da propitujemo slicnim pitanjima, a draga mi pokaza kako trenutno okolnosti uticu na percepciju: tvrdi da je tablu na kojoj pise "Sacekajte da budete prozvani" u momentu procitala kao "Sacekajte i budite nervozni"
U medjuvremenu su i mene pozvali kod konzula- mislim da je to isti onaj mladi i visoki koji je bio kod Landa- koji je cim me je vidio konstatovao "So, you won the lottery...this'll be easy!" Rekao mi je da odmah pozovem suprugu i onda nam, bukvalno, u par minuta postavio pitanja o tome gdje radimo, kad smo se vjencali, koliko dugo smo zajedno (iza ledja su mu bile one nase fotografije) i zakljucio "I'm satisfied, congratulations".
Ja nisam mogao da vjerujem, malo je falilo da ga zamolim da nas pita jos nesto
, ali sam ga umjeto toga pitao da li je moguce da vize dobijemo istog dana. Na to se u njegovoj kabini cuo glas sluzbenice koja je primala dokumente na onom prvom salteru i koja me je, btw, zvala da pomjeri intervju koji mu je rekao da nismo iz SA pa eto, mozda... Zamolio nas da je sacekamo pola sata ali da nije siguran da ce i tada biti gotovo....i nije bilo. Poslije vise od pola sata receno nam je da nisu zavrsili provjeru (!!!, naknadno smo skontali da vjerovatno provjeravaju otiske prstiju koje jedine nisu imali prije intervjua). I tako, vize ce nam biti gotove u ponedeljak, mi smo jos u soku a ako neko ima pitanja- samo izvolite!