![]() |
|
|
Vaša strana Iskustva, zanimljive priče, specifični slučajevi, šta god... |
![]() |
|
|
Thread Tools | Display Modes |
#1
|
|||
|
|||
![]()
Sretan sam zbog svih na ovom forumu koji su uspjeli ostvariti svoje snove. Nisam međutim na uspio naći nikoga ko bi ponudio drugačiji ishod cijele ove priče. Što ako dobiješ vizu, a ne odeš.
Moja se viza sjaji u novom pasošu, a fascikla sa dokumentima koje bi trebao predati na granici stoji na stolu u mojoj sobi i svakodnevno me potsjeća na nešto što neminovno odlazi. A, zašto? Obično se u ovakvim situacijama aktiviraju Marfijevi zakoni i čovjek se suočava sa izborima koji će radikalno promijeniti njegov život. Jednom napravljeni izbor, a to nažalost znam iz iskustva, više se ne može promijeniti. Ja sam u nekim srednjim godinama. Baš sam neki dan proslavio trideset i sedmi rođendan. Neoženjen sam. No eto, prošle godine sam sreo djevojku sa kojom razmišljam započeti zajednički život. Ona na žalost nema vizu. Pošto smo se sreli samo par mjeseci prije intervjua, nije bila voljna da pokušamo da je ubacim u cijeli taj proces, pa sam ja sam otišao i izvadio vizu misleći da neće biti problem poslije povući je u Ameriku. Tek poslije sam to dobro prostudirao i uvidio da takav proces traje godinama. A na kraju sam postao vjestan da ona zapravo i nema neku veliku želju ići u Ameriku. Naravno, imajući u vidu da je ona samo dvije godine mlađa od mene i da njezin biološki sat otkucava, trebao sam toga biti svjestan još od početka. Sad me muči pitanje, što ako nešto krene naopako, pa se raziđemo za koji mjesec, a meni viza ističe u sedmom mjesecu? Kako ću se nositi s činjenicom da sam imao šansu i da sam je propustio ili sa druge strane kako ću se nositi s činjenicom da sam se oženio i da zato nisam mogao iskoristiti vizu? Da li ću joj cijeli život zbog toga prigovarati? A što ako je napustim i odem sam, a tamo ne uspijem naći ženu svog života i ostanem cijeli život sam? Što će mi onda sve ono što ću u Americi uspjeti i steći i naučiti i proživjeti kad to nikome neću moći prenijeti? Kao plus na sve to, sestra i zet su uspjeli dobiti vizu za Australiju i otišli su krajem prvog mjeseca u Melbourne. A što sa roditeljima? Na žalost, nitko ne može donijeti takve odluke umjesto mene. |
#2
|
||||
|
||||
![]()
Upravo ovo poslednje sto si rekao, niko ne moze doneti tu odluku umesto tebe. Sudbine i putevi su razliciti, tako da na ovom forumu ne mozes naci univerzalan odgovor za svoju situaciju. Uglavnom ljudi koji igraju zele da odu, e sad uvek ima izuzetaka...
Ako bi se i usudio da ulazim u tvoju kozu, rekao bih ti da se GC dobija (najverovatnije) jednom u zivotu i nikada vise, a devojku-zenu mozes naci i u USA, Kini, Australiji... Na kraju ja ne bih podneo da se neko toliko razlikuje u zeljama (konkretno mislim o odlazku), ali ljubav je cudo! I nemoj da razmisljas toliko o njenom bioloskom satu vec o svojoj sreci i zeljama. Kroz ceo post provlacis mnoga pitanja, koja su realna i ok, ali mislim da se ustvari plasis i kroz pitanja trazis opravdanje za odluku koju ces doneti. Skupi hrabrosti, stisni kohonese i odluci onako kako mislis da je najbolje za tebe.
__________________
17.01.2011. - stigao u Chicago |
#3
|
||||
|
||||
![]()
Citam ovu tvoju poruku vec 10. put, nisam htela nista da komentarisem, ali moram.
Ako postoji i najmanja sansa da se "razidjete za par meseci", pa onda ni ti nisi siguran da li je ona zena tvog zivota. To sto njoj otkucava bioloski sat, ne znaci da ti moras da resavas taj problem. BTW, ima ona jos vremena. A to sto ti imas 37 god. ne znaci da je kasno da upoznas zenu svog zivota. Nikad nije kasno. Probaj ti nju da ubedis da je za VAS najbolje da ti odes i aktiviras GC, pa se vrati, daj jos malo vremena toj vezi, ali steta je propustiti ovu priliku. Necu vise da pametujem. Ispada da ja ne verujem u ljubav. Ali ja se nikada ne bih dvoumila. Zelim ti da doneses odluku koja je najbolja za TEBE. Srecno!
__________________
2010EU00020xxx |
#4
|
||||
|
||||
![]()
ne znam odakle tebi ideja da ona ne moze sa tobom za USA? Jeste, ne moze odmah, ali ako ti odes tamo moze "za tobom" posle par meseci. naravno treba da ste u BRAKU. Nesto ne vidim da si igde spomenuo da ste u braku. To je resenje tvojih problema. Odes za USA, provedes tamo neko vreme, uzmete se i ona ima sva prava da zivi sa svojim muzem. To je garantovano medjunarodnim pravima i zakonima, a vazi i za USA. To sto ce i tebi i njoj trebati 14 godian da postanete USA drzavljani je sasvim druga stvar.
|
#5
|
||||
|
||||
![]()
Idi obavezno barem probaj nemoj da propustis sansu pa da se posle kajes a jos manje ti treba da posle ceo zivot nekom prigovaras a pogotovo osobi za koju mislis da je to to.
|
#6
|
||||
|
||||
![]()
Pervan, sve si već rekao, mi i nismo u mogućnosti da dosnosimo odluke umesto tebe ali smo tu da ti svojim predlozima, mišljenjem donekle pomognemo. Evo ja npr samo predlažem da radi ''svoje glave'', tj. sprečavanja griže savesti u godinama koje su pred tobom/nama probaš da zatvoriš finansijsku konstrukciju koja za tebe kao pojedinca i nije baš neizvodljiva (nekoliko nas sa foruma ide tuto kompleto, nosilac + suprug/supruga + dete/deca što je baš velika brojka u € ili u $) izljubiš se sa devojkom, odeš u USA, ostaneš koliko možeš, aktiviraš GC i vratiš se. Nakon toga imaš 1 god da ti se sve stvari iskristališu, kockice sklope ili rasklope, po meni dovoljno vremena za konačnu odluku. U suprotnom, rizikuješ da svojim eventualnim nezdovoljstvom zbog neodlaska upropastiš vezu a ni po drugom pitanju vše nema ispravke.
__________________
Case No: 2010EU000025xxx Prva koverta: 08.06.2009. Druga koverta: 01.03.2010. Završen lekarski: 10.04.2010. Zakazan intervju: 29.04.2010. Vizirani pasoši: 30.04.2010. Dobili GC i SSN u LA, CA: Avgust 2010 |
#7
|
|||
|
|||
![]()
Hmmm... Ja se potpuno slazem sa svim clanovima koji su pokusali da odgovore na ovo pitanje! Potpuno si u pravu kada kazes da samo ti mozes da doneses odluku, ali zapravo, nikome i nije zelja da donosi odluku umesto tebe! Mi smo ovde samo da ti svojim savetima i misljenjima koliko-toliko pomognemo u resavanju problema i otklanjanju nedoumice, kao sto je Ivan i rekao. Ja cu izneti svoje misljenje, koje uopste ne mora da vazi za tacno,ali video sam da se poklapa i sa misljenjima jos nekih koji su pokusali da ti odgovore na pitanje... Mislim da bi ti trebao da odes u USA, aktiviras GC, zavrsis sve sto je potrebno, a nakon toga se vratis kuci! Tada ces imati dovoljno vremena da na miru, bistre glave, bez zurbe razmislis o svemu... Ipak, smatram da je velika greska ne otici i prokockati trakvu priliku, koja se ukazuje najverovatnije jednom u zivotu! Jos jednom ponavljam, ovo je samo moje misljenje, i uopste ne mora da znaci da je tacno!
Najiskrenije se nadam da ces uspeti da doneses odluku koja ce biti najbolja za tebe i uciniti te srecnim! Nadam se da ces doneti odluku zbog koje se kasnije neces kajati! Pozdrav! |
#8
|
|||
|
|||
![]()
Da ne ponavljam sve sto se moze procitati u prethodnim postovima, a sto spada u logicne savete, pakuj polako kofer i otisni se preko Atlantika. Kada
sredis papirologiju u USA imaces dovoljno vremena da razmislis o svemu i svacemu u sopstvenom zivotu. Nisi valda igrao lutriju zato sto ne zelis da odes? Svi mi imamo hiljdu dilema, ali jedan je zivot i treba videti svet, upoznati nove ljude, jesti drugaciju hranu . . . Napunio si 37 godina, sigurno imas uhodan posao, uhodane navike, mesta gde se kreces itd. Polako ali sigurno sve postaje rutina, bezbedno mesto. Upravo je tada pravi trenutak za akciju. ![]() I da ne zaboravim. Javi nam ovih dana za koju si se avio kompaniju odlucio. ![]() |
#9
|
||||
|
||||
![]()
Ja bih jos dodala, ako ta ljubav vrijedi zrtve, zasto se ONA ne bi onda "zrtvovala" i otisla s tobom??
Ne znam, meni su slicni stavovi jako bitni u vezi, a ako ne to, onda razumijevanje i kompromis. Pa valjda joj je jasno da se lutrija dobije jednom u zivotu?? Sto se tice bioloskog sata, ma znam koliko hoces zena koje su dobile prvu bebu i u 39, 40... |
#10
|
||||
|
||||
![]()
Nevjerojatni su ponekad putovi života... Ali ja vjerujem da se sve dogadja s razlogom pa tako i ova tvoja kusnja i dilema. Naravno da je lakse komentirati ovako sa strane, nego kad si zaista u toj situaciji. Ne znam sto bih ti savjetovala osim da pokusas trezveno razmisljati i staviti svako 'za' i 'protiv' na papir. Pokusaj odagnati moguci osjecaj straha da ti je vrijeme za vratom i da hvatas "zadnji vlak" za brak, vezu, obitelj..jer to je toliko daleko od istine...
Bi li ona bila spremna zrtvovati se za tebe/vas odlaskom u USA jednako kao sto bi se ti zrtvovao za nju ostankom ovdje? Imate li vise potencijala za sretniji zivot ovdje nego u USA? Ako ostanes i vi ipak ne uspijete u svojoj vezi, hoces li moci preboliti propustenu priliku za odlazak? Ako odes i stavis vezu na kusnju vjerujes li da ce postojati s obje strane jednako jaka volja da uspijete i napravite obostrane kompromise uz privremenu vezu na daljinu? Ako je i na jedno pitanje odgovor NE, imas debeli razlog za odlazak... |
![]() |
|
|
|
![]() |
||||
Tema | Pokretač teme | Forum | Odgovori | Poslednja poruka |
Pitanje vezano za useljeničku vizu F4 preko brata/sestra | Feda022 | Porodične imigrantske vize | 10 | 03.06.2011 13:24 |
brak za vizu | kowac | Vaša strana | 43 | 11.12.2010 04:27 |
Da li je nekoga SAD kompanija pozvala na J1 vizu | Good Spirit | Ne-imigrantske vize | 4 | 13.09.2009 19:10 |
Da li imate budžet? | emigracija | Vodič za nove emigrante u USA | 0 | 20.08.2007 21:57 |
![]() |