Citat:
Prvobitno poslao korisnik dreadnot
Iskustvo iz Milvokija - kada smo dosli nas sin je imao 4.5 godina. Hteli smo da ga upisemo u K4. Odabrali smo kraj koji ima dve jake skole, rentirali stan i otisli u blizu. Tu su nam blago preporucili da je mozda ipak bolje da odemo u drugu skolu jer tamo imaju ESL program, a nas klinja je tek dosao i ne zna ni rec engleskog. Ja sam im se zahvalio na ponudi i, posto sam cuo da je to jako dobra skola, insistirao da ga upisu, pa da probamo. Ako bas ne bude mogao da se uklopi, prebacicemo ga. Ispostavilo se, kao sto smo i ocekivali, da je kao sundjer upio jezik i bez ikakvih problema je pregurao tu i sledecu godinu u obdanistu, da bi sada zavrsavao prvi razred kao jedan od najboljih, ispred dece rodjene ovde, u cisto americkim porodicama, sa engleskim kao jedinim jezikom koji se govori. Da ne pricam da mu je akcenat neuporedivo bolji nego moj ili moje supruge, cak nas ispravlja kada nesto ne kazemo kako treba. Neki nasi prijatelji su slali dete u ESL kada su dosli, on je tada imao nekih 6 ili 7 godina, ali su gledali da ga sto pre prebace na normalno skolovanje. Najbolji nacin da se sto pre prilagodi i ukljuci je da ga sto pre "bacite u vatru". Ipak, tek da s vidi da skola brine, svake godine mu daju testove (kao i svoj drugoj deci kojima roditelji nisu native speaker), da bi proverili kako napreduje u znanju jezika. Vec ove godine je skoro sve parametre pregurao preko granice za svoj uzrast i presao u napredno znanje jezika. Da se malo i hvalim - bio je treci na takmicenju u spelovanju medju svim prvacima u svojoj skoli. Narvno, prvo mesto je osvojio Meksikanac, drugo Indijka, a trece Srbin. Amera ni od korova...
Nemojte nista da brinete, motivisite ga sto vise da uci engleski pre polaska, a tamo ce ga vec situacija naterati. Ja sam malo skeptican prema ESL odeljenjima jer deca prirodno teze da pricaju na svom jeziku kada su u grupi, tako da ce mozda pre nauciti spanski ili kineski nego engleski u takvom odeljenju.
|
Hvala ti puno za ovaj post, ovakve stvari me najviše zanimaju i ova tema mi je trenutno najvažnija. E sad, jel' može malo objašnjenje? Vidim da je sin imao 4,5 god kad ste stigli i upisali ste ga u školu (K4), jel' ovo nekakva vrsta predškolskog? Koliko sam shvatila nalazi se u sklopu škole, imaju li sve škole ovakve programe? Zanima me jer imamo dva klinca, 4 i 6 god. Dakle, ako sve bude ok i "pozelenimo" manji bi trebao imati 5 god. kad bi trebali doći, i mogao bi krenuti u K5 pretpostavljam, ispravite me ako griješim. Također me zanima koliko se plaća ovakav program , jer iskreno najveća briga nam je bila oko vrtića (jer njegov uzrast je prema našem obrazovnom sistemu još uvijek u vrtiću), a cijene vrtića tamo su takve da se više isplati da jedno od nas bude kod kuće. Nadam se da su cijene ovakvih programa povoljnije. Ako može okvirni pregled troškova vezano za školu bila bih zahvalna, dakle šta se plaća/ne plaća (public school naravno). Također, mislim da si negdje spominjao nešto tipa produženog boravka, možeš li mi pojasniti kako to funkcioniše. Stariji sin će primjerice krenuti ove god. u školu ovdje i koristit će produženi boravak. Dovozim ga ujutro do 8h i dolazim po njega poslije 16h, od toga nastavu ima 3h, ostalo borave u prilagođenoj prostoriji gdje se "igraju", rade zadaću, gledaju crtani, izlaze u park u školskom dvorištu i također imaju dva obroka i užinu. Zanima me postoji li nešto tog tipa tamo i koliko se plaća.
Ako još netko ima iskustva sa školarcima, molim vas podijelite.
Citat:
Prvobitno poslao korisnik noki
Ja imam dvoje,mali je imao samo 3 i po godine kad smo stigli,ja pocela da radim u privatnoj skoli i upisem ga a on bez problema od prvog dana poceo da prica sa drugom decom.Teze je kad je dete starije.Moj stariji sin je imao 8 i po i u Makedoniji je tamam zavrsio 2-gi razred,mene su svaki dan zvali iz njegove skole,posto je plakao puno svaki dan.Nova skola,novi drugovi i tudji jezik-ja sam ipak previse meka da bi ga samo tako bacila i ostavila da se muci,nakon svega dosli smo ovde za bolji zivot,i ne bih volela na samom pocetku da on zamrzi jezik i to sto smo se preselili u drugu drzavu.
|
Noki, ovo je kao da gledam projekciju svojih klinaca. Mlađi je otvoreniji i brže se opusti i uklopi u novo okruženje i mislim da će njemu biti puno lakše, dok je stariji malo povučen u novom društvu, i bojim se da bi situacija mogla biti kao kod tebe. Od same pomisli na to i meni se plače

I sama sam iskusila preseljenje kao dijete i promjenu škole i znam koliko to može biti teško, djetetu se to može činiti kao kraj svijeta. Ali to prođe, djeca to zaborave, dokaz su i ova, u konačnici, pozitivna iskustva.
Drago mi je kad pročitam pozitivna iskustva porodica sa djecom, da su se djeca adaptirala i pogotovo da nižu uspjehe. Svaki početak je težak, ali kad je krajnji cilj bolja budućnost naših mališana, to je vjetar u leđa.
PS. dreadnot, treće mjesto

samo se hvali, imaš na šta biti ponosan